Bogomolja u selu Godovik kod Požege, obeležje istrajnosti i vere predaka koji su je podigli zbog rivaliteta sa Užicem, posle restauracije povratiće prvobitnu funkciju i biti očuvana kao kulturno-istorijsko blago.
U srcu Zlatiborskog okruga, u selu Godovik nadomak Požege, nalazi se jedna od najneobičnijih crkava, koja je posvećena Svetom proroku Iliji. Ova bogomolja, već godinama prepoznatljiva po svom nagnutom izgledu, simbol je istrajnosti i vere, uprkos tome što njeni temelji tonu zbog lošeg terena na kojem je izgrađena.
Dugo je postojala inicijativa za sanaciju i rekonstrukciju ove crkve, a onda su 2021. konačno izdvojena sredstva koja omogućavaju da se svetinja obnovi. Crkva Svetog Ilije, koja pripada Eparhiji žičkoj, pretvorila se u gradilište.
- Najveći problem ovde predstavlja nosivost tla, naišli smo na mnogo pepeljaste gline i na onu koja je veoma masna. Sva voda koja padne dolazi do crkve i tu ostaje kao zarobljeno jezero - rekao je Nikola Smiljanić, a potom dodao:
- Crkva će kompletno dobiti novo ruho i biće joj vraćena njena prvobitna funkcija. Svakako da treba nekoliko godina da se ovaj projekat realizuje do kraja.
RINA
Zidovi Crkve Svetog proroka Ilije u selu Godovik
Priča o nastanku ove crkve seže duboko u 19. vek i osvetljava rivalitet između stanovnika Požege i Užica.. Prema predanjima, crkva je izgrađena zahvaljujući novcu meštana Godovićke parohije, predvođenih lokalnim bogatim trgovcima, koji su želeli da izgrade veću i bolju svetinju od one u Užicu. U tome su uspeli, jer je crkva u Godoviku za oko tri metra viša, ali tlo koje su izabrali nije bilo povoljno.
- Sama pozicija crkve nije baš najsrećnije izabrana, jer se radi o podvodnom području. Došlo je do pucanja, pre svega zapadnog zida koji je u najlošijem stanju, što je tokom vremena uslovilo pomeranje zvonika od nekih 20 centimetara od svoje ose - kazao je arhitekta Bojan Tešić, a potom je pojasnio u kakvom stanju se ova svetinja nalazi:
- Prilikom istraživanja ove građevine, otkrili smo da je brod crkve u dobrom stanju, ali da je zvonik prilično ugrožen. Sam zvonik, iako iz nekih uglova alarmantno deluje, stabilniji je nego što izgleda. Međutim, ukoliko u nekom skorom budućem periodu ne bi došlo do sanacije, mogla bi da propadne - rekao je Bojan Tešić, prenosi Rina.
RINA
Arhitekta Bojan Tešić
Ceo kompleks Crkve Svetog proroka Ilije, zajedno sa Crkvom Svetog Đorđa, pod zaštitom je države kao kulturno-istorijsko dobro od velikog značaja.
Ova sveta bogomolja, sa svojom bogatom istorijom i simbolikom, predstavlja ne samo verski, već i kulturni spomenik koji svedoči o prošlosti i duhu ovog kraja. Sanacija crkve Svetog Ilije nije samo tehnički poduhvat, već i čin očuvanja naše baštine i vere za buduće generacije.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.