Od više od 20 crkava koje su nekada stajale u selu, samo njih šest je preostalo, uključujući pet sa freskama.
Zastupnici očuvanja kulturnih dobara u albanskom Moskopolju utrkuju se da spasu stotine pravoslavnih remek-dela iz 18. veka u crkvama koje je uništio zub vremena. Daleko na jugoistoku Albanije, jedno malo naselje krije pet crkava koje sadrže izuzetne pravoslavne hrišćanske freske, koje se zbog svoje lepote smatraju jednim od najlepših u svetu.
Ne postoje drugi slični lokaliteti u Albaniji ili u svetu kao crkve u Moskopolju i njihovih 43.000 kvadratnih stopa fresaka. Vlada ih je označila kao kulturne spomenike i 2020. godine priznala centar sela u kojem se većina njih nalazi kao istorijski kompleks. Možda je još važnije to što freske predstavljaju upečatljiv artefakt susreta Istoka i Zapada, multikulturnog i multireligijskog albanskog identiteta koji su mnogi smatrali da će izumreti pod bivšim komunističkim režimom.
Pravo je čudo da su freske uopšte preživele. Uništenje pravoslavnih crkvi počelo je krajem 18. veka, kada je Moskopolje bilo pljačkano i spaljivano tri puta u 20 godina. Zatim je spaljeno u Prvom svetskom ratu i bombardovano u Drugom svetskom ratu. Od više od 20 crkava koje su nekada stajale u selu, samo njih šest je preostalo, uključujući pet sa freskama.
U poslednjim decenijama, ovi arhitektonski i umetnički dragulji pali su u zapuštenost. Sada, kako turizam u tom području raste, posvećeni istraživači i restauratori žure da spasu crkve. U novembru je Ministarstvo kulture predstavilo ambiciozan plan koji bi okupio umetničke konzervatore iz cele Evrope i arhitekte za obnovu pre nego što bude prekasno.
"Pariz Balkana"
Albanija ima turbulentnu istoriju. Tokom hiljada godina, zemlja je bila deo nekoliko carstava, od Rimskog do Vizantijskog i Osmanlijskog. Pod poslednjim je Moskopolje doživelo svoj procvat, postavši "Pariz Balkana" do 1760. godine, kako su pisali posmatrači.
Moskopolje je tada, kao potpuno razvijeni grad, kontrolisao unosnu kopnenu trgovinu između Jadranskog mora i Istanbula, povezujući Osmanlije sa venecijanskim dogama, Habsburzima u Beču i dalje. U svom vrhuncu, radilo je čak 50 zanatskih cehova, privlačeći i obučavajući zanatlije kao što su krojači, zlatari i oružari. Grad je imao i jedinu štampariju u Osmanlijskom carstvu, kojom je upravljala Nova akademija, ključna tačka ideja prosvetiteljstva osnovana 1744. godine.
Gugl Maps
Ekonomska moć grada omogućila je da postane centar pravoslavnog hrišćanstva i umetnosti u carstvu koje je dominiralo islamom, što je dovelo do izgradnje velikog broja crkava. Međutim, krajem 18. veka, grad je počeo da slabi. Godine 1769, pljačkaši, verovatno iz okolnog regiona, opustošili su Moskopolje. Stanovnici su pobegli, a nekadašnji veliki grad pretvorio se u malo naselje. Dalje je bio uništavan tokom velikih ratova 20. veka.
Posle Drugog svetskog rata, diktator Enver Hodža konsolidovao je svoju vlast u Albaniji, sprovodeći ateizam pod svojim komunističkim režimom.
Wikipedia
Emir Hodža.
Preostale crkve u Moskopolju bile su zapostavljene i korišćene kao magacini. Druge su bile porušene. Vernici su skrivali religiozne ikone ispod podova svojih kuća. Sveštenici, kao i imami i drugi duhovnici, bili su pogubljeni ili poslati u radne logore.
U ovom delu Albanije, očuvanje kulturne baštine je lično.
- Odrasli smo pod komunističkim režimom, i ljudi moje generacije nisu znali šta je crkva, šta je Bog. Važno je da ljudi u zemlji znaju svoju tradicije — odakle dolaze i gde pripadaju - kaže Fjoralba Prifti, direktorka Nacionalnog muzeja srednjovekovne umetnosti u obližnjem Korči.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Osvajanje nagrade „BTV UNWTO 2021“ postavilo je Mokru goru u fokus globalne turističke pažnje i time dalo podsticaj za dalji razvoj sela i još kvalitetniju kooperaciju državnih i lokalnih institucija.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.
Probajte varivo od zrelog boba po receptu iz „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za nedelju i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Irinej. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Ruže Limske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Istorijski hram iz 14. veka ponovo je pretrpeo oštećenja, dok odluka tužioca da osumnjičenog nakon saslušanja pusti na slobodu otvara pitanje zaštite srpske verske i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji