Privatna arhivaCrkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Prema srpskom istorijskom predanju, samo je jedan grad imao "toliko crkava koliko dana ima u godini". Iako je ovaj opis verovatno preuveličan, on ipak odražava činjenicu da se ovaj grad po broju crkava i manastira značajno izdvajao od drugih.
Slavna prestonica, Carski grad, Carigrad srpskih careva, sinonimi su za jedan od najstarijih gradova na Balkanu i srednjevekovnu srpski grad Prizren. Ovaj grad, čiji najraniji tragovi datiraju još iz rimskog perioda, bio je poznat u srednjem veku, kao i pod osmanskom vlašću, po izuzetno velikom broju pravoslavnih crkava.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani. Bez obzira na njihovne naknadne obnove i rekonstrukcije, sve one svedoče bitnu činjenicu - neosporiv i dug vremenski kontinuitet srpskog prisustva i istorijskog nasleđa na tom prostoru.
ŠTA SPAJA ISUSA U PRIZRENU I MONA LIZU? Otkrivamo sve tajne svetinje - jedan natpis u njoj posebno intrigira
Privatna arhiva, Shutterstock
Iako su mnoge freske uništene tokom istorijskih nedaća, uključujući osmansku dominaciju i novija stradanja u martovskom pogromu 2004. godine, crkva i dalje privlači posetioce svojim umetničkim i duhovnim značajem, ostajući simbol identiteta i vernosti srpskog naroda, a više detalja u odvojenom tekstu o fresci Isusa Hrista u Prizrenu u crkvi Bogorodice Ljeviške.
Prema trenutnom stanju kulturno-istorijskog nasleđa u tok kraju, srpske svetinje mogu se podeliti u u tri kategorije: uništene pravoslavne svetinje, demolirane, opljačkane i spaljene pravoslavne svetinje i devastirani spomenici.
Prema podacima Srpske pravoslavne crkve od osnivanja Prizrenske Mitropolije 1019. godine do danas u ovom gradu postoji ili je postojalo 33 srpskih pravoslavnih svetinje i spomenika.
Prizrenska episkopija jedna od najstarijih
Wikipedia
Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena.
Prizrenska eparhija, koja se pominje još 1019. godine u povelji vizantijskog cara Vasilija Drugog (976–1025), obuhvatala je krajeve oko grada Prizrena, zatim Hvosno (prostor oko Peći i Dečana) i predele u slivu Belog i Crnog Drima.
Ulaskom ove eparhije 1219. u sastav samostalne Srpskepravoslavne crkve (do tog vremena ovo područje bilo je pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije), područje Hvosna izdvojeno je u posebnu eparhijusa sedištem u manastiru Maloj Studenici, severoistočno od Peći. Sedište prizrenskih episkopa bilo je u Prizrenu pri crkvi Svete Bogorodice Ljeviške (tada manastir).
Privatna arhiva
Freska u crkvi Bogorodice Ljeviške, u Prizrenu
Kada je 1346. Srpska crkva uzdignuta na stepen patrijaršije, Prizrenska episkopija je postala mitropolija.
Posle ukidanja Pećke patrijaršije (1766), ovoj eparhiji pripojene su stare Hvostanska i Lipljanska, odnosno Gračanička (Novobrdska) episkopija.
Juna 1999. godine Prizren je pod pritiskom terorista tzv. "OVK" i ratnim strahotama izazvanih NATO agresijom na SRJ 1999. godine, napustilo preko 12.000 stanovnika, mahom Srba.
Oni koji su tada poverovali rečima međunarodnih snaga da će ih zaštiti — ubijeni su na kućnom pragu, ili im se gubi svaki trag. Tada su opljačkane ili spaljene skoro sve srpske kuće u Prizrenu. Ono što je preostalo uništeno je u sedamnaestomartovskom pogromu 2004. godine, kada su proterani i malobrojni preostali Srbi.
Tada su spaljene ili ruinirane skoro sve značajnije pravoslavne svetinje, srpski srednjovekovni spomenici kulture u Prizrenu i okolini.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu:
01. Saborni hram Bogorodice Ljeviške, (osnova hrama je iz 12. veka, a obnovio ga je kralj Milutin 1306—1307. godine za episkopovanja prizrenskih episkopa Damjana i Save čija su imena uklesana u fasadi hrama)
02. Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, sagradio ga car Dušan 1343—1352
03. Crkva Sv. Spasa podignuta i freskopisana u 3. i 4. deceniji 14. veka
04. Crkva Sv. Dimitrija (podignuta u 13—14. veku, porušena u 19. veku i na njenom mestu se danas nalazi rimokatolička crkva Đevice Marije.
05. Crkva sv. Nikole, tzv. Koraćeva crkva iz 14. veka, pretvorena kasnije u džamiju
06. Saborni hram Sv. velikomučenika Đorđa iz 1887. godine sa ikonom Bogorodice iz 14. veka i ikonostasom iz 18. veka.
07. Crkva Sv. Besrebrenika iz 19. veka, podignuta na temeljima starije crkve sa nekoliko vrednih ikona iz 18—19. veka.
Eparhija raško-prizrenska oštro reaguje na poziva na nasilje visokog funkcionera stranke "Nova kosovska alijansa", upozorivši na posledice prećutnog odobravanja ovakve retorike u društvu koje tvrdi da teži evropskim vrednostima.
Stipendije za period septembar-april 2024/25. godine biće isplaćene u osam jednakih rata u iznosu od po 12.000,00 dinara, kao i dve rate od po 24.000,00 dinara za period maj-avgust 2025. godina.
Ovogodišnji domaćin slave bio je Stefan Jovanović iz Livađa, sela nadomak Prištine koji je naglasio da je ovo za njega poseban dan, jer mu je ukazana čast da bude domaćin.
Između kafe i sudskog procesa – stanovnici ovog grada, gde su linije razdvajanja ne samo fizičke, već i duhovne, opstaju, bez obzira što svako od njih lako može postati junak Kafkinog romana.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Razgovor sa Dominikom Kros u Beogradu doneo je fokus na bezbednost, zaštitu svetinja i svakodnevni život ljudi, uz poruku da međunarodni akteri moraju imati aktivniju ulogu u očuvanju prava svih zajednica i stabilnosti regiona.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.