Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
U danima kada se Beograd obasjava svetlošću praznika – Vaznesenja Gospodnjeg, srpska prestonica ne samo da obnavlja jedno od svojih najdubljih duhovnih pamćenja, već i čvrsto utvrđuje svoje mesto u molitvenom hodu koji traje vekovima. Ove godine, Spasovdanska litija, slava grada Beograda, dobiće poseban blagoslov: svetu ruku Svetog Save – našeg prosvetitelja, prvog arhiepiskopa i nebeskog zaštitnika – koja će prvi put predvoditi ovaj svečani, molitveni hod kroz prestoni grad.
Svetitelj među nama
Ruka Svetog Save, jedini deo njegovih moštiju sačuvan na tlu Srbije nakon spaljivanja na Vračaru 1594. godine, donosi se iz manastira Mileševe u Beograd 28. maja u 17.30 časova. Na svečanom dočeku ispred Vaznesenjske crkve verni će imati priliku da se poklone ovom svetom znamenju, koje više od osam vekova blagosilja srpski narod. Istog dana služiće se praznično večernje bogosluženje, kao uvod u jedan od najsvetlijih dana u duhovnom životu Beograda.
RINA
Ruka Svetog Save
Na sam praznik Spasovdan, 29. maja, patrijarh srpski Porfirije služiće svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, uz sasluženje više arhijereja i sveštenstva, pokraj svetiteljevih moštiju. U podne će uslediti čin blagosiljanja slavskih darova u Skupštini grada Beograda.
Litija – hod ljubavi i molitve
Kruna proslave Spasovdana u prestonom Beogradu jeste litija – taj tihi i moćni hod u kome duše vernih hodaju zajedno sa Crkvom kroz ulice grada. Ove godine litiju predvodi upravo Sveti Sava, svojim žezlom i svetom rukom, zajedno sa svojim duhovnim naslednikom, patrijarhom Porfirijem. Simbolično, Sveti Sava se vraća među svoj narod, ne samo kao istorijska ličnost, već kao duhovni vodič kroz vreme i iskušenja.
Litija će krenuti od raskrsnice ulica Kneza Miloša i Kralja Milana, a završiće se na Vračaru, ispred Hrama Svetog Save, upravo na mestu gde je, u ognju stradanja, njegovo telo pretvoreno u pepeo, ali je vera u njegov zagovor večno ostala da gori u narodu.
U litiji učestvuju arhijereji i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve, vojnici, žandarmi, orkestri, studenti, folklorna društva, đaci i hiljade vernih duša. To je prizor duhovne i narodne sabornosti, jedinstva u molitvi za Beograd, Srbiju i čitav svet.
RINA
Mati Paraskeva pored ruke Svetog Save koja se čuva u Mileševi
Litijska sveća vekova
Litija nije samo bogoslužbeni čin, već živa istorija. Još od vremena despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica Srpske despotovine, Spasovdan se proslavlja kao gradska slava. Od 1862. godine, zaslugom mitropolita Mihaila Jovanovića, oblikovana je i današnja forma litije. Posle njenog nasilnog prekida 1947. godine, kada su učesnici kamenovani, tradicija je obnovljena tek 1992. godine, pod okriljem patrijarha Pavla. Otada, svake godine, Beograd se seća, moli i diše kao jedno.
Duhovni stub Beograda
Spasovdanska litija je više od sećanja – ona je duhovna osovina Beograda. To je čin vere, sećanja i nade. Na litijskoj zastavi iz 1938. godine stoji poruka: „Ko krsno ime slavi – onom i pomaže“. To je zavet svih onih koji hodaju u veri Svetog Save, koji znaju da se narod ne čuva samo oružjem, već i molitvom, ne samo zakonima, već i ljubavlju.
SPC
U Vaznesenjskoj crkvi ruka Svetog Save svečeno će biti dočekana u sredu, 27. maja
U danima kada zemlja ište mir, a duše traže svetlost, Beograd odgovara litijom – krsnim hodom za spasenje, pomirenje i obnovu.
Molitva koja korača
Kada se 29. maja uveče stotine sveštenika, hiljade duša i svetiteljska ruka spoje u molitvi, Beograd neće biti samo prestonica – postaće hodajući hram. I svaki kamen kojim litija prođe postaće deo priče o narodu koji pamti, veruje i ide putem Svetitelja.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Uz molitve hiljada vernika i prisustvo patrijarha Porfirija, prestoni grad je dočekao jedini sačuvani deo moštiju Svetog Save. Ruka prvog arhiepiskopa srpskog predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju kroz srce glavnog grada.
Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.