U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
U vremenu sve izraženijih duhovnih lutanja i pokušaja stvaranja globalne religijske homogenizacije, duhovni pastiri Srpske pravoslavne crkve ostaju postojani u veri otaca, svedočeći istinu Jevanđelja Hristovog. Jedan od najglasnijih je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, koji svojim rečima i delom neumorno podseća na suštinu i neprolaznu vrednost pravoslavne vere.
– Danas nam se nameće da nije važno kako i u šta verujemo. Pokušavaju da naprave jednu svetsku religiju, što za nas pravoslavne nije prihvatljivo – rekao je mitropolit Fotije, ukazujući na savremene tendencije koje pokušavaju da potisnu duhovni identitet naroda.
Mitropolit jasno razlikuje hrišćansku ljubav i brigu za bližnjeg od duhovnog zajedništva koje zahteva istovetnost u veri:
– Treba pomagati drugom čoveku, ali ne možemo se sa svakim čovekom moliti Bogu.
U tom kontekstu upozorava na ekumenska stremljenja koja relativizuju suštinu duhovnog jedinstva:
– Razni ekumenisti govore: molite se Bogu, stanite zajedno vi koji verujete ovako, vi koji verujete onako, vi koji verujete u bilo kakve bogove i u ko zna šta. Ne možemo se zajedno moliti Bogu – istakao je vladika Fotije.
Naglašava i značaj svetootačkog učenja i kanonskog poretka Crkve, podsećajući da se svete tajne mogu služiti isključivo unutar blagoslovene jerarhije, onako kako ih Crkva od davnina vrši.
– Mi, pravoslavni hrišćani, možemo se moliti samo sa pravoslavnima, jer istu veru imamo, isto krštenje, iste Svete Tajne, istu duhovnost, isto prosvećenje u svetom krštenju i istu tajnu rukopoloženja u svetim tajnama đakonske, svešteničke i episkopske službe – naglasio je vladika Fotije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije
Njegova poruka je odlučna i jasna:
– Nećemo da odstupimo ni jednu jedinu jotu od svoga svetog pravoslavlja.
Uz ljubav i otvorenost prema svima, pravoslavlje se ne nameće silom, već se svedoči istinom i primerom života.
– Mi hoćemo da pomognemo da i drugi budu pravoslavni, ali samo ukoliko oni to žele. Ne može se biti pravoslavan na silu – istakao je mitropolit Fotije, pozivajući na slobodno prihvatanje vere kao susreta sa živim Bogom.
Podsećajući da pravoslavlje nije tek još jedan verski sistem, već večna istina, mitropolit je rekao:
– Pravoslavlje je istina koja postoji već 2.000 godina.
– Naša je misija da to svedočimo, da veri pravoslavnoj poučavamo naš narod, bez ikakvog fanatizma. Mi Pravoslavlje čuvamo i to ćemo činiti, ako Bog da, do Drugog dolaska Hristovog. To je naša misija – zaključio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije.
U vremenima kada se sve više brišu razlike, relativizuju istine i stvara prostor za duhovnu konfuziju, reči mitropolita Fotija zvuče kao snažan podsetnik na nepromenljivost pravoslavne vere – pozivajući sve vernike da ostanu čvrsti u Hristu i postojani u istini koju su nam ostavili Sveti Oci.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
U manastiru Svetog Nikole u Bijeljini osvećena je sveta ikona, koja će na praznik Blažene Ksenije Petrogradske biti preneta u Rusiju, učvršćujući vekovno bratstvo dva naroda.
Ekumenističko bogosluženje u hamburškoj crkvi Svetog Josifa, održano povodom istovremenog praznovanja Vaskrsa u svim hrišćanskim crkvama, izazvalo je podeljene reakcije – od poziva na jedinstvo, do ozbiljnih upozorenja na odstupanje od svetootačkog predanja.
Pomesne pravoslavne crkve, među kojima je i Srpska, odale su počast upokojenom papi Franji, prenoseći svetu snažnu poruku nade, ljubavi i vere, kao i poziv na jedinstvo u Hristu.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Od Svetog Jovana Zlatousta do vladike Nikolaja Velimirovića, glasovi svetih opominju da starina nije merilo istine, između krsne slave i sujeverja otkriva se tanka linija koju savremeni čovek često previđa.
Direktorka Fondacije „Dom za slepe i gluve“ Elvira Parfenova priča kako su obična noć, strašan bol i neočekivan susret s nepoznatim pretvorili bolničku sobu u mesto gde su strah, patnja i vera isprepleli živote žena koje se do tada nisu ni poznavale.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.