KRATKE MOLITVE ZA RAZLIČITE PRILIKE: Snažne reči, koje možete izgovoriti bilo kad u toku dana
Za takve trenutke donosimo nekoliko kratkih molitvi.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
U svetu prepunom neizvesnosti, užurbanosti i svakodnevnih izazova, teško je pronaći čoveka koji ne nosi neku brigu na svojim plećima. Neko strepi za zdravlje, neko za egzistenciju, neko za budućnost dece, a neko za smisao svog postojanja.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.
I dok medicina i psihologija nude razne metode kako da se nosimo sa stresom i brigama – od tehnika opuštanja do razgovora sa terapeutima – hrišćanstvo nudi jedan drugačiji, dublji pogled.
Briga, prema hrišćanskom učenju, nije samo psihološki teret već i duhovni izazov.
Starac Emilijan je oo brigi pričao kao o najstrašnijoj bolesti koja vlada svetom.
- Briga je strašna bolest koja hara vaseljenom, možda najveća muka čovečanstva, najveća njegova drama. Ona ne samo da je predvorje pakla, nego doživljavanje pakla već od ovog života. Odsustvo radosti znači odsustvo Boga, dok je radost dokaz prisustva Njegovog.
- Monah je uvek jedan, dobro raspoložen čovek. nijedan razlog, ne može da opravda monaha koji je zabrinut: ne samo monaha, nego i ni bilo kog hrišćanina, ni onoga koji je u najvećim poteškoćama, ali ni onoga koji živi u najvećem grehu, naravno ukoliko se trudi muči da izađe iz njega.
- Dakle, "udeo", "sudbina" hrišćanina je da se raduje, da mu sve bude povod za radost: greh, zloba drugih, kleveta, tuga.
Za takve trenutke donosimo nekoliko kratkih molitvi.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Pravoslavlje jasno opominje da duhovni mir nije rezultat naših napora da sve oko sebe dovedemo u red, već plod unutrašnje promene - života u zajednici s Bogom.
Stres, potisnute emocije, strahovi i nerazrešeni konflikti ostavljaju trag, ne samo na duši, već i na telu.
Svetitelj sa Egine otkriva tajnu sreće skrivenu u srcu koju nijedna spoljašnja sila ne može uzeti.
Protivnici ekumenizma upozoravaju na opasnost od presedana, novih podela i napuštanja ustaljene paschalije bez saglasnosti svih pomesnih Crkava.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.