ZAŠTO JE VAŽNO DA UJUTRU PRVI STIGNETE U CRKVU: Starac Varsanufije Optinski kaže da je vredno bar pokušati
Jutrenje se smatra susretom duše sa svetlošću novog dana, ali i sa svetlošću koja prevazilazi svako vreme - s Hristom.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 18. avgusta sećaju se života i stradanja ovog sveca. Služeći pod carem Konstantinom, svedočio je čudesima vere, da bi na kraju podneo mučeničku smrt zbog hrabrog ispovedanja Hrista pred carem Julijanom Odstupnikom.
Sećanje na Svetog sveštenomučenika Evsignija oživljava duh svetiteljske hrabrosti i vere, podsećajući nas na nepokolebljivu rešenost da se Hristovo ime brani i ispoveda, čak i pred najvećim iskušenjima. Sveti Evsignije bio je vojnik u vremenu velikih previranja i carskih sukoba, služeći pod vladarima od cara Maksimijana, preko cara Konstantina Velikog, do Julijana Odstupnika.
Njegov život bio je prožet vizijama svetosti i čudesa. Prisustvovao je mučeništvu Svetog Vasiliska i imao blagoslov da vidi anđele kako odnose njegovu dušu Gospodu Isusu Hristu. Njegova vojnička služba pri caru Konstantinu krunisana je veličanstvenim prizorom Krsta, znakom pobede hrišćanstva nad paganstvom.
Posle šest decenija služenja u vojsci, Sveti Evsignije povukao se u Antiohiju, svoj rodni grad, gde je ostatak života proveo u postu, molitvi i dobrim delima, postajući uzor skromnosti i bogougodnog života. Njegova starost donela mu je mudrost, ali i nevolje u vremenu cara Julijana Odstupnika. Dvojica zavađenih ljudi u Antiohiji izabrali su ga za sudiju, prepoznajući u njemu pravednika. No, njegova pravedna presuda razgnevila je jednog od njih, koji ga je optužio caru kao hrišćanina.

Car Julijan, poznat po svojoj mržnji prema hrišćanstvu, pozvao je pravednika Evsignija na sud. Sveti Evsignije, ne bojeći se carske srdžbe, osudio je Julijana za odstupništvo od vere i podsetio ga na svetli primer cara Konstantina, koji je u svojoj veri video pobedu i spasenje.
Ovo svedočenje i hrabra reč pravednika doveli su do njegovog mučeničkog kraja. Car Julijan, ogorčen zbog Evsignijeve vere i hrabrosti, naredio je da mu odseku glavu. Tako je Sveti Evsignije u dubokoj starosti 362. godine preselio svoju dušu u Carstvo nebesko.
Danas, moleći se Svetom Evsigniju, vernici prizivaju njegovu snagu i postojanost u veri. Njegov primer podseća nas da, bez obzira na iskušenja ovog sveta, Hristovo ime i krst treba da ostanu svetionici našeg puta ka večnosti. Kroz život i smrt Svetog Evsignija, Crkva nas uči da pravednost i vera nisu prolazne vrednosti, već stubovi na kojima počiva spasenje.
Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti.
Danas SPC i njeni vernici s radošću obeležavaju praznik posvećen ovoj dvojici prvoapostola, čiji životi su ispunjeni preumljenjem, verom i požrtvovanjem, dok je nekima ovaj dan i krsna slava.
Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog Amfilohija Ikonijskog po starom kalendaru i Svetog Nikolu po novom, katolici su u periodu Adventa i takođe slave Svetog Nikolu, a u islamu i judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.