Petrova crkva kod Novog Pazara, najstarija bogomolja u Srbiji, bila je svedok krštenja Rastka Nemanjića, odricanja Stefana Nemanje od prestola i mnogih ključnih događaja srpske prošlosti.
U živopisnim predelima Stare Raške, uzvišenju, nedaleko od Novog Pazara, vekovima stoji Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, najstariji spomenik crkvene arhitekture u Srbiji. Ovaj hram, podignut u 9. veku na temeljima još starijeg iz 6. veka, svedoči o duhovnoj i istorijskoj vertikali srpskog naroda. Među njenim svetim zidinama, u krstionici obasjanoj kandilima, kršten je onaj koji će postati duhovni otac srpskog naroda – Sveti Sava.
Wikipedia
Prikaz Svetog Save na fresci
- Ovde su kršteni sinovi Nemanjića, Vukan, Nemanja i Rastko. Stefan Nemanja ovde je održao dva državna sabora, a 1196. godine, u senci ove svetinje, odrekao se prestola i krenuo putem monaštva, ostavljajući sinu Rastku da ispuni zavet svetosti i duhovnog preobražaja. Ova stara bogomolja, koja odoleva vekovima, zaista je ispisala najvažnije stranice srpske istorije - svedoči protojerej-stavrofor Tomislav Milenković.
Petrova crkva je jedno od retkih sakralnih zdanja tog doba sa kružnom osnovom, dok njeni zidovi čuvaju slojeve srednjovekovnog freskoslikarstva, očuvane u četiri sloja. Njena duhovna i umetnička vrednost prepoznata je i van granica Srbije, te je upisana na UNESCO listu svetske baštine, dok se u domovini nalazi pod strogom zaštitom.
RINA
Petrova crkva, u kojoj je duhovno rođen Sveti Sava
- Ova crkva bila je sedište raških episkopa i mitropolita, a njeno groblje, sa nadgrobnim spomenicima ispisanim vekovima, predstavlja najubedljivije svedočanstvo o životu i delima ljudi iz prošlosti. Veliki broj vernika i turista iz inostranstva dolazi ovde, a neizmerno je važno da i naš narod poznaje svoju prošlost, jer samo tako možemo imati svetlu budućnost - dodaje otac Tomislav, prenosi Rina.
Brojna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu otkrila su slojeve istorije utkane u kamen i tlo. Otkriven je zid iz doba Nemanjića, kao i ostaci spomenika Studeničke škole. U neposrednoj blizini crkve, polovinom prošlog veka, pronađen je i znameniti „novopazarski nalaz“ – bogatstvo koje je pratilo jednog neznanog pokojnika u večni počinak, osvetljavajući nam puteve kojima su hodili naši preci.
Petrova crkva, u kojoj je duhovno rođen Sveti Sava, ostaje svetionik vere i istorije, podsećajući nas na značaj duhovnog nasleđa i neprolazne vrednosti koje su nam ostavljene u amanet.
Mitropolit Fotije je tokom liturgije u drevnoj svetinji proizveo monahinju Anastasiju u čin igumanije, ističući ulogu manastira u duhovnoj obnovi i spasenju. A služen je pomen i i upokojenoj igumaniji Marti, čiji rad ostaje uzor za buduće generacije.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.