Vernici Srpske pravoslavne crkve širom sveta proslavljaju veliki praznik Hristovog preobraženja. U svetlim trenucima, otkriva se božanska slava koju je Isus pokazao na gori Tavor.
Preobraženje Gospodnje, jedan od 12 velikih Hristovih praznika, podseća na trenutak kada se Isus Hrist preobrazio pred svojim učenicima na svetom brdu Tavor. On je poveo apostole Petra, Jakova i Jovana na goru da se mole. Dok se molio, "Njegovo se lice izmeni i zasja kao sunce, a haljine njegove postadoše sjajne i bele kao sneg." (Mt. 17:2)
Tog svetog trenutka, Hristos je otkrio deo svoje božanske slave. Ukazaše se proroci Mojsije i Ilija, koji razgovarahu s njim o smrti koja ga čeka u Jerusalimu. Dok su učenici posmatrali ovo čudesno viđenje, sjajni oblak ih zakloni, iz kojeg se začuo glas Boga Oca: "Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji; njega slušajte." (Mt. 17:5)
Učenici, ispunjeni strahom i poštovanjem, padoše licem na zemlju, ali ih Hristos podiže, rekavši: "Ustanite i ne bojte se!" (Mt. 17:7). Kada su otvorili oči, videše samo Hrista, koji je ponovo imao svoj običan izgled.
Printscreen/YouTube
Ikona Preobraženja Gospodnjeg
Ovaj događaj, uz krštenje na reci Jordanu, potvrđuje Isusovu božansku prirodu i njegovo carstvo nad prorocima. Preobraženje se proslavlja uvek u vreme Gospojinskog posta, a vernici okupljeni u crkvama s molitvom u srcu prisustvuju osveštanju grožđa i slave njegovu svetlost koja obasjava duše vernih.
Ikone Preobraženja prikazuju Hrista okruženog božanskom svetlošću, dok Mojsije i Ilija stoje pored njega, a apostoli, obasjani tim svetlom, leže na zemlji ispunjeni verom i strahopoštovanjem. Ove svete slike podsećaju na svetost Božije slave koja nas sve obasjava.
U duhu ove velike svetkovine, mnogi hramovi i manastiri poput onih u Pančevu, Sokobanji i Manastira Preobraženje u Ovčaru, danas odjekuju molitvama i himnama posvećenim ovom prazniku. Negde se na današnji dan održavaju veliki crkveno-narodni sabori, kao u Manastiru Miljkovu kod Svilajnca, Orahovici u Slavoniji i drugim mestima širom srpskih zemalja.
Bogomolja u selu Godovik kod Požege, obeležje istrajnosti i vere predaka koji su je podigli zbog rivaliteta sa Užicem, posle restauracije povratiće prvobitnu funkciju i biti očuvana kao kulturno-istorijsko blago.
Ovaj sveti čin nosi duboko duhovno značenje i povezuje vernike s Božjom milošću. Saznajte više o simbolici grožđa u pravoslavnoj tradiciji i njegovoj ulozi u svetkovini Preobraženja.
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Praznovanje dana kada je svetlost Hristova zasijala nad Tavorom postalo je deo zapadne tradicije zahvaljujući pobedi hrišćanske vojske nad Osmanlijama kod Beograda 1456. godine. Ovaj događaj ostao je upamćen kao simbol duhovne preobrazbe i Božanske intervencije koja je sačuvala Evropu od otomanskog jarma.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pobožnost u hramu ne počinje ulaskom kroz vrata, već se rađa u svakodnevnom životu. Sveti Teofan Zatvornik nas devetog petka posle Pedesetnice podseća da su naše misli i ponašanje u svetinjama odraz celokupnog života, te nas poziva da se u svakodnevnom životu pripremimo za dostojno prebivanje pred licem Božijim.
Devetog četvrtka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi podseća na suštinu istinskog prvenstva u hrišćanstvu. Svojim rečima nas vodi ka služenju drugima, pozivajući nas da budemo sluge u svetu gde je služenje postalo zaboravljena vrlina.
Sveti Teofan Zatvornik nas devetog ponedeljka posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da na putu ka Carstvu nebeskom, poput dece, treba da težimo veri, ljubavi i poslušnosti, ali pre svega krotkosti i poniznosti.
Sedmog četvrtka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava na koren štetnih misli koje izlaze iz srca, ukazujući na važnost samodiscipline i rasuđivanja u duhovnoj borbi.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.