Mitropolit zvorničko-tuzlanski kroz stihove otkriva da nas tokom 2025. godine čeka svet pun napetosti, lažnog mira i opasnih kompromisa, a ključno je ostati veran pravoslavnoj veri i Hristovom Carstvu.
Pesma vladike Fotija „2025“ donosi duboku i promišljenu analizu savremenog sveta, oslanjajući se na biblijske motive i pravoslavnu duhovnost, uz apokaliptične tonove koji osvetljavaju izazove i opasnosti koje nosi budućnost. Pesma nas poziva na razmišljanje o vremenu u kojem živimo, dok istovremeno upozorava na opasnosti koje dolaze – kako spoljašnje, tako i one duhovne. Godina 2025. u pesmi se prepoznaje kao simbol velike neizvesnosti i prelomnih trenutaka, što se metaforički izražava kroz stihove o „zapetoj pušci“, nagoveštavajući događaje koji bi mogli preokrenuti svet kakav poznajemo.
Jedan od ključnih momenata pesme jeste pesnikov prikaz mira – hrišćanskog, večnog mira, u kontrastu sa svetovnim mirom koji često prikriva nepravdu i sukobe. Vladika Fotije podseća na reči proroka: „Mir, mir, a svuda rat“, time naglašavajući razliku između lažnog i istinskog mira. On ukazuje na to da mnogi govore o miru, a zapravo podstiču podele i sukobe, što odražava i savremene geopolitičke tenzije. Tako, pesma postaje ogledalo današnjice, u kojoj se politički i društveni interesi često predstavljaju pod plaštom mira i jedinstva, dok u suštini donose razdor.
Značajan deo pesme posvećen je teološkom pitanju Pashalne unije, koja simbolizuje pokušaj ujedinjenja hrišćanskih denominacija oko zajedničkog praznovanja Vaskrsa. Vladika Fotije ovde pažljivo obrađuje tenzije između Istoka i Zapada, ističući da takvo jedinstvo može biti površno i zasnovano na kompromisima u dogmatskim pitanjima. Time pesnik izražava bojazan da bi globalni mir mogao biti lažan, ukoliko se temelji na odstupanju od istine hrišćanske vere.
Pesma dotiče i pitanja globalizacije i centralizacije moći, koja se u tekstu predstavlja kroz motiv „Velike Ljubavi“ – univerzalne ljubavi i tolerancije, koje, kako pesnik ukazuje, mogu postati oruđe za ujedinjenje svih religija pod jedan svetski poredak. Ova „ljubav“ se prikazuje kao lažna i manipulativna, dovodeći svet na prag diktature. Vladika kroz ove stihove upozorava na opasnosti od kompromisa sa svetovnim vrednostima u ime univerzalnog jedinstva.
Pesma posvećuje poseban deo Rusiji, prikazujući je kao zemlju koja stoji nasuprot globalizacijskim silama, odolevajući pritiscima centralizovanog svetskog poretka. Vladika Fotije ističe da je Rusija postala „loš glas u svetu“, ali da se njena različitost čuva kao vrednost, kao simbol otpora manipulacijama globalnih elita.
U eshatološkom završetku pesme, pesnik se okreće Pravoslavnoj Crkvi i njenoj neprekinutoj borbi za istinsku veru. Dolazak znaka Sina Čovečijeg, Časnog krsta, osvetljava svetlost Hristove pobede i podseća na Carstvo koje nije od ovog sveta. Vladika nas podseća na to da su vera i Hristova ljubav jedini istinski temelji pravde i mira, nasuprot lažnim ideologijama i privremenim političkim rešenjima.
Pesma „2025“ predstavlja moćno proročanstvo koje nas poziva na vernost Hristu, u vremenu kada svet pokušava da ujedini ono što je suštinski nespojivo. Vladika Fotije svojim rečima pruža duhovni uvid u savremene događaje, pozivajući nas da prepoznamo istinski mir i ljubav samo kroz veru u Boga, nasuprot zabludama lažnog jedinstva i svetovnog mira.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Posle potresa jačine 8,8 stepeni i razornih talasa koji su pogodili Kamčatku i Kurilska ostrva, naučnici upozoravaju na mogući još jači zemljotres u narednih 30 dana, dok Ruska Pravoslavna Crkva spasava monahe i svetinje iz poplavljenih hramova.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Istakao značaj praznika Sabora bestelesnih sila okupljenih oko Svetoga arhanđela Gavrila, blagovesnika Blage vesti o rođenju Sina Božjega i spasitelja našeg Isusa Hrista.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.