Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Marija Stevanović iz Sokobanje, majka koja je prošla kroz trenutke najveće radosti i najdublje tuge, doživela je pravo čudo zahvaljujući veri u tumanske svetitelje. Na dan kada je trebalo da dočeka svoje dete, usledile su komplikacije tokom porođaja, izazvavši strah i brigu. U trenucima kada se činilo da je tanka nit života mogla biti prekinuta, Marija je u svom srcu podigla molitvu ka svetiteljima Zosimu i Jakovu, tražeći njihovu milost i pomoć.
Kada su joj emocije pomešale snagu majčinske ljubavi i neizvesnost koja je pretila životu njenog deteta, Marija se oslonila na veru, verujući da će tumanski čudotvorci čuti njenu molitvu. I zaista, molitve su uslišene – nakon teškog porođaja, Marija je rodila zdravog dečaka, kome je, u znak blagodarnosti, dala ime Jakov, po tumanskom svetitelju. Mali Jakov, uprkos teškim komplikacijama, iz borbe sa životom izašao je kao pobednik, donoseći radost svojoj porodici i potvrđujući snagu svetih molitvi.
Printscreen/Instagram/manastir.tumane
Marija Stevanović sa sinom Jakovom koji nosi ime po tumanskim svetitelju
- Zahvalna sam Svetim Zosimu i Jakovu koji su uslišili naše molitve. Prilikom porođaja, bebica se nagutala plodove vodice, jedva je ostao živ. Ovom prilikom naglašavam da sam zahvalna svim svecima, posebno Svetim Zosimu i Jakovu i braći koja su se molila za našeg Jakova - rekla je Marija, sa suzama radosnicama u očima, na snimku objavljenom na zvaničnom Instagram nalogu Manastira Tumane.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi Prepodobni Zosim i Jakov Tumanski slave se 21. avgusta po novom kalendaru (8. avgusta po starom kalendaru). Ova dva svetitelja imaju posebno poštovanje među vernicima, svaki u svoje vreme i sa svojim duhovnim značajem.
Svedočanstvo Marije Stevanović je još jedan dokaz da je vera izvor neiscrpne snage i utehe, a molitva put ka čudesima koja nadilaze ljudsko razumevanje. Tumanski manastir, vekovima poznat po čudesima, i danas okuplja verne iz svih krajeva, podsećajući da su svetitelji Zosim i Jakov i dalje prisutni u životima onih koji se sa verom i ljubavlju obraćaju njima.
Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
Duhovna priprema, skromnost i tišina ključni su za potpuno doživljavanje blagoslova, dok poštovanje uputstava čuva ovu svetinju neprocenjive vrednosti.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Vernici širom srpskih zemalja danas sa pobožnošću proslavljaju ovu dvojicu ugodnika Božjih koji su ostavili dubok trag u srpskoj duhovnosti, čija čudotvorna isceljenja svedoče veru Hristovu i podsećaju nas da molitve otvaraju put ka spasenju.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.