Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
U živopisnim predelima Borogova, nadomak Osmaka, na dan kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća spaljivanja moštiju Svetog Save na Vračaru, zazvonila su crkvena zvona koja nisu samo pozivala na bogosluženje, već i najavila novi duhovni početak – osvećenje hrama posvećenog velikom ruskom svetitelju, Svetom Sergiju Radonješkom. Tog blagodarnog dana mitropolit zvorničko-tuzlanski gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku liturgiju i čin osvećenja novopodignute svetinje.
Eparhija zvorničko-tuzlanska
Osvećenje hrama Svetog Sergija Radonješkog
U porti hrama, miris tamjana mešao se sa mirisima prolećnog cveća, dok su nadležni paroh, protonamesnik Mićo Babić, i tuzlanski arhijerejski namesnik, protojerej-stavrofor Miloš Trišić, zajedno sa brojnim sveštenstvom i narodom, dočekali svoga arhijereja sa radošću kakva se rađa samo kada se grade temelji večnosti.
Crkva, podignuta u duhu drevnih brvnara, podseća na onu istu koju je, u šumama severne Rusije, podigao Sveti Sergije Radonješki – tiho, smireno, ali nepokolebljivo, kao svedočanstvo vere koja ne traži raskoš, već dubinu
- Takvu crkvu podigao je i Sveti Sergije u neprohodnoj šumi, i od nje je počela velika lavra koja i danas donosi duhovne plodove - podsetio je mitropolit Fotije u svojoj besedi, sa žarom koji dolazi iz srca koje veruje.
Eparhija zvorničko-tuzlanska
Osvećenje hrama Svetog Sergija Radonješkog
Sabranima se obratio nadahnutom besedom obratio vladika Fotije, upućujući reči koje su bile više od poruke – bile su podstrek i putokaz u vremenu koje, kako reče, sve više uranja u tamu duhovnog zaborava:
- Pravoslavni su čuvari lika Hristovog – oni koji će u poslednja vremena prepoznati lažnog mesiju. Naš narod je pozvan da ostane veran veri svojih predaka i da pravoslavlje bude njegova svetlost u mraku savremenog sveta.
Eparhija zvorničko-tuzlanska
Na predlog vladike Fotija, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao je Ordenom Svetog kralja Milutina ktitore hrama hadži Stanka Zagorca iz Banovaca i Ristu Cvanića iz Borogova.
U tim rečima narod Borogova i čitave Osmačke parohije prepoznao je odjek istine koja ne zastareva i poziv da se ne stide svog duhovnog identiteta. Jer, kako je naglasio mitropolit, samo onaj koji stoji u punoći pravoslavnog predanja, Svetih tajni i učenja Svetih Otaca – može i da ostane nepokoleban.
Za nesebičnu ljubav i trud u izgradnji ove svetinje, na predlog vladike Fotija, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao je Ordenom Svetog kralja Milutina ktitore hrama hadži Stanka Zagorca iz Banovaca i Ristu Cvanića iz Borogova.
Liturgijsko slavlje uveličali su hilandarski pojci, donoseći tonove svetogorskog predanja među planine Podrinja. Nakon bogosluženja, kulturno-umetničko društvo iz Šekovića oplemenilo je sabranje prigodnim programom duhovnih i narodnih pesama, u skladnom spoju svetog i svetovnog, duhovnog i narodnog.
Sabranje je završeno trpezom ljubavi, ali ono što je narod poneo iz Borogova nije bilo samo telesno okrepljenje. Poneo je miris tamjana, zvuke pojanja, suze radosnice i osećaj da je nebo bilo bliže. Poneo je svetinju – ne samo u srcu sela, već i u srcu svakog vernika.
Borogovo više nije samo tačka na karti, već svetionik vere u zemlji prepunoj krstova. U njemu sada stoji crkva Svetog Sergija Radonješkog – nova lavra, srpska i pravoslavna, u kojoj će, kako veruje narod, Gospod rado prebivati.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
U subotu, 10. maja, verni narod Eparhije zvorničko-tuzlanske sabraće se oko svog arhijereja, mitropolita Fotija, kako bi prisustvovao osvećenju hrama koji sada sija nad obroncima između Kalesije I Zvornika.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.