Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
U danima kada se Beograd obasjava svetlošću praznika – Vaznesenja Gospodnjeg, srpska prestonica ne samo da obnavlja jedno od svojih najdubljih duhovnih pamćenja, već i čvrsto utvrđuje svoje mesto u molitvenom hodu koji traje vekovima. Ove godine, Spasovdanska litija, slava grada Beograda, dobiće poseban blagoslov: svetu ruku Svetog Save – našeg prosvetitelja, prvog arhiepiskopa i nebeskog zaštitnika – koja će prvi put predvoditi ovaj svečani, molitveni hod kroz prestoni grad.
Svetitelj među nama
Ruka Svetog Save, jedini deo njegovih moštiju sačuvan na tlu Srbije nakon spaljivanja na Vračaru 1594. godine, donosi se iz manastira Mileševe u Beograd 28. maja u 17.30 časova. Na svečanom dočeku ispred Vaznesenjske crkve verni će imati priliku da se poklone ovom svetom znamenju, koje više od osam vekova blagosilja srpski narod. Istog dana služiće se praznično večernje bogosluženje, kao uvod u jedan od najsvetlijih dana u duhovnom životu Beograda.
RINA
Ruka Svetog Save
Na sam praznik Spasovdan, 29. maja, patrijarh srpski Porfirije služiće svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, uz sasluženje više arhijereja i sveštenstva, pokraj svetiteljevih moštiju. U podne će uslediti čin blagosiljanja slavskih darova u Skupštini grada Beograda.
Litija – hod ljubavi i molitve
Kruna proslave Spasovdana u prestonom Beogradu jeste litija – taj tihi i moćni hod u kome duše vernih hodaju zajedno sa Crkvom kroz ulice grada. Ove godine litiju predvodi upravo Sveti Sava, svojim žezlom i svetom rukom, zajedno sa svojim duhovnim naslednikom, patrijarhom Porfirijem. Simbolično, Sveti Sava se vraća među svoj narod, ne samo kao istorijska ličnost, već kao duhovni vodič kroz vreme i iskušenja.
Litija će krenuti od raskrsnice ulica Kneza Miloša i Kralja Milana, a završiće se na Vračaru, ispred Hrama Svetog Save, upravo na mestu gde je, u ognju stradanja, njegovo telo pretvoreno u pepeo, ali je vera u njegov zagovor večno ostala da gori u narodu.
U litiji učestvuju arhijereji i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve, vojnici, žandarmi, orkestri, studenti, folklorna društva, đaci i hiljade vernih duša. To je prizor duhovne i narodne sabornosti, jedinstva u molitvi za Beograd, Srbiju i čitav svet.
RINA
Mati Paraskeva pored ruke Svetog Save koja se čuva u Mileševi
Litijska sveća vekova
Litija nije samo bogoslužbeni čin, već živa istorija. Još od vremena despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica Srpske despotovine, Spasovdan se proslavlja kao gradska slava. Od 1862. godine, zaslugom mitropolita Mihaila Jovanovića, oblikovana je i današnja forma litije. Posle njenog nasilnog prekida 1947. godine, kada su učesnici kamenovani, tradicija je obnovljena tek 1992. godine, pod okriljem patrijarha Pavla. Otada, svake godine, Beograd se seća, moli i diše kao jedno.
Duhovni stub Beograda
Spasovdanska litija je više od sećanja – ona je duhovna osovina Beograda. To je čin vere, sećanja i nade. Na litijskoj zastavi iz 1938. godine stoji poruka: „Ko krsno ime slavi – onom i pomaže“. To je zavet svih onih koji hodaju u veri Svetog Save, koji znaju da se narod ne čuva samo oružjem, već i molitvom, ne samo zakonima, već i ljubavlju.
SPC
U Vaznesenjskoj crkvi ruka Svetog Save svečeno će biti dočekana u sredu, 27. maja
U danima kada zemlja ište mir, a duše traže svetlost, Beograd odgovara litijom – krsnim hodom za spasenje, pomirenje i obnovu.
Molitva koja korača
Kada se 29. maja uveče stotine sveštenika, hiljade duša i svetiteljska ruka spoje u molitvi, Beograd neće biti samo prestonica – postaće hodajući hram. I svaki kamen kojim litija prođe postaće deo priče o narodu koji pamti, veruje i ide putem Svetitelja.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
U besedi za 12. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Isaijina proročanstva, otkrivajući večnu moć, mir i ljubav u rođenju Spasitelja koji spaja nebo i zemlju.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Dok mnogi sakupljaju lekovite trave i prate narodne običaje, Crkva podseća da vera nije ritual, već dela ljubavi i život po Jevanđelju – istinsko osveženje duše dolazi kroz molitvu i pokajanje, a ne kroz praznoverje.
Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznela na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.
Praznik poznat i kao Bogorodična Pasha, otkriva tajnu večnog života kroz mir i nevinost Presvete Bogorodice, čudesno uznesenje Njene duše i snagu vere koja nas vodi ka vaskrsenju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Uz molitve hiljada vernika i prisustvo patrijarha Porfirija, prestoni grad je dočekao jedini sačuvani deo moštiju Svetog Save. Ruka prvog arhiepiskopa srpskog predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju kroz srce glavnog grada.
Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Posle svečanog dočeka ikone Svetog sveštenomučenika Jovana Tuzlanskog uslediće Sveta Arhijerejska Liturgija, litija sa moštima svetih i trpeza ljubavi, a obezbeđen je i besplatan prevoz iz Bijeljine i Lopara.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Vladika Kirilo vernicima poručio da je milosrđe najveća škola srca, dok je palestinski sveštenik Isa Kides svedočio o teškom položaju hrišćana na Bliskom Istoku i uputio apel za molitvu za mir.
Dok je Florida zakazala pogubljenje Kertisa Vindoma, čoveka sa intelektualnim teškoćama, upravo porodice žrtava traže milost, a Katolička crkva podseća da smrtna kazna ne donosi pravdu, već produbljuje patnju i krši dostojanstvo ljudskog života.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Iako nije bio prisutan na događaju u Gornjem Zaostru, iguman se našao među „odgovornima“, što crkveni krugovi ocenjuju kao otvoreni pritisak na sveštenstvo i verni narod.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da Hristos nije zasijao tamo gde je lako verovati, već upravo u zemlji senke smrtne, gde ljudi najmanje očekuju spasenje.