U drevnoj svetinji, staroj više od šest vekova, hiljade vernika sabralo se da uveliča tradicionalnu manifestaciju, da obnovi svoju veru i pronađe mir, slušajući nadahnutu besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve o preobražaju duše i usklađivanju sa Božjom tvorevinom.
Na veliki pravoslavni praznik Preobraženja Gospodnjeg, u Dalmaciji je priređeno tradicionalno crkveno-narodno sabranje, koje svake godine okuplja verni narod iz svih krajeva ove blagoslovene zemlje. Srpski patrijarh Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju u drevnom Manastiru Krka, duhovnom utočištu i svetioniku vere za Srbe u Dalmaciji, pa i celoj Hrvatskoj.
SPC
Osveštavanje grožđa na Preobraženje
Manastir Krka, zadužbina kneginje Jelene Nemanjić Šubić iz 1345. godine, svakog Preobraženja okuplja hiljade vernika. Ovaj sveti prostor, smiren u živopisnim predelima netaknute prirode između Knina i Šibenika, vekovima pruža duhovnu obnovu onima koji hode putem Hristovim. Tradicionalno Svedalmatinsko sabranje Srba u Hrvatskoj, održano u ovom svetom manastiru, svedoči o nepokolebljivoj veri i snazi duha koja je urezana u srce svakog vernika.
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije je istakao osnovne principe života u Hristu, naglašavajući da su mir i ljubav temelj istinske duhovne obnove. Njegove reči su odjeknule u dušama prisutnih, otkrivajući suštinu preobražaja koji vodi ka harmoniji sa Božjom tvorevinom:
SPC
Patrijarh Porfirije sa ahijerejima, jeromonasima i sveštenstvom
- Bez mira suvišno je i, da ne kažemo, bezumno govoriti o bilo čemu, a mir je uvek dar Božji. Mir se daje onome ko je otvoren za reč Božju, za reč Hristovu. Onda kada razumemo reč Hristovu, sve u našem životu počinje da biva u skladu sa njegovom rečju - kazao je poglavar SPC i nastavio:
- Ako smo na stranputici, ako smo daleko od sebe, od svojih bližnjih, ako smo daleko od Boga, kada poslušamo reč Hristovu i unesemo je u svoj život i ona počne da biva naš zakon, mi se preobražavamo polako, korak po korak, usklađujemo se sa Bogom, usklađujemo se sa sobom, a onda tako usklađeni počinjemo da živimo sa svim što je tvorevina Božja, u skladu sa ljudima koji su oko nas i koje susrećemo, ali i u skladu sa čitavom tvorevinom Božjom, u skladu sa prirodom - rekao je između ostalog patrijarh.
Ove reči su bile svetionik za okupljeni narod, podsećajući sve sabrane na značaj unutrašnjeg preobražaja koji vodi ka miru i ljubavi – istinskim vrednostima Hristove nauke. Sabranje u Manastiru Krka na Preobraženje nije samo tradicionalni crkveni događaj, već i duhovni susret koji iznova povezuje srpski narod sa Bogom, sa sobom i sa svetom oko sebe, podsećajući nas na večnu poruku Hristovog preobraženja – poruku mira, ljubavi i vere koja svetli kroz vekove.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U drevnom manastiru, zadužbini kneginje Jelene Nemanjić Šubić, vernici će se okupiti iz svih krajeva sveta kako bi zajedno obeležili jedan od najvećih praznika Srpske pravoslavne crkve, osnažujući vezu s duhovnom i kulturnom baštinom svog naroda.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.