TAJNA MONAŠKE DUGOVEČNOSTI I DOBROG ZDRAVLJA: Sveti Serafim otkrio koje biljke su dobre za koje tegobe i kojim svecima da se molimo
Prirodni lekovi, molitve i zdrave navike – saveti koji povezuju telo i veru za pravu zaštitu od negativnosti
Centralna figura ove freske, jedan je od sedam velikih angela serafima i igrao je ključnu ulogu u najvažnijim hrišćanskim događajima, od najave rođenja Presvete Bogorodice Marije i Isusa Hrista, do prenošenja vesti o Hristovom vaskrsenju, čime je postao simbol nade, vere i čuda.
U bogatom mozaiku pravoslavnog nasleđa, jedna freska posebno se izdvaja svojom svetom i nadahnjujućom pričom. Najpoznatija srpska freska na svetu, koja prikazuje arhangela Gavrila, nosi sa sobom duboke i manje poznate činjenice koje osvetljavaju značaj ovog nebeskog glasnika u istoriji hrišćanstva.
Arhangel Gavrilo, čiji se sveti lik nalazi na ovoj freski, bio je poslanik Božiji u tri ključna trenutka koja su oblikovala sudbinu hrišćanstva. Prema predanju, prvi put se pojavio pred Zaharijem i objavio mu da će mu Jelisaveta roditi sina Jovana Preteču Hristovog – Svetog Jovana Krstitelja. Drugi put se pojavio pred pravednim Joakimom i Anom, najavivši im rođenje Presvete Bogorodice Marije. Gavrilova objava označila je početak novog poglavlja u Božijem planu za spasenje ljudskog roda.
Nakon toga, arhangel Gavrilo ponovo se javio, ovaj put Presvetoj Bogorodici Mariji, da bi joj saopštio da će ona biti ta koja će roditi Sina Božijeg, spasitelja ljudskog roda, Isusa Hrista. Ovaj događaj, poznat kao Blagovesti, predstavljao je trenutak kada je Bog odlučio da se utelovi i postane čovek, donoseći sa sobom spasenje i večni život.
No, možda najvažnija vest koju je arhangel Gavrilo preneo svetu, i koja je zabeležena na ovoj predivnoj srpskoj freski, jeste vaskrsenje Hristovo. Nakon što je Hristos pobedio smrt i vaskrsao, Gavrilo je bio taj koji je preneo najveću i najradosniju vest u hrišćanstvu – da je Hristos ustao iz mrtvih. Ova objava je temelj hrišćanske vere, jer potvrđuje Hristovu božansku prirodu i obećava vaskrsenje i život večni svima koji veruju.
Šest manje poznatih činjenica o Belom anđelu
Na svodovima mileševskog manastira osvanula je u 13. veku.
Beli anđeo je samo deo kompozicije Mironosnice na Hristovom grobu, prikazuje arhangela Gavrila raširenih krila, obučenog u beo hiton, dok sedi na velikom kamenu i prstom pokazuje na Hristov grob, koji je u tom trenutku već postao mesto njegovog vaskrsnuća.
Beli anđeo je naslikan tako da posetioca gleda direktno u oči, bez obzira na to iz kog ugla ga posmatrate.
U srpskom narodu ova freska je sinonim za nadu, spasenje i čuda.
Preko Belog anđela u 16. veku je naslikana druga freska, a Beli anđeo se ukazao gotovo 400 godina kasnije.
Prvi satelitski prenos video-signala između Evrope i Amerike 1962. godine sadržao je među kadrovima i mileševsku fresku.
Freska arhangela Gavrila, kroz ove događaje, postaje više od umetničkog dela; ona je duhovni prozor u najvažnije trenutke hrišćanstva. Njena lepota i svetost privlače vernike iz celog sveta, podsećajući ih na veličanstvenu ulogu koju je Gavrilo igrao u Božijem planu spasenja.



Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Najstariji nivo je arheološki najzanimljiviji i sadrži grobove Feliksa i Adaukta u maloj podzemnoj bazilici.
Neobičan prikaz mladog Isusa Hrista jedinstven je u svetu i nalazi se u crkvi u steni, nedaleko od Pirota. U želji da vide redak prikaz Bogočoveka, brojni vernici dolaze upravo tu.
U selu Banjica kod Čačka čuvaju se mošti Svetog Jovana Stjeničkog, a nedaleko od hrama nalazi se izvor kome vernici pripisuju brojna čuda.
Na obali Zapadne Morave nalazi se sveto mesto gde su nevini potražili spas, a iza sebe ostavili svedočanstvo o veri koja je nadživela plamen i dim.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pažljivo pripremljena kombinacija ukusa čini postni obrok u kojem se susreću tradicija, mirisi i porodična toplina.