U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Manastir Žiča, jedan od najvažnijih simbola srpske duhovnosti i državnosti, podignut je u prvoj polovini 13. veka, u vreme prvog kralja iz loze Nemanjića, Stefana Prvovenčanog. Ova svetinja nosi u sebi duhovnu i kulturnu baštinu Srbije, čuvajući vekovima priče o hrabrosti, veri i narodnom jedinstvu.
RINA
Manastir Žića
Dva najstarija istorijska izvora o manastiru su povelje kralja Stefana i njegovog sina Radoslava, ispisane u drugoj i trećoj deceniji 13. veka, a kasnije prepisane na zidove prolaza ispod kule na ulazu u crkvu. Osnivačka povelja detaljno opisuje darove koje je kralj Stefan, zajedno sa svojim sinom, namenio ovoj svetinji. Među darovima su relikvije, freske, ikone, zlatni i srebrni sasudi, bogoslužbene odežde, Jevanđelja i knjige, koje su učinile od Žiče jednu od najbogatijih riznica tog doba. Pored ovih dragocenosti, Žiča je dobila i ogromna zemljišna imanja – 57 sela i zaselaka, čime je postala ekonomski stabilna i moćna.
Prema predanju, u izgradnji manastira je ključnu ulogu imao i Sveti Sava. Legenda kaže da su majstori tokom dana gradili, a da bi tokom noći sve bilo porušeno. Kralj Stefan je zamolio svog brata Savu za pomoć, koji je tri dana i tri noći proveo u molitvi, što je konačno omogućilo uspešnu gradnju. Crvena fasada manastira, koja simbolizuje krv mučenika, veruje se da je urađena po zamisli Svetog Save.
RINA
Freske u Manastiru Žiča
- Posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. godine, u Žiči je smešteno sedište autokefalne srpske arhiepiskopije, a Sveti Sava bio je prvi arhiepiskop. Tokom srednjeg veka, u Žiči su ustoličavani episkopi i ovenčavani kraljevi iz dinastije Nemanjića, zbog čega je poznata i kao Sedmovrata. Sedam kraljeva iz dinastije Nemanjića krunisano je u ovom manastiru, a po narodnom predanju svaki kralj je imao svoj ulaz, koji bi nakon njegovog prolaska bio zazidan. Novovekovni kraljevi Srbije, Aleksandar Obrenović i Petar I Karađorđević, nakon krunisanja su miropomazani u Žiči, čime su nastavili tradiciju Nemanjića - ističu iz Turističke organizacije Kraljeva.
RINA
Manastir Žiča
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem i pripada raškom arhitektonskom stilu. Građena je pod uticajem manastira na Svetoj gori, a Sveti Sava je dodatno naglasio njen značaj visokim zvonikom na ulazu i jarko crvenom bojom fasade. Centralni brod crkve podeljen je na tri dela, sa oltarom, kupolom i prostranom pripratom, a freske manastira, potiču iz 13. i 14. veka, uprkos oštećenjima tokom vremena, i dalje odaju visok umetnički kvalitet. Najznačajnija freska je “Uspenje Bogorodice”.
RINA
Crkva manastira Žiča posvećena je Vaznesenju Gospodnjem
Manastir je kroz vekove pretrpeo mnoga razaranja, uključujući napad Tatara početkom 13. veka i razaranja tokom Drugog svetskog rata, ali je svaki put obnavljan. Kralj Milutin je obnovio manastir početkom 14. veka nakon napada Tatara. Danas, manastir Žiča je ženski manastir, o kojem brinu vredne monahinje.
- Značaj koji Žiča ima u istoriji srpskog naroda je nemerljiv. Kao simbol osnivanja srpske države, autonomije srpske crkve i nacionalnog identiteta, manastir svake godine privlači veliki broj vernika iz svih delova sveta - dodaju iz TO Kraljeva, prenosi agencija Rina.
RINA
Manastir Žiča
Manastir Žiča je 1979. godine proglašen za spomenik kulture od izuzetnog značaja i nalazi se pod zaštitom Republike Srbije. Posetioci mogu da uživaju u lepoti ovog duhovnog i kulturnog blaga, kao i da kupe proizvode manastira u manastirskoj prodavnici. Žiča ostaje trajni svedok srpske istorije, duhovnosti i kulture, mesto gde se prošlost i sadašnjost prepliću u jedinstvenoj harmoniji vere i umetnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jefrema Sirina po starom kalendaru i Svetog sveštenomučenika Haralampija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Šolastike, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.