Monah manastira Tumane deli ključne pouke o pravilnoj molitvi, darovanju i korišćenju svetih predmeta, kako biste svoja hodočašća učinili blagoslovenim.
Vernici i hodočasnici često osećaju duboku odgovornost prilikom posete svetinjama, ponekad i bojazan da li će ispravno postupiti, u skladu sa crkvenim učenjem i pravilima određenog svetilišta. U takvim trenucima, misli i srca ispunjeni su strahopoštovanjem prema svetinji, dok se u duši rađa želja da se svaki korak učini u duhu molitve i blagoslova.
Otac Stefan, monah Manastira Tumane, s ljubavlju deli savete o tome kako se pravilno moliti u ovoj svetinji, pružajući vernicima utehu i jasnoću u njihovim duhovnim stremljenjima.
ST/Vladimir Lukić
Porta Manastira Tumane
- Dok čitamo molitvu za zdravlje, držite upaljene sveće i pominjite imena vas i vaših bližnjih - podseća otac Stefan, naglašavajući važnost molitve u zajednici, onako kako je Crkva saborna i jedinstvena. On dalje objašnjava da u Manastiru Tumane blagoslov dolazi kroz zajedničku molitvu svih prisutnih, posebno na velike praznike ili sabranja, kako kaže:
- Imajte na umu da tada ne treba da pitate za zasebne molitve, niti "molitve samo za mene", "specijalne" - ističe otac Stefan podseća na suštinu sabornosti, gde svaki vernik postaje deo jedne velike zajednice, ujedinjene duhom i molitvom.
- Ovde, u našem manastiru, blagodat je data i od igumana ove svetinje da se svi molimo saborno, u zajednici, onako kakva je i naša crkva – saborna.
Posebno mesto u molitvi zauzima osvećenje i korišćenje svetih predmeta. Otac Stefan savetuje:
- Osvećenim uljem se pomazujte u znaku krsta po čelu ili po telu. Osvećenu vodu sa izvora svetitelja treba da pijete, da se njome umivate i kropite svoje domove na blagoslov.
Ovi postupci nisu samo deo tradicije, već duboko ukorenjeni duhovni akti koji prožimaju svaki aspekt života vernika.
Što se tiče molitvenih spiskova, otac Stefan ukazuje na važnost pravilnog postupanja:
- Spiskovi sa imenima za molitve za zdravlje ili porod odlažu se u drveno sanduče koje se tu nalazi." On podseća vernike da uvek imaju na raspolaganju neophodan pribor za ispisivanje imena, kako bi se bratija Manastira Tumane molila za njih.
Republika/Printscreen
Kada su u pitanju darovi za manastir, otac Stefan jasno kaže:
- Ako neko donese darove za manastir, ne treba ih odlagati u manastirsku crkvu, jer hram nije mesto za magacine ili skladišta - kaže monah Stefan inaglašava da za darove postoje predviđene korpe i dežurna bratija koja će pomoći vernicima da ispravno predaju svoje poklone.
U slučaju da vernici ponesu deo garderobe u ime nekoga ko zbog zdravstvenih ili drugih razloga nije mogao da dođe u svetinju, otac Stefan kaže:
- Kada budete prilazili moštima svetitelja, prislonite te stvari na kivot svetaca i ponesite ih nazad svojim domovima na blagoslov.
Na ovaj način, deo svetinje ostaje sa njima, ispunjavajući njihove domove duhovnom snagom i mirom.
U ovim mudrim savetima oca Stefana, vernici pronalaze putokaz kroz svoje duhovne dileme i strahove. Njegove reči pružaju utehu, podsećajući nas da su svetinje mesta na kojima svaki korak, svaka misao i molitva trebaju biti usmereni ka Bogu, u duhu ljubavi, poštovanja i zajedništva.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih mučenika Prota i Hijacinta, dok Jevreji večeras dočekuju Roš Hašanu, a za muslimane je petak dan džuma-namaza.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.