Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Skriven u zelenilu kanjona reke Mileševke, Manastir Mileševa se uzdiže kao jedna od najvećih srpskih svetinja, sa dubokim istorijskim i duhovnim značajem. Ova drevna bogomolja, koja je nastala u 13. veku, ne samo da je arhitektonsko remek-delo, već i duhovno središte koje okuplja vernike iz različitih krajeva. Mati Paraskeva iz manastira Mileševa osvetljava značaj ove svetinje kroz priče koje su se vekovima prenosile.
RINA
Manastir Mileševa
- Manastir je gradio kralj Vladislav po savetu svog strica Svetog Save od 1219. do 1235. godine kada je preneo i njegovo telo iz Bugarske 1237, tada je urađena priprata, oslikavan je u dva navrata u 13. i 16. veku. Ono što je najvažnije kažu da je odavde Sveti Sava otišao na Svetu goru, tako da je on očigledno izabrao dobro mesto, pa to i narod oseti i ovde dolazi - objašnjava mati Paraskeva.
Ova svetinja je posebna ne samo zbog svoje istorije već i zbog svetih relikvija koje čuva. Najvažnija među njima je ruka Svetog Save, sačuvana tokom paljenja na Vračaru, i štap za koji se veruje da ima isceliteljske moći. Uz to, freska „Beli anđeo“, otkrivena 1863. godine, predstavlja vrhunac srpske i evropske umetnosti srednjeg veka i prikazuje anđela koji obaveštava žene mironosice o vaskrsenju.
RINA
Hram u Manastiru Mileševa posvećen je Vaznesenju Gospodnjem
- Beli anđeo je freska pronađena 1863. godine rušenjem srednjeg zida, bio je skoro 300 i nešto godina prekriven slojem iz 16. veka. Beli anđeo koji sedi na grobu Gospodnjem obaveštava žene mironosice da je Gospod vaskrsao - kaže monahinja Paraskeva, prenosi Rina.
Iako je manastir Mileševa tokom vekova bio meta različitih napada, njegova izdržljivost je rezultat Božije providnosti i posvećenosti naroda.
RINA
Manastir Mileševa
- Hram je posvećen Vaznesenju Gospodnjem, Gospod brine o svojoj svetinji, a narod je taj koji kad se prizove onda i pomogne, narod je obnavljao manastir kroz vekove, a najvažnije je i monaštvo koje je kroz svoj trud dosta doprinelo, nekada su za pomoć išli i Ruskom caru kada je to bilo potrebno i na taj način skupljali su dosta priloga, ono što je bilo porušeno vraćali su u stanje koje je moglo da posluži - kazala je mati Paraskeva.
Kroz sve promene i izazove, Manastir Mileševa ostaje simbol trajne duhovne i kulturne baštine, čuvajući srpski identitet i kulturološku vrednost kroz sve istorijske periode.
Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
Nadomak manastirskog kompleksa na obali reke Rače, zadužbini kralja Dragutina, pored Skita Svetog Đorđa, meštanin Milan Nikolić pronašao je drevnu sadnicu koja mu je promenila život.
U svetogorskom Manastiru Simonopetra, koji je osnovao otac Svetog Save, a obnovio srpski despot Jovan Uglješa Mrnjavčević, čuva se ova čudotvorna relikvija koja svojim miomirisom svedoči o neizmernoj božanskoj milosti i neprolaznoj duhovnoj snazi.
U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Brojna su čuda koja je donela ikona Bogorodice Trojeručice, od njenog nastanka do današnjih dana, a najveće je zabeležio Sveti Jovan Damaskin, kome je odsečena ruka isceljena dok se molio pred ovom relikvijom.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Dvodnevna poseta stručnog tima iz Beograda obuhvatila je detaljan pregled riznice, crkvenih eksponata i manastirske porte, uz planove za arheološka istraživanja i zaštitu kulturnog nasleđa za buduće generacije.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.