Youtube/Телевизија ХрамSvitak koji Bogorodica drži u ruci.
U moru izvanrednog freskopisa ove svetinje, jedan pokazuje svu ljubav Majke Božje prema narodu, ali i volju Hristovu da posluša molbu majke. Prikaz Bogorodice sa svitkom u ruci je izvanredni primer njene beskrajne naklonosti ka ljudima.
Tom prilikom je istakao da je Unesko naglasio univerzalni značaj srpskih svetinja, na Kosovu i Metohiji, stavljajući ih pod svoju zaštitu.
- Visoki Dečani ne gube svoj identitet. Pre tačno 20 godina manastir Visoki Dečani je upisan na Uneskovu listu svetske baštine i to je povod našeg okupljanja. Dve godine kasnije, 2006. još tri srpske svetinje sa područja Kosova i Metohije, Pećka Patrijaršija, Gračanica i Bogrodica Ljeviška takođe su upisani na listu svetske baštine u opasnosti - rekao je Porfirije u Parizu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u Parizu
Kako je rekao, svojim trajanjem i delovanjem Visoki Dečani su, kao i svaka druga hrišćanska svetinja, uvek svedočili svetost i ukazivali na nju kao na najviši ideal i imperativ Jevanđelja iskazan rečima Gospodnjim: "Budite sveti jer sam ja svet".
- Visoki Dečani zbog složenih istorijskih okolnosti kroz koje je srpski narod kroz vekove prolazio, a kroz koje, nažalost i prolazi, svoju primarnu svetlonosnu misiju su konstantno ćutke i dostojanstveno ostvarivali svedočeći i u najmračnijim vremenima da je svetost jedini ispravni put i jedini pravi cilj svakoga čoveka. Tako su oni i onda kada je tama zla, greha, mržnje i nasilja bila najgušća i kada se činilo da nastupa njen trijumf svojom svetlošću obasjavali put ka dobru, vrlini, miru i ljubavi - rekao je patriajrh Porfirije.
Zadužbina srpskog kralja Svetog Stefana Dečanskog, koja datira iz 1335. godine, svedok je pravoslavlja i srpske duhovnosti, a freskopis nepregledno vizuelno nadahnuće, sa više od hiljadu scena koje obuhvataju preko 20 ciklusa i nekoliko hiljada pojedinačnih figura.
U njih je utkano iskustvo čitave kasnovizantijske umetnosti. Na oslikavanju crkve je desetak godina (1338 – 1348), istovremeno ili jedni za drugima, radilo više slikara, što se odrazilo na raznolikost, kako u stilu, tako i u umetničkom kvalitetu izvođenja fresaka.
U moru izvanrednog freskopisa ove svetinje jedan živopis pokazuje svu ljubav Bogorodičinu prema narodu, ali i volju Hristovu da posluša molbu majke. Naime, prikaz Bogorodice sa svitkom u ruci je izvanredni primer njene beskrajne naklonosti ka ljudima.
Na ovoj fresci, koja se nalazi u Dečanima, Majka Božija drži svitak na kojem pišu reči upućene Hristu.
printskrin instagram
Freska Bogorodice u Visokim Dečanima
printskrin instagram
Svitak koji Bogorodica drži u ruci
Božija Majka ga moli da bude milostiv prema ljudima.„Sine moj, pomiluj ljude svoje.” Ove reči su zapisane crnim mastilom, dok Hristos odgovara crvenim: „Zgrešili su.” Majka Božija moli: „Ali Ti ih pomiluj.”, a Isus odgovara: „Ne kaju se.” Na kraju, Ona kaže: „Ali mene radi pomiluj ih.”, na što Hristos odgovara: „Tvojih radi molitava pomilovaću ih”.
Jedinstvenost frerskopisa Visokih Dečana upotpunjuje podatak da takav prikaz istorije spasenja nije zabeležen ni u jednoj srpskoj niti vizantijskoj crkvi.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Predstavljajući svetu postavku posvećenu Visokim Dečanima, poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na neprocenjivu vrednost svetinja na Kosovu i Metohiji, koje su ujedno i simbol duhovne borbe i opstanka.
U svetlosti 20. godišnjice od upisa manastira Visoki Dečani na UNESCO-ovu Listu svetske baštine, u Parizu je otvorena izložba koja se bavi nezamenjivim i univerzalnim vrednostima srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.