Od više od 20 crkava koje su nekada stajale u selu, samo njih šest je preostalo, uključujući pet sa freskama.
Zastupnici očuvanja kulturnih dobara u albanskom Moskopolju utrkuju se da spasu stotine pravoslavnih remek-dela iz 18. veka u crkvama koje je uništio zub vremena. Daleko na jugoistoku Albanije, jedno malo naselje krije pet crkava koje sadrže izuzetne pravoslavne hrišćanske freske, koje se zbog svoje lepote smatraju jednim od najlepših u svetu.
Ne postoje drugi slični lokaliteti u Albaniji ili u svetu kao crkve u Moskopolju i njihovih 43.000 kvadratnih stopa fresaka. Vlada ih je označila kao kulturne spomenike i 2020. godine priznala centar sela u kojem se većina njih nalazi kao istorijski kompleks. Možda je još važnije to što freske predstavljaju upečatljiv artefakt susreta Istoka i Zapada, multikulturnog i multireligijskog albanskog identiteta koji su mnogi smatrali da će izumreti pod bivšim komunističkim režimom.
Pravo je čudo da su freske uopšte preživele. Uništenje pravoslavnih crkvi počelo je krajem 18. veka, kada je Moskopolje bilo pljačkano i spaljivano tri puta u 20 godina. Zatim je spaljeno u Prvom svetskom ratu i bombardovano u Drugom svetskom ratu. Od više od 20 crkava koje su nekada stajale u selu, samo njih šest je preostalo, uključujući pet sa freskama.
U poslednjim decenijama, ovi arhitektonski i umetnički dragulji pali su u zapuštenost. Sada, kako turizam u tom području raste, posvećeni istraživači i restauratori žure da spasu crkve. U novembru je Ministarstvo kulture predstavilo ambiciozan plan koji bi okupio umetničke konzervatore iz cele Evrope i arhitekte za obnovu pre nego što bude prekasno.
"Pariz Balkana"
Albanija ima turbulentnu istoriju. Tokom hiljada godina, zemlja je bila deo nekoliko carstava, od Rimskog do Vizantijskog i Osmanlijskog. Pod poslednjim je Moskopolje doživelo svoj procvat, postavši "Pariz Balkana" do 1760. godine, kako su pisali posmatrači.
Moskopolje je tada, kao potpuno razvijeni grad, kontrolisao unosnu kopnenu trgovinu između Jadranskog mora i Istanbula, povezujući Osmanlije sa venecijanskim dogama, Habsburzima u Beču i dalje. U svom vrhuncu, radilo je čak 50 zanatskih cehova, privlačeći i obučavajući zanatlije kao što su krojači, zlatari i oružari. Grad je imao i jedinu štampariju u Osmanlijskom carstvu, kojom je upravljala Nova akademija, ključna tačka ideja prosvetiteljstva osnovana 1744. godine.
Gugl Maps
Ekonomska moć grada omogućila je da postane centar pravoslavnog hrišćanstva i umetnosti u carstvu koje je dominiralo islamom, što je dovelo do izgradnje velikog broja crkava. Međutim, krajem 18. veka, grad je počeo da slabi. Godine 1769, pljačkaši, verovatno iz okolnog regiona, opustošili su Moskopolje. Stanovnici su pobegli, a nekadašnji veliki grad pretvorio se u malo naselje. Dalje je bio uništavan tokom velikih ratova 20. veka.
Posle Drugog svetskog rata, diktator Enver Hodža konsolidovao je svoju vlast u Albaniji, sprovodeći ateizam pod svojim komunističkim režimom.
Wikipedia
Emir Hodža.
Preostale crkve u Moskopolju bile su zapostavljene i korišćene kao magacini. Druge su bile porušene. Vernici su skrivali religiozne ikone ispod podova svojih kuća. Sveštenici, kao i imami i drugi duhovnici, bili su pogubljeni ili poslati u radne logore.
U ovom delu Albanije, očuvanje kulturne baštine je lično.
- Odrasli smo pod komunističkim režimom, i ljudi moje generacije nisu znali šta je crkva, šta je Bog. Važno je da ljudi u zemlji znaju svoju tradicije — odakle dolaze i gde pripadaju - kaže Fjoralba Prifti, direktorka Nacionalnog muzeja srednjovekovne umetnosti u obližnjem Korči.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Osvajanje nagrade „BTV UNWTO 2021“ postavilo je Mokru goru u fokus globalne turističke pažnje i time dalo podsticaj za dalji razvoj sela i još kvalitetniju kooperaciju državnih i lokalnih institucija.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.