Arhijerejski namesnik župski protojerej Vukman Petrović ističe značaj očuvanja čistote vere i pridržavanja svetih običaja i poručuje da ovaj veliki praznik obeležimo u skladu s crkvenim učenjem.
Na svetlom obzorju današnjeg praznika, kad se Hrist preobrazio pred svojim učenicima, pravoslavni vernici se sećaju ne samo Božanskog otkrivenja, već i preobražaja sopstvenih duša. Preobraženje Gospodnje je trenutak kada se svetlost Božja, koja je skrivena u svakom srcu, otkriva onima koji su spremni da prihvate milost i osvetljenje. Ovaj sveti dan nas podseća da je celokupni naš život put ka Božanskom svetlu, put ka preobraženju našeg unutrašnjeg bića.
Protojerej Vukman Petrović, arhijerejski namesnik župski, naglašava da u ovim danima posta, koji se nazivaju Bogorodičinim, treba da se setimo onoga što je najuzvišenije u našoj veri:
- Preobraženje uvek pada u vreme posta koji zovemo Bogorodičin ili Gospojinski. Često čujemo da je on posvećen Bogorodici, a zapravo čitav naš život od rođenja Hristovog posvećen je njoj. Naša srca mogu neprekidno da blagodare, što je naša ljudska priroda udostojena da se u njoj ovaploti Sin Boga Živoga, u Bogorodici, najuzvišenijem, najčistijem biću koje je iznedrila ljudska priroda. Dok postimo ovaj post, važno je da razmišljamo o njoj i njenoj ličnosti - ističe otac Vukman.
Shutterstock
Na Preobraženje posti se uz grožđe, vino i ribu
On dalje objašnjava simboliku praznika Preobraženja Gospodnjeg, naglašavajući važnost očuvanja tradicionalnih crkvenih običaja i odricanja od sujeverja.
- Na današnji praznik postimo tako što jedemo grožđe, ribu i pijemo vino u znak sećanja na dan kada se Hrist preobrazio - kaže otac Vukman, dodajući da su u crkvenom učenju postojala pravila koja nalažu da se novo zrelo grožđe ne jede dok se ne osveti na sam dan Preobraženja Gospodnjeg.
- Postoji po tim starim tipicima pravilo - ako pre Preobraženja i osvećenja neki monah ubere neko zrno ili neko od mirjana negde, pojde neko zrno grožđa iz velike želje, zato što je lepo i zrelo - on dobi jednu malu epitimiju, da ne jede grožđe do Velike Gospojine, da se uzdrži kao znak da nije trebalo to da učini.
Shutterstock
Osveštavanje grožđa na Preobraženje
Ova pravila, kako otac Vukman naglašava, nisu puka formalnost, već duboka simbolika duhovnog rasta i osvećenja.
- Upravo to je jedna simbolika, da mi treba da se trudimo da u svemu budemo osvećeni. Jer nas Gospod osvećuje upravo onoliko svojom blagodaću koliko mi otvorimo svoje srce za njeja, koliko se mi trudimo da budemo njegov rod, ljudski rod, novi rod vinogradski - zaključuje protojerej Vukman Petrović, prenosi Svetosavska bašta RTK.
Praznik Preobraženja Gospodnjeg nas poziva na duhovnu budnost, na osvećenje naših dela i misli, kako bismo i mi, poput vinograda, doneli rod dostojan Božanskog svetla.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ovaj sveti čin nosi duboko duhovno značenje i povezuje vernike s Božjom milošću. Saznajte više o simbolici grožđa u pravoslavnoj tradiciji i njegovoj ulozi u svetkovini Preobraženja.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.