U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Manastir Žiča, jedan od najvažnijih simbola srpske duhovnosti i državnosti, podignut je u prvoj polovini 13. veka, u vreme prvog kralja iz loze Nemanjića, Stefana Prvovenčanog. Ova svetinja nosi u sebi duhovnu i kulturnu baštinu Srbije, čuvajući vekovima priče o hrabrosti, veri i narodnom jedinstvu.
RINA
Manastir Žića
Dva najstarija istorijska izvora o manastiru su povelje kralja Stefana i njegovog sina Radoslava, ispisane u drugoj i trećoj deceniji 13. veka, a kasnije prepisane na zidove prolaza ispod kule na ulazu u crkvu. Osnivačka povelja detaljno opisuje darove koje je kralj Stefan, zajedno sa svojim sinom, namenio ovoj svetinji. Među darovima su relikvije, freske, ikone, zlatni i srebrni sasudi, bogoslužbene odežde, Jevanđelja i knjige, koje su učinile od Žiče jednu od najbogatijih riznica tog doba. Pored ovih dragocenosti, Žiča je dobila i ogromna zemljišna imanja – 57 sela i zaselaka, čime je postala ekonomski stabilna i moćna.
Prema predanju, u izgradnji manastira je ključnu ulogu imao i Sveti Sava. Legenda kaže da su majstori tokom dana gradili, a da bi tokom noći sve bilo porušeno. Kralj Stefan je zamolio svog brata Savu za pomoć, koji je tri dana i tri noći proveo u molitvi, što je konačno omogućilo uspešnu gradnju. Crvena fasada manastira, koja simbolizuje krv mučenika, veruje se da je urađena po zamisli Svetog Save.
RINA
Freske u Manastiru Žiča
- Posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. godine, u Žiči je smešteno sedište autokefalne srpske arhiepiskopije, a Sveti Sava bio je prvi arhiepiskop. Tokom srednjeg veka, u Žiči su ustoličavani episkopi i ovenčavani kraljevi iz dinastije Nemanjića, zbog čega je poznata i kao Sedmovrata. Sedam kraljeva iz dinastije Nemanjića krunisano je u ovom manastiru, a po narodnom predanju svaki kralj je imao svoj ulaz, koji bi nakon njegovog prolaska bio zazidan. Novovekovni kraljevi Srbije, Aleksandar Obrenović i Petar I Karađorđević, nakon krunisanja su miropomazani u Žiči, čime su nastavili tradiciju Nemanjića - ističu iz Turističke organizacije Kraljeva.
RINA
Manastir Žiča
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem i pripada raškom arhitektonskom stilu. Građena je pod uticajem manastira na Svetoj gori, a Sveti Sava je dodatno naglasio njen značaj visokim zvonikom na ulazu i jarko crvenom bojom fasade. Centralni brod crkve podeljen je na tri dela, sa oltarom, kupolom i prostranom pripratom, a freske manastira, potiču iz 13. i 14. veka, uprkos oštećenjima tokom vremena, i dalje odaju visok umetnički kvalitet. Najznačajnija freska je “Uspenje Bogorodice”.
RINA
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem
Manastir je kroz vekove pretrpeo mnoga razaranja, uključujući napad Tatara početkom 13. veka i razaranja tokom Drugog svetskog rata, ali je svaki put obnavljan. Kralj Milutin je obnovio manastir početkom 14. veka nakon napada Tatara. Danas, manastir Žiča je ženski manastir, o kojem brinu vredne monahinje.
- Značaj koji Žiča ima u istoriji srpskog naroda je nemerljiv. Kao simbol osnivanja srpske države, autonomije srpske crkve i nacionalnog identiteta, manastir svake godine privlači veliki broj vernika iz svih delova sveta - dodaju iz TO Kraljeva, prenosi agencija Rina.
RINA
Manastir Žiča
Manastir Žiča je 1979. godine proglašen za spomenik kulture od izuzetnog značaja i nalazi se pod zaštitom Republike Srbije. Posetioci mogu da uživaju u lepoti ovog duhovnog i kulturnog blaga, kao i da kupe proizvode manastira u manastirskoj prodavnici. Žiča ostaje trajni svedok srpske istorije, duhovnosti i kulture, mesto gde se prošlost i sadašnjost prepliću u jedinstvenoj harmoniji vere i umetnosti.
Pravoslavci proslavljaju svete mučenike Minu, Ermogena i Evgrafa po starom kalendaru, svetih deset mučenika kritskih po novom. Katolici su u Četvrtoj nedelji Adventa, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.