OVE DVE LJUDSKE OSOBINE SU KAO OTROV ZMIJE! Sveti Jefrem Sirin otkrio šta crpi snagu i tera ljubav od čoveka
Stekni velikodušnost, krotost, nezlobivost, koje dolikuju Hrišćanima, da bi ti život bio spokojan i miran…
Mržnja truje dušu, muti rasuđivanje i iskrivljuje pogled na svet i druge ljude.
U svetlosti pravoslavnog učenja, mržnja nije samo greh već i ozbiljna prepreka duhovnom uzrastanju čoveka. Ona je suprotnost Hristovoj zapovesti o ljubavi, koja je temelj celokupnog hrišćanskog života. U srcu pravoslavne vere stoji poziv na milosrđe, praštanje i smirenje – vrline koje mržnja guši i razara.
Čovek koji neguje mržnju u sebi udaljava se ne samo od bližnjih, već i od Boga. Mržnja truje dušu, muti rasuđivanje i iskrivljuje pogled na svet i druge ljude. Kada čoveka obuzme duh mržnje, on postaje zao i prema svojim najbližima – njegov odnos prema drugima postaje obojen prezirom, podsmehom ili ravnodušnošću.
Takav čovek lako gubi sposobnost da uoči dobro, da se obraduje vrlini, i često se svesno ili nesvesno upušta u umanjivanje tuđeg truda, znanja i postignuća. To ne proizlazi iz istine, već iz unutrašnje povređenosti, gordosti ili zavisti.
Pravoslavni oci upozoravaju da mržnja nikada ne ostaje zatvorena u srcu – ona se pokazuje u rečima, delima, pa čak i u tišini koja nosi osudu. Umesto toga, vernik je pozvan da u svakom čoveku traži ono dobro, da se raduje napretku drugoga, i da se u borbi protiv zla ne poistovećuje sa mržnjom, već sa ljubavlju koja leči i podiže.
Sveti Jovan Lestvičnik govorio je kako možemo prepoznati da je li duh mržnje obuzeo nekoga od naših bližnjih.
"Znaj da se zlopamtljivi i zlobni ljudi prepoznaju i po tome što oni obuzeti duhom mržnje lako i sa uživanjem umanjuju vrednost učenja, delatnosti i vrline svoga bližnjeg".
Stekni velikodušnost, krotost, nezlobivost, koje dolikuju Hrišćanima, da bi ti život bio spokojan i miran…
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", u pouci za utorak četvrte sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj piše o tome zašto svet ustaje protiv onih koji istinski pripadaju Hristu i kako se verujući mogu odupreti sili tame koja deluje kroz svet.
Jedan od najdubljih duhovnih učitelja našeg vremena u svojim besedama jasno je ukazivao na unutrašnje slabosti koje najviše pomračuju um i udaljavaju čoveka od božanske svetlosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.