Centralna figura ove freske, jedan je od sedam velikih angela serafima i igrao je ključnu ulogu u najvažnijim hrišćanskim događajima, od najave rođenja Presvete Bogorodice Marije i Isusa Hrista, do prenošenja vesti o Hristovom vaskrsenju, čime je postao simbol nade, vere i čuda.
U bogatom mozaiku pravoslavnog nasleđa, jedna freska posebno se izdvaja svojom svetom i nadahnjujućom pričom. Najpoznatija srpska freska na svetu, koja prikazuje arhangela Gavrila, nosi sa sobom duboke i manje poznate činjenice koje osvetljavaju značaj ovog nebeskog glasnika u istoriji hrišćanstva.
Wikimedia/Snežana Trifunović
Beli anđeo deo je kompozicije Mironosnice na Hristovom grobu
Arhangel Gavrilo, čiji se sveti lik nalazi na ovoj freski, bio je poslanik Božiji u tri ključna trenutka koja su oblikovala sudbinu hrišćanstva. Prema predanju, prvi put se pojavio pred Zaharijem i objavio mu da će mu Jelisaveta roditi sina Jovana Preteču Hristovog – Svetog Jovana Krstitelja. Drugi put se pojavio pred pravednim Joakimom i Anom, najavivši im rođenje Presvete Bogorodice Marije. Gavrilova objava označila je početak novog poglavlja u Božijem planu za spasenje ljudskog roda.
Nakon toga, arhangel Gavrilo ponovo se javio, ovaj put Presvetoj Bogorodici Mariji, da bi joj saopštio da će ona biti ta koja će roditi Sina Božijeg, spasitelja ljudskog roda, Isusa Hrista. Ovaj događaj, poznat kao Blagovesti, predstavljao je trenutak kada je Bog odlučio da se utelovi i postane čovek, donoseći sa sobom spasenje i večni život.
Wikimedia/Snežana Trifunović
Manastir Mileševa
No, možda najvažnija vest koju je arhangel Gavrilo preneo svetu, i koja je zabeležena na ovoj predivnoj srpskoj freski, jeste vaskrsenje Hristovo. Nakon što je Hristos pobedio smrt i vaskrsao, Gavrilo je bio taj koji je preneo najveću i najradosniju vest u hrišćanstvu – da je Hristos ustao iz mrtvih. Ova objava je temelj hrišćanske vere, jer potvrđuje Hristovu božansku prirodu i obećava vaskrsenje i život večni svima koji veruju.
Wikimedia/Public domain
Arhangel Gavrilo kao Beli anđeo
Šest manje poznatih činjenica o Belom anđelu
Na svodovima mileševskog manastira osvanula je u 13. veku.
Beli anđeo je samo deo kompozicije Mironosnice na Hristovom grobu, prikazuje arhangela Gavrila raširenih krila, obučenog u beo hiton, dok sedi na velikom kamenu i prstom pokazuje na Hristov grob, koji je u tom trenutku već postao mesto njegovog vaskrsnuća.
Beli anđeo je naslikan tako da posetioca gleda direktno u oči, bez obzira na to iz kog ugla ga posmatrate.
U srpskom narodu ova freska je sinonim za nadu, spasenje i čuda.
Preko Belog anđela u 16. veku je naslikana druga freska, a Beli anđeo se ukazao gotovo 400 godina kasnije.
Prvi satelitski prenos video-signala između Evrope i Amerike 1962. godine sadržao je među kadrovima i mileševsku fresku.
Freska arhangela Gavrila, kroz ove događaje, postaje više od umetničkog dela; ona je duhovni prozor u najvažnije trenutke hrišćanstva. Njena lepota i svetost privlače vernike iz celog sveta, podsećajući ih na veličanstvenu ulogu koju je Gavrilo igrao u Božijem planu spasenja.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Neobičan prikaz mladog Isusa Hrista jedinstven je u svetu i nalazi se u crkvi u steni, nedaleko od Pirota. U želji da vide redak prikaz Bogočoveka, brojni vernici dolaze upravo tu.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.