Tokom Vaskršnjeg posta, vernici iz Koprivne odlučili su da veru pretoče u delo i mališanima s afričkog tla daruju najvredniji dar – vodu i osećaj da nisu zaboravljeni.
U svetu gde su nevolje i iskušenja svakodnevni pratilac mnogih, ima svetlih primera ljubavi, milosti i zajedništva. Jedna takva tačka svetlosti dolazi od pravoslavnih Srba, koji su sa ljubavlju i velikodušnošću podržali misiju izgradnje bunara pitke vode za decu Ugande. Оvaj plemeniti poduhvat, koji je blagosliovio mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, predstavlja pomoć, ali i simbol iskrenog bratstvo koje ne poznaje granice.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Pri hramu Svetog Spiridona u blizini Busembatija je srednja škola Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School", u kojoj više od 200 učenika svakodnevno uči i odrasta
Akcija je započeta u prvim danima Vaskršnjeg posta, kada vernici, okupljeni u Crkvenoj opštini Koprivna I Republici Srpskoj, nisu želeli da se zadovolje samo postom i molitvom, već su težili da učine nešto više — da pokažu milosrđe kroz konkretno dobro delo. Stanovnici Ugande, suočeni sa velikim izazovima u svakodnevnom životu, od kojih je najveći nedostatak pitke vode, nisu ostali samo u molitvama pravoslavaca iz ovog dela Republike Srpske, već su postali i konkretna briga našeg naroda.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Prvi bubar koji je izgrađen nosi ime Svetog Save
Prvi bunar, nazvan po Svetom Savi, prvom srpskom arhiepiskopu i prosvetitelju, blagoslovio je sveštenik Mihailo (Michael Mushikoma), a izgrađen je u crkvenoj porti hrama Svetog Spiridona u blizini Busembatija. Ovaj hram nije samo mesto molitve, već i obrazovanja, jer se tu nalazi i srednja škola Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School", u kojoj više od 200 učenika svakodnevno uči i odrasta. Ujedno, ovaj bunar postaje simbol nade i života za mnoge porodice koje nemaju pristup pijaćoj vodi.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Ušenici srednje škole Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School"
Ali to nije kraj ove dirljive priče. S obzirom na veliki uspeh ove akcije, pravoslavci iz Ugande izrazili su želju da svaki budući bunar nosi ime nekog od svetitelja ili praznika, nastavljajući tako tradiciju posvećenosti veri i ljubavi. Sledeći bunar biće posvećen Krsnoj slavi Eparhije zvorničko-tuzlanske – Živonosni Istočnik.
Trenutno se pripremaju novi bunari, kao i pomoć u hrani, odeći, knjigama i drugim potrepštinama – kako za decu, tako i za sveštenstvo i pravoslavne hramove. Ova humanitarna akcija ne poznaje granice, jer, kako kažu organizatori, svaki čin dobra i ljubavi prema bližnjem – bez obzira na geografske ili kulturne razlike – čini nas jedinstvenima u veri i nadi, navodi se na zvaničnom sajtu Eparhije zvorničko-tuzlanske. .
Ovo nije prvi put da Eparhija zvorničko-tuzlanska pomaže misiju u Ugandi. Đakon Emanuil iz Ugande, posetio 2018. godine Eparhiju žvorničko-tuzlansku i govorio o izazovima sa kojima se suočava narod Ugande. Među najvećim problemima tada su bili upravo nedostatak vode i veliko siromaštvo. Pomoć koju smo tada pružili, kao i novčana sredstva koja su vernici prikupili, ostavili su veliki trag ljubavi i nade.
Ujedno, ovo je i poziv svima koji žele da budu deo ovog plemenitog poduhvata. Jer, kao što nas pravoslavlje uči, jedini pravi izvor ljubavi i nade jeste onaj koji se ne iscrpljuje, koji daruje a ne umanjuje se — izvor koji izvire iz srca koje voli.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.