Youtube/Телевизија ХрамSvitak koji Bogorodica drži u ruci.
U moru izvanrednog freskopisa ove svetinje, jedan pokazuje svu ljubav Majke Božje prema narodu, ali i volju Hristovu da posluša molbu majke. Prikaz Bogorodice sa svitkom u ruci je izvanredni primer njene beskrajne naklonosti ka ljudima.
Tom prilikom je istakao da je Unesko naglasio univerzalni značaj srpskih svetinja, na Kosovu i Metohiji, stavljajući ih pod svoju zaštitu.
- Visoki Dečani ne gube svoj identitet. Pre tačno 20 godina manastir Visoki Dečani je upisan na Uneskovu listu svetske baštine i to je povod našeg okupljanja. Dve godine kasnije, 2006. još tri srpske svetinje sa područja Kosova i Metohije, Pećka Patrijaršija, Gračanica i Bogrodica Ljeviška takođe su upisani na listu svetske baštine u opasnosti - rekao je Porfirije u Parizu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u Parizu
Kako je rekao, svojim trajanjem i delovanjem Visoki Dečani su, kao i svaka druga hrišćanska svetinja, uvek svedočili svetost i ukazivali na nju kao na najviši ideal i imperativ Jevanđelja iskazan rečima Gospodnjim: "Budite sveti jer sam ja svet".
- Visoki Dečani zbog složenih istorijskih okolnosti kroz koje je srpski narod kroz vekove prolazio, a kroz koje, nažalost i prolazi, svoju primarnu svetlonosnu misiju su konstantno ćutke i dostojanstveno ostvarivali svedočeći i u najmračnijim vremenima da je svetost jedini ispravni put i jedini pravi cilj svakoga čoveka. Tako su oni i onda kada je tama zla, greha, mržnje i nasilja bila najgušća i kada se činilo da nastupa njen trijumf svojom svetlošću obasjavali put ka dobru, vrlini, miru i ljubavi - rekao je patriajrh Porfirije.
Zadužbina srpskog kralja Svetog Stefana Dečanskog, koja datira iz 1335. godine, svedok je pravoslavlja i srpske duhovnosti, a freskopis nepregledno vizuelno nadahnuće, sa više od hiljadu scena koje obuhvataju preko 20 ciklusa i nekoliko hiljada pojedinačnih figura.
U njih je utkano iskustvo čitave kasnovizantijske umetnosti. Na oslikavanju crkve je desetak godina (1338 – 1348), istovremeno ili jedni za drugima, radilo više slikara, što se odrazilo na raznolikost, kako u stilu, tako i u umetničkom kvalitetu izvođenja fresaka.
U moru izvanrednog freskopisa ove svetinje jedan živopis pokazuje svu ljubav Bogorodičinu prema narodu, ali i volju Hristovu da posluša molbu majke. Naime, prikaz Bogorodice sa svitkom u ruci je izvanredni primer njene beskrajne naklonosti ka ljudima.
Na ovoj fresci, koja se nalazi u Dečanima, Majka Božija drži svitak na kojem pišu reči upućene Hristu.
printskrin instagram
Freska Bogorodice u Visokim Dečanima
printskrin instagram
Svitak koji Bogorodica drži u ruci
Božija Majka ga moli da bude milostiv prema ljudima.„Sine moj, pomiluj ljude svoje.” Ove reči su zapisane crnim mastilom, dok Hristos odgovara crvenim: „Zgrešili su.” Majka Božija moli: „Ali Ti ih pomiluj.”, a Isus odgovara: „Ne kaju se.” Na kraju, Ona kaže: „Ali mene radi pomiluj ih.”, na što Hristos odgovara: „Tvojih radi molitava pomilovaću ih”.
Jedinstvenost frerskopisa Visokih Dečana upotpunjuje podatak da takav prikaz istorije spasenja nije zabeležen ni u jednoj srpskoj niti vizantijskoj crkvi.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Predstavljajući svetu postavku posvećenu Visokim Dečanima, poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na neprocenjivu vrednost svetinja na Kosovu i Metohiji, koje su ujedno i simbol duhovne borbe i opstanka.
U svetlosti 20. godišnjice od upisa manastira Visoki Dečani na UNESCO-ovu Listu svetske baštine, u Parizu je otvorena izložba koja se bavi nezamenjivim i univerzalnim vrednostima srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Slomljen zbog smrti trogodišnjeg sina, slavni književnik potražio je utehu u Optinskoj pustinji kod starca Amvrosija, a njihov susret ostavio je trag u "Braći Karamazovima".
Stručnjaci za bezbednost, teolozi, sveštenici i psiholozi upozoravaju - opasnost od sekti je stvarna, opipljiva i može zakucati na vrata bilo koga od nas.