Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
U živopisnim predelima Stare Raške, uzvišenju, nedaleko od Novog Pazara, vekovima stoji Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, najstariji spomenik crkvene arhitekture u Srbiji. Ovaj hram, podignut u 9. veku na temeljima još starijeg iz 6. veka, svedoči o duhovnoj i istorijskoj vertikali srpskog naroda. Među njenim svetim zidinama, u krstionici obasjanoj kandilima, kršten je onaj koji će postati duhovni otac srpskog naroda – Sveti Sava.
Wikipedia
Prikaz Svetog Save na fresci
- Ovde su kršteni sinovi Nemanjića, Vukan, Nemanja i Rastko. Stefan Nemanja ovde je održao dva državna sabora, a 1196. godine, u senci ove svetinje, odrekao se prestola i krenuo putem monaštva, ostavljajući sinu Rastku da ispuni zavet svetosti i duhovnog preobražaja. Ova stara bogomolja, koja odoleva vekovima, zaista je ispisala najvažnije stranice srpske istorije - svedoči protojerej-stavrofor Tomislav Milenković.
Petrova crkva je jedno od retkih sakralnih zdanja tog doba sa kružnom osnovom, dok njeni zidovi čuvaju slojeve srednjovekovnog freskoslikarstva, očuvane u četiri sloja. Njena duhovna i umetnička vrednost prepoznata je i van granica Srbije, te je upisana na UNESCO listu svetske baštine, dok se u domovini nalazi pod strogom zaštitom.
RINA
Petrova crkva, u kojoj je duhovno rođen Sveti Sava
- Ova crkva bila je sedište raških episkopa i mitropolita, a njeno groblje, sa nadgrobnim spomenicima ispisanim vekovima, predstavlja najubedljivije svedočanstvo o životu i delima ljudi iz prošlosti. Veliki broj vernika i turista iz inostranstva dolazi ovde, a neizmerno je važno da i naš narod poznaje svoju prošlost, jer samo tako možemo imati svetlu budućnost - dodaje otac Tomislav, prenosi Rina.
Brojna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu otkrila su slojeve istorije utkane u kamen i tlo. Otkriven je zid iz doba Nemanjića, kao i ostaci spomenika Studeničke škole. U neposrednoj blizini crkve, polovinom prošlog veka, pronađen je i znameniti „novopazarski nalaz“ – bogatstvo koje je pratilo jednog neznanog pokojnika u večni počinak, osvetljavajući nam puteve kojima su hodili naši preci.
Petrova crkva, u kojoj je duhovno rođen Sveti Sava, ostaje svetionik vere i istorije, podsećajući nas na značaj duhovnog nasleđa i neprolazne vrednosti koje su nam ostavljene u amanet.
Mitropolit Fotije je tokom liturgije u drevnoj svetinji proizveo monahinju Anastasiju u čin igumanije, ističući ulogu manastira u duhovnoj obnovi i spasenju. A služen je pomen i i upokojenoj igumaniji Marti, čiji rad ostaje uzor za buduće generacije.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Više od jednog veka zaboravljen letak iz manastirske apoteke opisuje napitak od koke i kole, čiji sastav podseća na recept iz kojeg je kasnije nastala Koka-kola, otvarajući veliku istorijsku misteriju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.