U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
U vremenu sve izraženijih duhovnih lutanja i pokušaja stvaranja globalne religijske homogenizacije, duhovni pastiri Srpske pravoslavne crkve ostaju postojani u veri otaca, svedočeći istinu Jevanđelja Hristovog. Jedan od najglasnijih je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, koji svojim rečima i delom neumorno podseća na suštinu i neprolaznu vrednost pravoslavne vere.
– Danas nam se nameće da nije važno kako i u šta verujemo. Pokušavaju da naprave jednu svetsku religiju, što za nas pravoslavne nije prihvatljivo – rekao je mitropolit Fotije, ukazujući na savremene tendencije koje pokušavaju da potisnu duhovni identitet naroda.
Mitropolit jasno razlikuje hrišćansku ljubav i brigu za bližnjeg od duhovnog zajedništva koje zahteva istovetnost u veri:
– Treba pomagati drugom čoveku, ali ne možemo se sa svakim čovekom moliti Bogu.
U tom kontekstu upozorava na ekumenska stremljenja koja relativizuju suštinu duhovnog jedinstva:
– Razni ekumenisti govore: molite se Bogu, stanite zajedno vi koji verujete ovako, vi koji verujete onako, vi koji verujete u bilo kakve bogove i u ko zna šta. Ne možemo se zajedno moliti Bogu – istakao je vladika Fotije.
Naglašava i značaj svetootačkog učenja i kanonskog poretka Crkve, podsećajući da se svete tajne mogu služiti isključivo unutar blagoslovene jerarhije, onako kako ih Crkva od davnina vrši.
– Mi, pravoslavni hrišćani, možemo se moliti samo sa pravoslavnima, jer istu veru imamo, isto krštenje, iste Svete Tajne, istu duhovnost, isto prosvećenje u svetom krštenju i istu tajnu rukopoloženja u svetim tajnama đakonske, svešteničke i episkopske službe – naglasio je vladika Fotije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije
Njegova poruka je odlučna i jasna:
– Nećemo da odstupimo ni jednu jedinu jotu od svoga svetog pravoslavlja.
Uz ljubav i otvorenost prema svima, pravoslavlje se ne nameće silom, već se svedoči istinom i primerom života.
– Mi hoćemo da pomognemo da i drugi budu pravoslavni, ali samo ukoliko oni to žele. Ne može se biti pravoslavan na silu – istakao je mitropolit Fotije, pozivajući na slobodno prihvatanje vere kao susreta sa živim Bogom.
Podsećajući da pravoslavlje nije tek još jedan verski sistem, već večna istina, mitropolit je rekao:
– Pravoslavlje je istina koja postoji već 2.000 godina.
– Naša je misija da to svedočimo, da veri pravoslavnoj poučavamo naš narod, bez ikakvog fanatizma. Mi Pravoslavlje čuvamo i to ćemo činiti, ako Bog da, do Drugog dolaska Hristovog. To je naša misija – zaključio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije.
U vremenima kada se sve više brišu razlike, relativizuju istine i stvara prostor za duhovnu konfuziju, reči mitropolita Fotija zvuče kao snažan podsetnik na nepromenljivost pravoslavne vere – pozivajući sve vernike da ostanu čvrsti u Hristu i postojani u istini koju su nam ostavili Sveti Oci.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
U manastiru Svetog Nikole u Bijeljini osvećena je sveta ikona, koja će na praznik Blažene Ksenije Petrogradske biti preneta u Rusiju, učvršćujući vekovno bratstvo dva naroda.
Ekumenističko bogosluženje u hamburškoj crkvi Svetog Josifa, održano povodom istovremenog praznovanja Vaskrsa u svim hrišćanskim crkvama, izazvalo je podeljene reakcije – od poziva na jedinstvo, do ozbiljnih upozorenja na odstupanje od svetootačkog predanja.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski u novoj besedi istakao je da narod bez dece postaje narod koji nestaje, govorio o podvigu roditelja i monaštva, kao i o tome zašto pravoslavlje i danas rađa svetitelje.
Na temeljima drevne svetinje iz 13. veka, poznate kao „Mali Jasenovac“, posle skoro dve decenije obnove, ponovo se oglasila molitva. Rožanj nije samo obnovljen manastir — to je povratak naroda, vere i nade u srce Majevice.
Na praznični dan mitropolit Fotije služio je arhijerejsku liturgiju i osvetio novopodignuti hram u Borogovu, u Republici Srpskoj, poručivši da pravoslavlje mora ostati svetlost srpskog naroda u vremenu duhovne tame.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski kroz stihove otkriva da nas tokom 2025. godine čeka svet pun napetosti, lažnog mira i opasnih kompromisa, a ključno je ostati veran pravoslavnoj veri i Hristovom Carstvu.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.