KAKO SE IZBAVITI OD RĐAVO RASPOLOŽENIH I MRZOVOLJNIH OSOBA: Otac Lazar kaže da je ovo jedini način
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
Crkva podseća vernike da nije svaka bolest posledica konkretnog greha, ali da nijedna nije bez smisla.
U pravoslavnoj duhovnosti, bolest se ne posmatra isključivo kao tragedija ili kazna, već pre svega kao mogućnost – prilika za preispitivanje, duhovno sazrevanje i očišćenje.
Ona može imati duboko duhovno značenje i biti deo Božijeg promisla o čoveku.
Za razliku od savremenog pogleda, koji bolest najčešće vidi samo kao fizički poremećaj koji treba otkloniti po svaku cenu, pravoslavlje uči da telo i duša nisu odvojeni, već duboko povezani. Telesna bolest često odražava stanje duše – bilo kao posledica nagomilanog greha, bilo kao način da se čovek uzdigne iznad ponosa, gordosti i samoljublja.
U pravoslavlju se često navodi da bolest može biti data čoveku kao lek – ne u fizičkom, već u duhovnom smislu. Kao što lekar ponekad daje gorke lekove kako bi izlečio duboku ranu, tako i Bog, iz ljubavi prema čoveku, dopušta određene patnje koje imaju spasonosni cilj. To nije kazna, već izraz brige za dušu koja je u opasnosti da zaluta putem gordosti, sebičnosti ili ravnodušnosti.
U tom kontekstu, Crkva podseća vernike da nije svaka bolest posledica konkretnog greha, ali da nijedna nije bez smisla. Ponekad dolazi kao posledica pogrešnih životnih izbora, a ponekad kao tajanstveni Božiji dar koji ima cilj da nas pročisti i povede putem spasenja.
Sveti Jovan Lestvičnik, jedan od najdubljih pravoslavnih duhovnih pisaca, jasno ukazuje na to kada kaže:
"Ima bolesti koje se dobijaju radi očišćenja od grehova, a ima i takvih koje treba da slome nas ponos."
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.