Danas je gotovo preraslo u pravilo da ono što nije objavljeno na Instagramu, da se nije ni desilo.
U eri digitalnih mreža i konstantnog deljenja sadržaja, sve je više žena koje gotovo svaki trenutak svog života beleže i dele na Instagramu. Od svakodnevnih obaveza, izlazaka, porodičnih trenutaka, do intimnih razmišljanja – čini se da je sve što urade, nova prilika za fotografiju ili video koje bi trebalo objaviti na mrežama.
Ovaj fenomen nije prošao neprimećeno ni u crkvenim krugovima.
Mati Stefanida iz manastira Brnjak izrazila je ozbiljnu zabrinutost zbog posledica koje ovakvo ponašanje može imati, naročito po duhovno zdravlje i porodične vrednosti.
SPC/Eparhija raško-prizrenska, Shutterstock/Brilliantist Studio/metamorworks
Mati Stefanida kaže da ne razume žene koje intimu dele na Instagramu
- Vidim da mnoge mlade žene sada nalaze zadovoljstvo da sebe pokažu na Instagramu na ovaj ili onaj način. Uopšte ne razumem kakva je to potreba u pitanju. Znači, svoj muž, svoja deca, svoj svet. Šta javnost ima da zna o meni? – poručila je mati Stefanida u razgovoru za jutjub kanal "Građansko novinarstvo“.
Ona upozorava da deljenje intimnih i porodičnih trenutaka na društvenim mrežama može imati dugoročne negativne posledice.
- Neprirodno mi je stavljanje intimnih i porodičnih događanja na Instagram. To već daje loše posledice i bojim se da će kroz neko vreme one biti još veće. Kakva je to potreba čoveka, a i žene da svoju intimu deli javno? To je već pad, već je stvar negde skliznula i naravno da će to dati neke gorke plodove svojih izbora - istakla je ona.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Igumanija manastira posvećenog Svetom velikomučeniku Georgiju, mati Stefanida sa sestrinstvom je dočekala mitropolita raško-prizrenskog u svetinji iz 13. veka, kojoj je udahnut novi život.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.