U svesnom obraćanju Gospodu i narodu, vladika zvorničko-tuzlanski govori o opasnostima političkih podela, istorijskim poukama i potrebi za jedinstvom, podsećajući nas na zavet patrijarha Pavla da „budemo ljudi“.
U vremenu kada su podele postale norma, a zajedništvo retkost, reči vladike Fotija dolaze kao snažan podsetnik na ono što nas je kroz vekove održalo – molitvu i sabornost. Njegovo promišljanje počinje dubokim obraćanjem Gospodu, jer kako drugačije govoriti o sudbini naroda nego kroz prizmu vere?
U rečima vladike zvorničko-tuzlanskog Fotija odjekuju pouke svetih otaca, podsećanje na zavet patrijarha Pavla da „budemo ljudi“, ali i otrežnjujuće promišljanje o društvenim izazovima koji prete da rastroje nacionalnu svest. Kroz istorijski kontekst delovanja Benjamina Kalaja u srpskoj političkoj stvarnosti, vladika Fotije skreće pažnju na zamku partijskih podela, koje ne samo da slabe jedinstvo, već mogu biti i oruđe u rukama onih koji žele da Srbe učine nemoćnim. Njegova poruka nije tek kritika, već poziv na buđenje, na razumevanje uzroka i posledica, i na povratak vrednostima koje nas čine snažnim narodom.
“Gospode Veliki i Silni,
Koji si nebo i zemlju stvorio
i čoveka kao Ikonu Svoju,
da napreduje i usavršava se
u bogopoznanju i čovekoljublju,
i upodobi se Tebi Stvoritelju,
kako bi večno živeli
u zajednici savršene
Božanske ljubavi
u vekove vekova.
Amin”, piše vladika Fotije na početku svog autorskog teksta koji prenosimo u celosti:
“Zašto sam ovaj tekst počeo molitvom? Pa kako drugačije? Danas jedino molitva ima smisla, jer iskrena i snažna molitva može čudesa činiti, kao što je to bilo od apostolskih vremena do danas. Pored molitve treba da činimo i ono što sami možemo, na šta nas Sveti apostol Pavle poziva, ali i sveti Oci i učitelji Crkve. U naše vreme je o tome najviše govorio Patrijarh Pavle poučavajući da mi treba da činimo što je do nas, a Bog će ostalo, ali da pri tome ‘budemo ljudi’. Ove reči da – ‘budemo ljudi’ je pouka sa svitka, gde joj je zaista i mesto.
YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia
Patrijarh Pavle
Računajući na molitvu, ali i na sopstveni rad i trud, možemo učiniti neko dobro. Sada konkretno mislim na dobro za naš narod u Republici Srpskoj. Evo ovih dana smo posetili predsednika Republike Srpske Milorada Dodika sa našim patrijarhom Porfirijem. Bili smo kod njega ne radi politike, nego da ga posetimo kao čoveka, da uzmemo učešća u njegovoj nevolji i ljudskoj drami. Neki će ljudi ovu posetu videti samo stranački i politički, ali ja kažem i tvrdim ovo što sam rekao. Danas se često zaboravlja ljudskost i čovečnost, i u svemu se vidi politika, ali to je problem našeg vremena.
Pošto se dotakoh reči stranka i partija, pokušaću nešto o njima da kažem. Po mom najdubljem uverenju partije su rak-rana našeg srpskog društva. Smela tvrdnja, ali se nadam da ću u daljem tekstu uspeti to i da objasnim. Ukoliko želimo da kažemo nešto o partijskom životu kod Srba, posebno ovde u Republici Srpskoj, moramo neizostavno podsetiti naše čitaoce na delovanje ‘visokog predstavnika Austro-Ugarske monarhije 19-og veka Benjamina Kalaja’. Bez njega je nemoguće razumeti fenomen partija u Republici Srpskoj. Nedavno smo u našoj Eparhiji objavili knjigu ‘Benjamin Kalaj i njegovo zlo doba’.
Foto: SPC
Arhijereji SPC, predvođeni patrijarhom Porfirijem, posetili su predsednika Republike Srpske Milorada Dodika
Knjiga nije velika po obimu, ali smatramo da je vrlo značajna, jer je Kalaj pojava koja se retko u istoriji susreće. Bio je austrougarski diplomata, psiholog, etnolog i ko zna šta još, ali se zna da je sve što je radio - bilo protiv Srba i to u svim oblastima društvenog, kulturnog i političkog života. Njega i njegovo delovanje su, nažalost, mnogi danas zaboravili, ali evo, koristimo priliku da ih sada podsetimo.
Šta je radio Kalaj? Kalaisao. Koga je kalaisao? Srbe. Poznato je da je išao na sve skupove Srba, svadbe, sahrane, i na sve vrste političkih okupljanja. Proučavao je psihologiju našeg naroda i u njoj tražio slabe tačke, jer je neprestano bio rukovođen idejom kako ovaj nepokorni srpski narod pobediti i uništiti.
To je bila suština njegovog kalaisanja. Ono što bih sada posebno naglasio, a veoma je karakteristično za Kalajevo delovanje, je činjenica da je on spoznao da su Srbi jake ličnosti i otuda je govorio: ‘Moramo ih što više u partije deliti. Tako će biti mnogo slabiji i lakše ćemo njima upravljati. Poznato je da partijske podele u svakom društvu izazivaju neprestane unutrašnje sukobe i oslabljuju ga.’
Nedavno smo došli do zaprepašćujućeg podatka, da u Republici Srpskoj, tj. u Banjaluci, ima registrovano ni manje ni više nego 35 političkih partija. To je za verovati ili ne. Ovu činjenicu, i postojanje tolikog broja partija ovde kod nas, ne možemo odvojiti od ličnosti i delovanja, po zlu čuvenog - Benjamina Kallaya, upravo začetnika ideje mnogobrojnih partija kod Srba.
Naš prosečni Srbin danas će teško dovesti ove dve stvari u vezu, Kalaja i ovih 35 političkih partija, ali moramo im pokušati pomoći da to shvate. Evo da uporedimo i vidimo koliko u drugim državama ima registrovanih partija. Nedavno su bili izbori u Americi, a i vrapci na grani znaju da u toj zemlji od 300 miliona ljudi, postoje samo dve partije - Republikanci i Demokrate. Pametnom dosta, reklo bi se. U evropskim zemljama (Nemačka, Francuska i dr.) je slična situacija. Kod njih postoje 4 ili 5 značajnijih partija, ne više, i one se smenjuju na vlasti.
Možda će se neko upitati zašto se ja kao episkop Srpske crkve uopšte bavim ovim pitanjima. Prvo zbog toga da pokažemo da niko nema ekskluzivno pravo da govori o ovoj temi bilo kao pojedinac, bilo kao organizacija. Rekao bih i sledeće. Pesnici su uvek govorili i pisali o svemu što se tiče života, pogotovo o onome u čemu su videli opasnost za društvo. Svi se sećamo reči narodnog pesnika: ‘Sve me rane roda moga bole’. Tako i mene ova rana boli, jer ona unosi podele i razdor i sukobe u samo biće našeg naroda. Moja želja je da tu duboku ranu vinom i uljem zalijem da bi se ona iscelila. Samo je to razlog i ništa drugo.
Da nastavimo i dalje o partijama. Po samom nazivu ‘pars, partis’ - zna se da su partije nešto delimično, necelovito, ograničeno, podeljeno, nešto što usitnjava, deli, razdrobnjava unutrašnje biće jednog naroda (političko, kulturno, nacionalno i versko). Kada se svemu tome pridoda i činjenica da su moderne partije ustrojene na principima sekte, onda ovaj fenomen zadobija svoj puni smisao i ukazuje na veliki problem partijskog shvatanja života. Sveti vladika Nikolaj Žički i Ohridski bogomudro je govorio da će partije uništiti Srbe i Srbiju. I ja lično mislim da smo blizu takvog neslavnog kraja.
Mi Srbi smo sada pred velikom dilemom šta izabrati: partije ili sabornost, delimično ili celovito, podele ili jedinstvo, zemaljsko ili nebesko? Ako i dalje ostanemo verni ideji mnogobrojnih partija Kalaja, jasno je da nas to vodi u sunovrat. To svi obični i dobronamerni Srbi vide i znaju. Neko će reći, ali se ne pitaju. Neka se i ne pitaju, ali treba da znaju i da se pitaju. Mi ljudi iz Crkve smo uvek za sabornost i jedinstvo, jer je to naš narod sačuvalo kroz istoriju, pa je logično da tom idealu i danas verni ostanemo.
Vratimo se opet problemu stranaka kod nas u Republici Srpskoj. Lično bih se radovao kada bi se neko ozbiljnije pozabavio ovim problemom, tj. mnoštvom političkih partija u Republici Srpskoj. One su, po logici stvari, jedan veliki destabilizujući faktor srpskog naroda. Prema zvaničnim podacima, u Republici Srpskoj živi oko milion Srba, ali ne zaboravimo i 35 partija. Postojanje 35 partija nanelo bi štetu i najvećim državama sveta. Mi Srbi moramo shvatiti da je ove mnogobrojne partije posejao i zasadio, bar teoretski, ‘naš veliki, dokazani prijatelj – Kalaj’, i mi se ubišmo u ovom tekstu to dokazujući.
Ako ovaj naš tekst ne donese nikakav plod – ostaće glas vapijućeg u pustinji. Međutim, ja sam ipak optimista, jer sam razgovarao sa mnogim predsednicima opština, načelnicima i gradonačelnicima. Svi su oni pokazali interesovanje za ovaj problem i spremnost da pomognu u njegovom rešavanju.
Naravno, nije jedini problem u Republici Srpskoj veliki broj partija. Ima i drugih, verovatno većih i važnijih. Mi smo pomenuli ovaj zato što, kao pastiri Crkve, imamo duhovnu odgovornost za celovitost našeg naroda, njegovo nacionalno, kulturno, političko i versko biće. Crkva je uvek za celinu, a ne za razbijenost i delove. Partije, nažalost, o svemu tome pomenutom ne vode računa. Interesi, samo interesi, kao što je u vulgarnom kapitalizmu – profit i samo profit.
Crkva u jednoj državi, u jednom narodu postoji kao duša u telu, da to telo oživljava i spasava, čini ga celovitim i održava u životu. To je briga Crkve, a ne dnevna politika i zemaljsko. Ako neki u delovanju Crkve vide samo tu zemaljsku dimenziju, to je njihov problem. Crkva u najširem smislu reči postoji u svetu da ovaj svet spasava, ne samo jedan narod niti jednu naciju.
To je kosmička dimenzija Crkve, koja se ogleda ponekad i u njenom najmanjem delovanju u okviru jednog naroda, pa čak i jednog hrama ili parohije. Crkva je uvek celovita i savršena – jer je mističko Telo Hristovo. Savršena je i sveta Savršenim i Svetim – Spasiteljem Isusom Hristom, Kome neka je Slava, Čast i Hvala u vekove vekova”, zaključuje vladika Fotije.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručuje da presuda Miloradu Dodiku može da ugrozi mir i pomirenje među narodima u Bosni i Hercegovini i poziva na odgovornost, razboritost i očuvanje stabilnosti u regionu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio predsednika Republike Srpske i poručio da je očuvanje mira i identiteta srpskog naroda ključni zadatak svih institucija i međunarodnih faktora.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Mitropolit Fotije poručio im je da donose blagoslov srpskih svetinja i podsetio da je Kosmet naš Jerusalim i Sion, mesto iz kojeg i danas izvire zavetna snaga srpskog naroda.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Longina Sotnika po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetu mučenicu Anastasiju Rimljanku i Prepodobnog Avramija. Katolička crkva spominje Svetog Narcisa Jerusalimskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.