Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Manastir Tumane, poznat po čudima Svetih Zosima i Jakova, ovih dana postao je svedok još jednog neobičnog i duboko dirljivog događaja – isceljenja nekrštenog mladića po molitvama i milosti Svetog Jakova, najmlađeg svetitelja Srpske pravoslavne crkve.
Otac Stefan, monah ove svete obitelji, sa radošću govori o novom čudu koje se dogodilo.
- Mnogi znaju za čudotvornu moć Svetog Zosima, ali malo ko zna da su ovde i mošti Svetog Jakova, koji je jedan od najmlađih svetitelja u našoj crkvi. Zajedno sa Svetim Zosimom tvori velika čudesa. Juče smo svedočili jednom od tih čudesa - započinje otac Stefan, preplavljen zahvalnošću prema Gospodu.
Dirljiva priča o Dejanu, mladiću iz Negotina koji je bio nekršten i čije su noge bile paralizovane, postala je svedočanstvo vere i nade. Njegova kuma, Dragana Jukić, sa dubokim verovanjem u svetitelje, u Manastir Tumane donela je čarape koje je stavila na mošti Svetog Jakova, a potom, zajedno sa darovima – brojanicom, uljem, ikonom i svećom, odnela Dejanu.
- Majka mu je obula čarape, prenoćio je u njima, spavao mirno, a sutradan je noge ispravio potpuno. Njegove noge, koje su ranije bile zgrčene, ispravile su se. Čudo se desilo, slava Gospodu i Svetom Jakovu,“ svedoči Dragana.
printscreen/instagram/manastir.tumane
Otac Stefan sa Dejanom i njegovom kumom Draganom
Ovo čudo nije samo fizičko isceljenje, već i duhovni preporod. Dejan, nekršten do tada, krstio se u Manastiru Tumane, učestvovao na liturgiji i prvi put se pričestio. Njegovo isceljenje postaje priča o Božjoj milosti i poziv svima da se približe svetiteljima sa verom u srcu.
- Slava Bogu i Svetom Jakovu, jer ovaj događaj je pouka za sve nas da verom možemo prevazići sva iskušenja - kaže otac Stefan,
U Manastiru Tumane, pripreme za 20 oktobar kada je obeležavanje desetogodišnjice obretenja moštiju Svetog Jakova teku u duhu molitve i zahvalnosti. Otac Stefan poziva sve vernike da dođu, zajedno sa monaštvom, kako bi se pomolili i zahvalili Bogu na ovim svetim čudima, koja u teškim vremenima osnažuju veru i donose utehu. „Sveti Jakov i Sveti Zosim su naši čuvari i blagoslovitelji. Slava Bogu za sve!“ zaključuje otac Stefan.
Čudo Svetog Jakova, koje je obasjalo Dejana, postaje novi znak Božjeg prisustva i podsvesni poziv na povratak veri i molitvi, jer, kako nas uči ovo sveto isceljenje, vera i ljubav Gospodnja nemaju granica.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
Jeromonah iz svetinje u Tumanu za "Religiju" govori o tome kako ovo sveto mesto doživljava svoj drugi procvat, privlačeći vernike iz svih krajeva. Duhovno blago i istorijska zaostavština manastira osvežavaju se svakodnevno, uz stalne promene i prilagođavanja potrebama vernika.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Čudo Svetog arhangela Mihaila po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Trofim, Savatije i Dorimedont. Katolička crkva obeležava Svetog Januarija, dok Jevreji danas obeležavaju osmi dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.