Manastir Žiča, jedan od najvažnijih simbola srpske duhovnosti i državnosti, podignut je u prvoj polovini 13. veka, u vreme prvog kralja iz loze Nemanjića , Stefana Prvovenčanog. Ova svetinja nosi u sebi duhovnu i kulturnu baštinu Srbije, čuvajući vekovima priče o hrabrosti, veri i narodnom jedinstvu.
RINA
Manastir Žića
Dva najstarija istorijska izvora o manastiru su povelje kralja Stefana i njegovog sina Radoslava, ispisane u drugoj i trećoj deceniji 13. veka, a kasnije prepisane na zidove prolaza ispod kule na ulazu u crkvu. Osnivačka povelja detaljno opisuje darove koje je kralj Stefan, zajedno sa svojim sinom, namenio ovoj svetinji. Među darovima su relikvije, freske, ikone, zlatni i srebrni sasudi, bogoslužbene odežde, Jevanđelja i knjige, koje su učinile od Žiče jednu od najbogatijih riznica tog doba. Pored ovih dragocenosti, Žiča je dobila i ogromna zemljišna imanja – 57 sela i zaselaka, čime je postala ekonomski stabilna i moćna.
Prema predanju, u izgradnji manastira je ključnu ulogu imao i Sveti Sava. Legenda kaže da su majstori tokom dana gradili, a da bi tokom noći sve bilo porušeno. Kralj Stefan je zamolio svog brata Savu za pomoć, koji je tri dana i tri noći proveo u molitvi, što je konačno omogućilo uspešnu gradnju. Crvena fasada manastira, koja simbolizuje krv mučenika, veruje se da je urađena po zamisli Svetog Save .
RINA
Freske u Manastiru Žiča
- Posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. godine, u Žiči je smešteno sedište autokefalne srpske arhiepiskopije, a Sveti Sava bio je prvi arhiepiskop. Tokom srednjeg veka, u Žiči su ustoličavani episkopi i ovenčavani kraljevi iz dinastije Nemanjića, zbog čega je poznata i kao Sedmovrata. Sedam kraljeva iz dinastije Nemanjića krunisano je u ovom manastiru, a po narodnom predanju svaki kralj je imao svoj ulaz, koji bi nakon njegovog prolaska bio zazidan. Novovekovni kraljevi Srbije, Aleksandar Obrenović i Petar I Karađorđević, nakon krunisanja su miropomazani u Žiči, čime su nastavili tradiciju Nemanjića - ističu iz Turističke organizacije Kraljeva.
RINA
Manastir Žiča
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem i pripada raškom arhitektonskom stilu. Građena je pod uticajem manastira na Svetoj gori , a Sveti Sava je dodatno naglasio njen značaj visokim zvonikom na ulazu i jarko crvenom bojom fasade. Centralni brod crkve podeljen je na tri dela, sa oltarom, kupolom i prostranom pripratom, a freske manastira, potiču iz 13. i 14. veka, uprkos oštećenjima tokom vremena, i dalje odaju visok umetnički kvalitet. Najznačajnija freska je “Uspenje Bogorodice”.
RINA
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem
Manastir je kroz vekove pretrpeo mnoga razaranja, uključujući napad Tatara početkom 13. veka i razaranja tokom Drugog svetskog rata, ali je svaki put obnavljan. Kralj Milutin je obnovio manastir početkom 14. veka nakon napada Tatara. Danas, manastir Žiča je ženski manastir, o kojem brinu vredne monahinje.
- Značaj koji Žiča ima u istoriji srpskog naroda je nemerljiv. Kao simbol osnivanja srpske države, autonomije srpske crkve i nacionalnog identiteta, manastir svake godine privlači veliki broj vernika iz svih delova sveta - dodaju iz TO Kraljeva, prenosi agencija Rina.
RINA
Manastir Žiča
Manastir Žiča je 1979. godine proglašen za spomenik kulture od izuzetnog značaja i nalazi se pod zaštitom Republike Srbije. Posetioci mogu da uživaju u lepoti ovog duhovnog i kulturnog blaga, kao i da kupe proizvode manastira u manastirskoj prodavnici. Žiča ostaje trajni svedok srpske istorije, duhovnosti i kulture, mesto gde se prošlost i sadašnjost prepliću u jedinstvenoj harmoniji vere i umetnosti.
Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
U svetinji u kojoj su nekada počivale mošti Svetog Save, monahinja mileševskog sestrinstva vodi neobičnu misiju, koristeći jastreba kako bi zaštitila svetinju i povezala se sa duhovnim nasledstvom Nemanjića.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Žiču je podigao prvi kralj Srbije iz dinastije Nemanjića, Stefan Nemanjić, a značajnu ulogu u njenom podizanju imao je i njegov brat, Sveti Sava koji je želeo da ovaj manastir bude okrečen u crveno kao što su Lavra i Vatoped na Svetoj Gori. Tamo se i upoznao s verovanjem da crkva počiva na krvi mučenika i da je to simbolično oživotvoreno u boji njenih zidova.
Smešten u mirnoj klisuri iznad reke Moravice, manastir posvećen Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu prkosi vremenu, čuvajući freske, stare ikone, legende o Svetom Savi i svedočanstva o hrabrim borcima koji su ustali protiv osvajača.
Na desnoj obali reke Rače, ispod planine Tare, krije se veličanstvena svetinja iz 13. veka i lekoviti izvor Lađevac, mesto gde vera i priroda zajedno deluju
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Freska Arhanđela Gavrila u hramu u Arilju svedoči o neprolaznoj lepoti i veri, a vekovima nadahnjuje verne i umetnike. Njegova prisutnost večito ostaje simbol svetosti i Božije milosti, duboko ukorenjene u duhovnom nasleđu srpskog naroda.
U vremenu kada medicina hladno određuje granicu života, otac Ugrin donosi surovu istinu o abortusu, otvarajući pitanje koje svako društvo mora da postavi sebi: koliko daleko smo spremni da idemo u ime prava na izbor?
Stotine učenika, nastavnika i roditelja okupili su se u šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u veri i nadi da će im Božiji blagoslov pomoći u ostvarivanju uspeha i ličnom razvoju.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.