VLADAR KOJI JE PODIŽUĆI SRPSKE HRAMOVE ŠIROM SVETA, GRADIO PUT KA BOGU: Danas slavimo Svetog kralja Milutina
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Kada je knez Gotski Atanarik počeo da muči hrišćane, Sveti Nikita je stao pred njega i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog velikomučenika Nikitu.
Sveti velikomučenik Nikita rodom je od Gota (Vlaška i Besarabija), a bio je učenik episkopa Teofila Gotskog, koji je učestvovao na Prvom Vaseljenskom Saboru.
Kada je knez Gotski Atanarik počeo da muči hrišćane, Sveti Nikita je stao pred njega i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti. Izložen strašnim mukama, Nikita je sve jače i jače ispovedao veru Hristovu i molio se Bogu s blagodarnošću.
"I imaše um neprestano uzdignut i udubljen u Boga, a na prsima pod odelom držaše ikonu Bogorodice sa prevečnim mladencem Hristom, stojećeg i držećeg krsta u rukama svojim", piše u žitijama.
Ovu ikonu nosio je zato što mu se Bogorodica javila i utešila ga. Najzad, kad ga je mučitelj bacio u oganj, Sveti Nikita je izdahnuo, ali telo mu je ostalo nepovređeno od ognja.
Drug njegov Marian prenese njegovo telo iz Gotske zemlje u Kilikiju u grad Mopsuest, gde je sagradio crkvu Svetog Nikite i položio u nju čudotvorne mošti. Postradao je 372. godine.
(glas 4): Primio si Hristov Krst kao silno oružje, protiv đavola si se borio i za Gospoda Hrista si postradao, predavši Mu svoju sveštenu dušu usred ognja. Otuda si se udostojio da primiš darove isceljenja od Njega, velikomučeniče Nikita. Moli Hrista Boga da spase duše naše.
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
On je ostao sa Bogorodicom pod krstom kada su razapeli Isusa i obećao je da će je čuvati i služiti joj sve do njenog uspenja.
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Sveštenomučenik Zinovije i njegova sestra Zinovija odrekli su se zemaljskog bogatstva i moći, ali su stekli neprolazno blago u Carstvu nebeskom.
Molitveno se sećamo Prepodobnog Avramija i sinovice mu Marije, svetitelja koji svedoči da se ljubav prema Bogu ne meri rečima, već delima i trpljenjem.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Prisećajući se početnog udarca na utakmici Mejdžor Liga – otac Bendžamin Lenerc otkriva zašto je sveštenička služba za njega neuporedivo s bilo kojom zemaljskom slavom.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetritski objašnjava kako prepoznati pogubnu žalost koja razara dušu i svetu tugu koja vodi ka pokajanju, smirenju i duhovnom obnovljenju.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.