KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Duhovna priprema, skromnost i tišina ključni su za potpuno doživljavanje blagoslova, dok poštovanje uputstava čuva ovu svetinju neprocenjive vrednosti.
Manastir Ostrog, smešten u stenovitim visinama Crne Gore, duhovno je svetilište koje privlači brojne vernike u potrazi za duhovnim isceljenjem i utehom. Ovaj hram, posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, nije samo simbol pobožnosti, već i mesto gde se posetioci pozivaju na poštovanje pravila u skladu sa duhovnim učenjima Crkve.
Na samom početku hodočašća, svaki vernik treba da se podseti da su posetioci manastira Ostrog pozvani da se ponašaju sa dužnim poštovanjem i ozbiljnošću. Prema uputstvima koja su izdala zvanična tela Srpske pravoslavne crkve, posetioci su obavezni da se oblače skromno i dostojanstveno. To podrazumeva pokrivanje ramena i kolena, što je znak poštovanja prema svetom prostoru u kojem se nalaze.
Ostrog je mesto molitve, pa je važno da se u prostoru manastira očuva tišina i mir. Razgovor na glas i glasni razgovori nisu dopušteni, kako bi se očuvala atmosfera duhovne kontemplacije i molitve. Prema savetima iz Mitropolije crnogorsko-primorske, vernici se podstiču da se u potpunosti posvete duhovnim aktivnostima, kao što su prisustvovanje službama, molitvi i pokajanju.
Kroz vekove, Sveti Vasilije Ostroški postao je poznat kao strog i pravedan svetitelj, prema kome vernici gaje duboko poštovanje. Niko ne dolazi na Ostrog bez razloga, jer svako hodočašće nosi sa sobom duboku potrebu za duhovnim ozdravljenjem i blagoslovom. Jedno od nepisanih pravila koja se prenose sa generacije na generaciju jeste da se ništa ne sme poneti sa ovog svetog mesta bez blagoslova, čak ni cvet ili kamen.
O tome svedoči i priča koju je zabeležio M. Veković. Naime, tokom 1982. leta gospodnjeg, grupa vernika je posetila Manastir Ostrog i poklonila se svetim moštima. Nakon posete, uputili su se prema železničkoj stanici Ostrog. Na stanici ih je dočekao kondukter i postavio im neobično pitanje: da li su nešto uzeli iz Ostroga bez dozvole?
Iako su vernici ubeđivali da su doneli samo poklone, kondukter im je ispričao čudesan događaj. Rekao je da nedavno lokomotiva nije mogla da krene sve dok su svi putnici koji su bili u Manastiru Ostrog napustili voz. Ovo ih je iznenadilo, ali su ubrzo shvatili važnost poštovanja svetinje. Kondukter je kasnije saznao da su neki putnici uzeli stvari iz manastira bez blagoslova. Kada su te stvari vraćene, voz je krenuo bez ikakvih problema.
Ova priča nije samo anegdota, već duboka pouka o svetosti i poštovanju. Sveti Vasilije Ostroški kroz ovo čudo upućuje jasnu poruku: ne uzimaj tuđe, jer svaka svetinja, svaki kamen i cvet nosi svoj duhovni značaj.
Osim što se treba pridržavati pravila oblačenja i ponašanja, posetioci treba da budu svesni i drugih pravila koja se odnose na ponašanje unutar manastirskog kompleksa. Fotografisanje u unutrašnjosti manastira je zabranjeno, kako bi se očuvala privatnost i poštovanje prema svetim relikvijama i ikonama.
Iako nije pravilo, hodočasnici obično donesu skromne darove ili priloge kao znak duhovne zahvalnosti prema Svetom Vasiliju Ostroškom. Pre dolaska u manastir, vernicima se savetuje duhovna i molitvena priprema. Ovo je preporuka koju često ističe Srpska pravoslavna crkva, kako bi svaki hodočasnik mogao da u potpunosti doživi blagoslov i duhovnu snagu koju pruža ovaj sveti prostor.
Poseta Manastiru Ostrog predstavlja privilegiju i duboko duhovno iskustvo koje traži poštovanje i ozbiljnost. Pridržavanje ovih pravila ne samo da omogućava skladnu i pobožnu atmosferu, već i pomaže svakom hodočasniku da doživi puni blagoslov ovog svetog mesta. U skladu sa učenjima Srpske pravoslavne crkve i smernicama Mitropolije crnogorsko-primorske, vernici su pozvani da svojim ponašanjem i duhovnim pripremama doprinesu očuvanju svetog mira i pobožnosti koje Manastir Ostrog predstavlja.



Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.