Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Veče uoči velikog pravoslavnog praznika, Preobraženja Gospodnjeg, srce Srbije kucalo je u ritmu drevne ruske duhovnosti. U Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija u Kruševcu, svečano je dočekana čudotvorna ikona Matere Božje Pobediteljne, koja je, kao dar ljubavi pravoslavne braće iz Rusije, stigla u Eparhiju kruševačku.
Pod svetlim svodom ovog hrama, mitropolit kruševački David služio je svetu liturgiju, ispunivši prostor molitvom, dok su vernici sa dubokom pobožnošću prilazili ikoni, udišući blagodat koja zrači iz njenog svetog lika.
Printscreen/YouTube/Teodors Adventures
Hram Svetog Georgija u Kruševcu
Ova čudotvorna i mirotočiva ikona pohodila je mnoge pravoslavne zemlje i činila brojna čudesa na svom krsnom hodu, a obasjana svetlom vere biće izložena u kruševačkim hramovima: od 18. do 24. avgusta u Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija, od 24. do 31. avgusta u Lazarici, od 1. do 7. septembra u Pokrovskoj crkvi, te od 7. do 17. septembra u Crkvi Svetog apostola Pavla i Svetog Nikolaja.
U srcu ruske duhovnosti, vekovima se čuva svetionik vere i nade – čudotvorna ikona Majke Božije Pobediteljne, poznata i kao Bogorodica Pobediteljna. Narod ju je nazvao Pobediteljkom zbog njene neizmerne snage i blagodati koja je tokom vekova donela mnoga čuda i zaštitu onima koji su joj sa verom prilazili.
Jedno od najstarijih čuda vezanih za ovu svetu ikonu datira iz vremena Mongolske najezde, kada je Rusija bila na ivici propasti. Predanje kazuje da je, osvetljena samo svetlom sveće u jednoj skromnoj crkvi, ikona zasijala nebeskim sjajem, oteravši neprijatelje i spasivši grad. Molitve pred ovom ikonom izmolile su božansku intervenciju i zaštitu od invazije.
Vekovima su vernici dolazili izdaleka da se poklone pred ikonom, tražeći isceljenje i pomoć. U 18. veku, dogodilo se jedno od najpoznatijih čuda – slepi mladić, koji nikada nije video svetlost dana, došao je da se moli pred ikonom. Sa suzama u očima, poklonio se svetom liku, i odjednom, osetio kako mu se oči otvaraju, ugledavši svetlost po prvi put. Ovo čudo privuklo je još više vernika, koji su s verom dolazili tražeći isceljenje.
Tokom Drugog svetskog rata, kada je Rusija bila u velikoj opasnosti, ikona Pobediteljna ponovo je zablistala. U danima Staljingradske bitke, narod i vojska su se molili pred ikonom, tražeći zaštitu i snagu. Svedoci su govorili da je ikona sijala nad crkvom, kao znak da je Majka Božija sa svojim narodom. Pobeda koja je usledila bila je za mnoge dokaz božanske intervencije, a vojnici su u suzama zahvaljivali ovoj čudotvornoj ikoni, verujući da ih je njena snaga sačuvala i donela pobedu.
Danas, ova čudotvorna mirotočiva ikona i dalje je svetionik nade za sve one koji traže utehu i pomoć. Vernici dolaze izdaleka, "donose" svoje brige, bolesti i strahove, verujući u moćnu zaštitu Majke Božije.
Bogorodica Pobediteljna ostaje simbol pobede svetlosti nad tamom, nade nad očajem, vere nad sumnjom. Njena čudotvorna snaga i danas živi u pričama onih koji su doživeli njenu milost. Kroz molitve pred Bogorodicom Pobediteljnom, narod nastavlja da nalazi utehu i zaštitu, osnažen verom da Majka Božija nikada ne napušta one koji joj se s verom i srcem obraćaju.
Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Ovaj sveti čin nosi duboko duhovno značenje i povezuje vernike s Božjom milošću. Saznajte više o simbolici grožđa u pravoslavnoj tradiciji i njegovoj ulozi u svetkovini Preobraženja.
Vernici Srpske pravoslavne crkve širom sveta proslavljaju veliki praznik Hristovog preobraženja. U svetlim trenucima, otkriva se božanska slava koju je Isus pokazao na gori Tavor.
Praznovanje dana kada je svetlost Hristova zasijala nad Tavorom postalo je deo zapadne tradicije zahvaljujući pobedi hrišćanske vojske nad Osmanlijama kod Beograda 1456. godine. Ovaj događaj ostao je upamćen kao simbol duhovne preobrazbe i Božanske intervencije koja je sačuvala Evropu od otomanskog jarma.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.