Predstavljajući svetu postavku posvećenu Visokim Dečanima, poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na neprocenjivu vrednost svetinja na Kosovu i Metohiji, koje su ujedno i simbol duhovne borbe i opstanka.
U svetlosti 20. godišnjice od upisa Manastira Visoki Dečani na Uneskovu listu svetske baštine, u Parizu je otvorena izložba koja se bavi nezamenjivim i univerzalnim vrednostima srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
Ova izložba, koju je organizovalo Ministarstvo kulture Republike Srbije, u saradnji s Eparhijom raško-prizrenskom, ne samo da ukazuje na značaj srpskog kulturnog i duhovnog nasleđa već nosi i duboku emotivnu poruku za sve Srbe širom sveta, koji ne prestaju da čuvaju sećanje na svoju zemlju, svoju veru i svoje svetinje na ovom svetom tlu.
Foto: SPC
Dvorana Segur u sedištu Uneska u Parizu bila je mesto gde su se okupili predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve, srpske diplomatije, kao i ljubitelji i zaštitnici kulture. Među njima, poseban trenutak bio je onaj kada je patrijarh Porfirije u svom nadahnutom govoru odao počast svetinjama Kosova i Metohije. Manastiri Visoki Dečani, Pećka patrijaršija, Gračanica i Bogorodica Ljeviška nisu samo srpski spomenici, već svetionici univerzalne kulture i duhovnosti.
Foto: SPC
Hor Bogoslovije Svetog Kirila i Metodija iz Prizrena
- Ne užiže se svetiljka i meće pod sud, nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući - citirao je patrijarh Porfirije reči iz Jevanđelja, podsećajući sve prisutne na vrednost svetlosti koja je, poput svetiljke, prožela svetove, povezujući Srbiju, Pariz, pa i ceo svet.
Za patrijarha Porfirija, Visoki Dečani nisu samo manastir, već su „tiha svetlost“ koja se nije ugasila ni u najmračnijim vremenima, uprkos sveopštem nasilju i pokušajima da se izbrišu srpske svetinje sa lica Kosova i Metohije.
Izložba u Parizu predstavlja svetionik nade, vernosti i istinske ljubavi prema pravdi. Uprkos neprekidnim napadima na srpske svetinje, koji nisu stali ni 2023. i 2024. godine, kada je zabeleženo 31 napad na verske i kulturne objekte na Kosovu, Unesko je stao na stranu istine, prepoznajući univerzalnu vrednost ovih manastira, koji su pod njegovom zaštitom. Ove svetinje, među kojima je i Visoki Dečani, čuvaju se za buduće generacije, za sve ljude koji veruju u svetlost, mir, ljubav i dobro.
Foto: SPC
Dvorana Segur u sedištu Uneska u Parizu bila je mesto gde su se okupili predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve, srpske diplomatije, kao i ljubitelji i zaštitnici kulture
Manastiri na Kosovu i Metohiji poput Visokih Dečana predstavljaju ne samo duhovne svetionike, već su i materijalni odraz genijalnosti srpske srednjovekovne umetnosti, koja je duboko ukorenjena u tradiciji srpske crkve i naroda. Kroz svoja vekovna postojanja, ovi manastiri su svedočili o svetištima ujedinjenim u ljubavi prema Hristu, kao i o borbi za očuvanje vere i slobode.
Visoki Dečani, čije kandilo neprestano gori, govore o trajnoj svetlosti, o svetosti koja nije dovedena u pitanje, bez obzira na to koliko puta su ti svetionici pokušavali da ih sruše.
Foto: SPC
Izložba i srpskim svetinja na Kosmetu
U obraćanju okupljenima, ministar kulture Republike Srbije, dr Nikola Selaković, istakao je značaj ovih svetinja i borbu koju Srbija vodi kako bi ih zaštitila. On je podsetio sve prisutne da su manastiri na Kosovu i Metohiji duboko ukorenjeni u srpsku istoriju, ali i da su univerzalni, jer svetlost koju oni nose, pripada celom svetu.
Foto: SPC
Izložba i srpskim svetinja na Kosmetu
Ovaj događaj, ali i cela izložba, govore o nečemu mnogo dubljem i snažnijem od samih kamenih zidina i fresaka. Oni govore o postojanju, o borbi i ljubavi koja ne može biti potisnuta, ma koliko se svet trudio da izbriše svaki trag postojanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Izložba je podsetnik na to da srpska baština na ovim svetim prostorima nije samo duhovno bogatstvo, već je i kulturno dobro koje čini celokupnu evropsku baštinu.
Foto: SPC
Izložba i srpskim svetinja na Kosmetu
Na kraju, nakon svečanog otvaranja, hor Bogoslovije Svetog Kirila i Metodija iz Prizrena izveo je polusatni koncert, ostavljajući dubok utisak na sve prisutne. Ovaj događaj u Parizu nije bio samo kulturna manifestacija, već duhovno i emotivno okupljanje koje je još jednom podsetilo na nezamenjivu vrednost srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji i njihovu ulogu u očuvanju svetlosti, mira i vere u svetu.
Kosovo i Metohija nisu samo geografska odrednica, to je srce, duša i simbol postojanja srpskog naroda, koji će uprkos svim nedaćama i napadima, zauvek biti svetionik vere, kulture i ljubavi prema svetu.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Svetinje na Kosmetu predstavljaju stub srpske istorije i pravoslavlja, vekovima prkose neprijateljima, a duhovnim značajem čine neprocenjivu riznicu za srpski rod.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Vernici iz Srbije, Crne Gore i rasejanja okupili su se u duhovno uzvišenoj atmosferi Visokih Dečana kako bi zajedno proslavili ktitorsku slavu u molitvenom prisustvu episkopa i mitropolita.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Ministar kulture Nikola Selaković izvestio je patrijarha Porfirija o pripremama za predstavljanje umetničkog i duhovnog bogatstva srpske svetinje sa Kosova i Metohije, povodom dve decenije od uvrštavanja na Uneskovu Listu svetske baštine.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija u Kolarčevoj zadužbini otvara se međunarodna izložba “Svetlost Logosa” pod okriljem Uneska – 125 ikona iz 12 zemalja.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.