SPC danas slavi Svetog mučenika Ipolita.
Sveti mučenik Ipolit rođen je i vaspitan kao neznabožac i radio je kao nadzornik tamnica u Rimu. Njegov život se promenio kada je u tamnicu bio zatvoren arhiđakon Lavrentije.
Tada je Ipolitu car naređeno da naročito bdi nad ovim zatvorenikom.
Ipolit je tada svojim očima video kako je Lavrentije povratio vid slepome Lukiliju, i kako isceli mnoge druge bolesnike, pa je i poverovao u Hrista.
Kada ga je Lavrentije krstio, Ipolit je "imao viđenje nebesno, i reče: Videh nevine duše u velikoj radosti“ odnosno na nebesima.
Tada je Lavrentija odveo u svoj dom da mu krsti decu, "kojih beše, sa starom dadiljom Konkordijom, 19 na broju"
Kada je Lavrentije ubijen za Hrista, Ipolit je preko noći uzeo njegovo telo i časno sahranio.
No, to je nekako saznao car Deki, i treći dan po smrti Lavrentijevoj Ipolit je uhvaćen i izveden pred cara, pa pošto nije hteo da se odrekne Hritsa, "bi bijen kamenjem po ustima".
Potom je car naredio da ga skinu nagog i biju.
Nag pred carem Ipolit mu reče: "Nisi me razdenuo, nego si počeo da me odevaš!“
Kada su ga bacili na zemlju i nemilosrdno tukli, Ipolit je vikao: "Hrišćanin sam!“
Čuvši car da su i i članovi Ipolitove porodice svi hrišćani, naredi da se svi dovedu. Stara Konkordija reče: "Mi više želimo s našim gospodarem česno umreti u veri Hristovoj nego li beščesno s vama nečestivim živeti.“
Ona prva bi ubijena, a za njom i ostalih 18, sve na oči Ipolitove. Najzad Ipolita vezaše za divljeg konja i vukoše tamo i ovamo dok nije izdahnuo.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Kao mladić upoznao se sa verom Hristovom, ostavi neznaboštvo i krstio se.
Vernici su se okupili u istorijskom Hramu Svetog Stefana Dečanskog, dok patrijarh Porfirije kroz poruku opraštanja i ljubavi podseća da slediti Hrista znači učiniti Njegovu reč stvarnošću sopstvenog života.