SVEDOČENJE MATI PARASKEVE IZ MILEŠEVE MENJA DOSADAŠNJE ISTINE O MOŠTIMA PRVOG SRPSKOG ARHIEPISKOPA: „Levu ruku Svetog Save je otkupio otac Ruđera Boškovića“
Iako se vekovima verovalo da su potpuno spaljene na Vračaru, novo svedočenje otkriva nove detalje o svetiteljevim moštima i njihovom putu kroz istoriju.
Mošti Svetog Save, prvog arhiepiskopa Srpske pravoslavne crkve i prosvetitelja, vekovima su predmet dubokog poštovanja, ali i različitih predanja i svedočenja koja stvaraju nedoumice u razumevanju njihove istorije.
Iako brojni pisani izvori beleže da su njegove mošti prenete iz Trnova u manastir Mileševu 1237. godine (spc.rs), a potom spaljene na Vračaru 1594. godine, postoje i drugačije priče i predanja koja otežavaju utvrđivanje tačnih činjenica. Svedočenje mati Paraskeve, monahinje manastira Mileševa, baca novo svetlo na sve dosadašnje priče o moštima Svetog Save:
RINA
Leva ruka Svetog Save od 2007. čuva se u manastiru Mileševa
- Tu je leva šaka Svetog Save. Nedostaje samo mali prst koji je ostao za uspomenu u Bugarskoj, u manastiru u Trnovu. To je bila, da tako kažemo, cena koju je car Arsen tražio da bar nešto ostane od svetitelja kod njih. Ali mi smo uspeli da dobijemo od sveg tela našeg Svetog Save samo levu šaku, koja se danas iznosi na svakodnevno celivanje i poklonjenje - svedoči mati Paraskeva, a potom otkriva:
- Levu šaku je otkupio od bratstva Čengića Nikola Bošković, rođeni otac Ruđera Boškovića, i poklonio je manastiru Svete Trojice u Pljevljima, da bi ona 2007. godine bila doneta u Mileševu.
RINA
Monahinja Paraskeva pored kivota u kome se čuva leva Ruka Svetog Save
Poslednjih godina u Hrvatskoj je primetno prekrajanje istorije, pri čemu pojedinci i određene institucije nastoje znamenite Srbe i pravoslavce, poput Nikole Tesle i Ruđera Boškovića, prikazati kao izdanke hrvatskog naroda. Međutim, i ova priča više nego direktno potvrđuje nacionalnu i versku pripadnost Ruđera Boškovića, čiji je otac, pravoslavni Srbin Nikola Bošković, otkupio deo moštiju Svetog Save i tako ih spasao, predavši ih na čuvanje pravoslavnom manastiru.
RINA
Mati Paraskeva ispred freske na kojoj je Sveti Sava
Ovo svedočenje otvara nova pitanja o očuvanju i predanju moštiju Svetog Save kroz vekove i podseća na bogatstvo duhovne istorije srpskog naroda. Bez obzira na različite izvore i tumačenja, prisustvo svetitelja u njegovim moštima ostaje neprolazna svetlost i uteha za vernike, dok njegova duhovna zaostavština nastavlja da uznosi Crkvu i narod u veri i ljubavi prema Bogu.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Od reportaža iz najvećih svetinja do svetih mesta koja mediji retko obilaze, portal obeležava drugi rođendan uz priče o svom razvoju i akciju darivanja čitalaca.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.