Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 18. avgusta sećaju se života i stradanja ovog sveca. Služeći pod carem Konstantinom, svedočio je čudesima vere, da bi na kraju podneo mučeničku smrt zbog hrabrog ispovedanja Hrista pred carem Julijanom Odstupnikom.
Sećanje na Svetog sveštenomučenika Evsignija oživljava duh svetiteljske hrabrosti i vere, podsećajući nas na nepokolebljivu rešenost da se Hristovo ime brani i ispoveda, čak i pred najvećim iskušenjima. Sveti Evsignije bio je vojnik u vremenu velikih previranja i carskih sukoba, služeći pod vladarima od cara Maksimijana, preko cara Konstantina Velikog, do Julijana Odstupnika.
Njegov život bio je prožet vizijama svetosti i čudesa. Prisustvovao je mučeništvu Svetog Vasiliska i imao blagoslov da vidi anđele kako odnose njegovu dušu Gospodu Isusu Hristu. Njegova vojnička služba pri caru Konstantinu krunisana je veličanstvenim prizorom Krsta, znakom pobede hrišćanstva nad paganstvom.
Posle šest decenija služenja u vojsci, Sveti Evsignije povukao se u Antiohiju, svoj rodni grad, gde je ostatak života proveo u postu, molitvi i dobrim delima, postajući uzor skromnosti i bogougodnog života. Njegova starost donela mu je mudrost, ali i nevolje u vremenu cara Julijana Odstupnika. Dvojica zavađenih ljudi u Antiohiji izabrali su ga za sudiju, prepoznajući u njemu pravednika. No, njegova pravedna presuda razgnevila je jednog od njih, koji ga je optužio caru kao hrišćanina.
printscreen
Ikona Svetog sveštenomučenika Evsignija
Car Julijan, poznat po svojoj mržnji prema hrišćanstvu, pozvao je pravednika Evsignija na sud. Sveti Evsignije, ne bojeći se carske srdžbe, osudio je Julijana za odstupništvo od vere i podsetio ga na svetli primer cara Konstantina, koji je u svojoj veri video pobedu i spasenje.
Ovo svedočenje i hrabra reč pravednika doveli su do njegovog mučeničkog kraja. Car Julijan, ogorčen zbog Evsignijeve vere i hrabrosti, naredio je da mu odseku glavu. Tako je Sveti Evsignije u dubokoj starosti 362. godine preselio svoju dušu u Carstvo nebesko.
Danas, moleći se Svetom Evsigniju, vernici prizivaju njegovu snagu i postojanost u veri. Njegov primer podseća nas da, bez obzira na iskušenja ovog sveta, Hristovo ime i krst treba da ostanu svetionici našeg puta ka večnosti. Kroz život i smrt Svetog Evsignija, Crkva nas uči da pravednost i vera nisu prolazne vrednosti, već stubovi na kojima počiva spasenje.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.