Tokom Vaskršnjeg posta, vernici iz Koprivne odlučili su da veru pretoče u delo i mališanima s afričkog tla daruju najvredniji dar – vodu i osećaj da nisu zaboravljeni.
U svetu gde su nevolje i iskušenja svakodnevni pratilac mnogih, ima svetlih primera ljubavi, milosti i zajedništva. Jedna takva tačka svetlosti dolazi od pravoslavnih Srba, koji su sa ljubavlju i velikodušnošću podržali misiju izgradnje bunara pitke vode za decu Ugande. Оvaj plemeniti poduhvat, koji je blagosliovio mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, predstavlja pomoć, ali i simbol iskrenog bratstvo koje ne poznaje granice.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Pri hramu Svetog Spiridona u blizini Busembatija je srednja škola Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School", u kojoj više od 200 učenika svakodnevno uči i odrasta
Akcija je započeta u prvim danima Vaskršnjeg posta, kada vernici, okupljeni u Crkvenoj opštini Koprivna I Republici Srpskoj, nisu želeli da se zadovolje samo postom i molitvom, već su težili da učine nešto više — da pokažu milosrđe kroz konkretno dobro delo. Stanovnici Ugande, suočeni sa velikim izazovima u svakodnevnom životu, od kojih je najveći nedostatak pitke vode, nisu ostali samo u molitvama pravoslavaca iz ovog dela Republike Srpske, već su postali i konkretna briga našeg naroda.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Prvi bubar koji je izgrađen nosi ime Svetog Save
Prvi bunar, nazvan po Svetom Savi, prvom srpskom arhiepiskopu i prosvetitelju, blagoslovio je sveštenik Mihailo (Michael Mushikoma), a izgrađen je u crkvenoj porti hrama Svetog Spiridona u blizini Busembatija. Ovaj hram nije samo mesto molitve, već i obrazovanja, jer se tu nalazi i srednja škola Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School", u kojoj više od 200 učenika svakodnevno uči i odrasta. Ujedno, ovaj bunar postaje simbol nade i života za mnoge porodice koje nemaju pristup pijaćoj vodi.
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska
Ušenici srednje škole Ugandske pravoslavne crkve – "Kyabazinga Benevolene Secondary School"
Ali to nije kraj ove dirljive priče. S obzirom na veliki uspeh ove akcije, pravoslavci iz Ugande izrazili su želju da svaki budući bunar nosi ime nekog od svetitelja ili praznika, nastavljajući tako tradiciju posvećenosti veri i ljubavi. Sledeći bunar biće posvećen Krsnoj slavi Eparhije zvorničko-tuzlanske – Živonosni Istočnik.
Trenutno se pripremaju novi bunari, kao i pomoć u hrani, odeći, knjigama i drugim potrepštinama – kako za decu, tako i za sveštenstvo i pravoslavne hramove. Ova humanitarna akcija ne poznaje granice, jer, kako kažu organizatori, svaki čin dobra i ljubavi prema bližnjem – bez obzira na geografske ili kulturne razlike – čini nas jedinstvenima u veri i nadi, navodi se na zvaničnom sajtu Eparhije zvorničko-tuzlanske. .
Ovo nije prvi put da Eparhija zvorničko-tuzlanska pomaže misiju u Ugandi. Đakon Emanuil iz Ugande, posetio 2018. godine Eparhiju žvorničko-tuzlansku i govorio o izazovima sa kojima se suočava narod Ugande. Među najvećim problemima tada su bili upravo nedostatak vode i veliko siromaštvo. Pomoć koju smo tada pružili, kao i novčana sredstva koja su vernici prikupili, ostavili su veliki trag ljubavi i nade.
Ujedno, ovo je i poziv svima koji žele da budu deo ovog plemenitog poduhvata. Jer, kao što nas pravoslavlje uči, jedini pravi izvor ljubavi i nade jeste onaj koji se ne iscrpljuje, koji daruje a ne umanjuje se — izvor koji izvire iz srca koje voli.
Hiljadu godina nakon Velike šizme, Carigradska patrijaršija i katolička crkva ponovo se približavaju. Mitropolit zborničko-tuzlanski u svom autorskom tekstu objašnjava kako Pashalna unija otvara pitanje budućnosti pravoslavlja, crkvene politike i uticaja Vatikana na Istok.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkopa Silvestra iz Ugande dočekao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, a njegov boravak u srpskim zemljama kroz liturgije, duhovne tribine i svedočanstva pokazuje kako pravoslavlje spaja ljude sa dva kontinenta u istom Duhu i veri.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
U subotu, 10. maja, verni narod Eparhije zvorničko-tuzlanske sabraće se oko svog arhijereja, mitropolita Fotija, kako bi prisustvovao osvećenju hrama koji sada sija nad obroncima između Kalesije I Zvornika.
U svesnom obraćanju Gospodu i narodu, vladika zvorničko-tuzlanski govori o opasnostima političkih podela, istorijskim poukama i potrebi za jedinstvom, podsećajući nas na zavet patrijarha Pavla da „budemo ljudi“.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.