VLADIKA SERGIJE DIGAO GLAS PROTIV ZAJEDNIČKOG VASKRSA SA KATOLICIMA: „U čije ime Vartolomej govori? Ako pristanemo da nam otkine prst, sutra ćemo izgubiti šaku”
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je veliku pažnju i podstakla raspravu o očuvanju drevnih hrišćanskih tradicija. Carigradski patrijarh Vartolomej, u težnji ka ekumenskom jedinstvu, pokrenuo je predlog koji je, dok sa jedne strane donosi nadu u približavanje, sa druge strane izazvao zabrinutost među pravoslavnim crkvama.
Mnogi arhijereji i teolozi upozoravaju da bi takav korak mogao narušiti vekovni duhovni identitet pravoslavlja, čuvajući Vaskrs kao svetinju i stub pravoslavne vere. Dok neki pozdravljaju ovaj potez kao korak ka pomirenju, glasovi pravoslavnih arhijereja i teologa snažno odjekuju protiv, braneći svetinju Vaskrsa kao srce pravoslavnog identiteta. Po ovom pitanju, prvi se od srpskih arhijereja javno oglasio vladika Sergije, izražavajući duboku zabrinutost zbog potencijalnih posledica ovakvog ekumenskog koraka.
- Pitanje crkvenog kalendara, a samim tim i datum praznovanja Vaskrsa, vrlo je kompleksno pitanje i jako je mali broj vrhunskih poznavalaca koji mogu kompetentno pisati i govoriti na ovu temu, koja se pokušava (geo)politički aktuelizovati u naše vreme. Ipak, carigradski patrijarh Vartolomej, zahvaljujući čijoj su brzopletosti ozbiljno narušeni odnosi među pomesnim pravoslavnim crkvama, sada pokušava, ni od koga ovlašćen, da dogovori zajednički datum praznovanja Vaskrsa sa Rimokatoličkom crkvom - kaže episkop bihaćkopetrovački Sergije, prenosi zvanični sajt Eparhije bihaćko-petrovačke.
Povodom 90. godišnjice tragičnog ubistva kralja Aleksandra, Srpska pravoslavna crkva i vernici molitveno su se prisetili velikog vladara koji je život položio u borbi za jedinstvo naroda i očuvanje pravoslavne vere.
Stručnjaci iz celog sveta okupili su se da istraže duhovnu i kulturnu baštinu Mediterana, uz neponovljive priče o tradiciji, istoriji i svakodnevici ovog čarobnog prostora.
Tokom proslave u zadužbini Nemanjića, mitropolit žički Justin služio je svetu arhijerejsku liturgiju. Ovaj svečani trenutak u sebi nosi poruku o duhovnoj povezanosti i značaju zajedništva među ljudima, ističući važnost vere u svakodnevnom životu.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Uz blagoslov mitropolita žičkog završava se oslikavanje veličanstvene svetinje, poznate po čudu – zvonu koje zvoni bez dodira ljudske ruke. Majstori predano oslikavaju zidove svetinje, dok svaki novi potez kista donosi delić Carstva Nebeskog na zemlju.
Dečaku je pretila transplantacija jetre, a lekari nisu davali nade. Međutim, posle molitve Svetima Zosimu i Jakovu u Manastiru Tumane, dogodilo se nešto što niko nije mogao da predvidi.
U porti hrama Svetog Save u Molu, uz prisustvo mitropolita i episkopa, obeležen praznik Prenosa moštiju Svetog Irineja Bačkog i svetih mučenika bačkih, a tom prilikom dodeljenasu i visoka priznanja za doprinos crkvenom životu i obnovu svetinja, uz nadahnutu besedu vladika Irineja i Heruvima.
Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Tokom proslave u zadužbini Nemanjića, mitropolit žički Justin služio je svetu arhijerejsku liturgiju. Ovaj svečani trenutak u sebi nosi poruku o duhovnoj povezanosti i značaju zajedništva među ljudima, ističući važnost vere u svakodnevnom životu.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.