Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
U danima kada se Beograd obasjava svetlošću praznika – Vaznesenja Gospodnjeg, srpska prestonica ne samo da obnavlja jedno od svojih najdubljih duhovnih pamćenja, već i čvrsto utvrđuje svoje mesto u molitvenom hodu koji traje vekovima. Ove godine, Spasovdanska litija, slava grada Beograda, dobiće poseban blagoslov: svetu ruku Svetog Save – našeg prosvetitelja, prvog arhiepiskopa i nebeskog zaštitnika – koja će prvi put predvoditi ovaj svečani, molitveni hod kroz prestoni grad.
Svetitelj među nama
Ruka Svetog Save, jedini deo njegovih moštiju sačuvan na tlu Srbije nakon spaljivanja na Vračaru 1594. godine, donosi se iz manastira Mileševe u Beograd 28. maja u 17.30 časova. Na svečanom dočeku ispred Vaznesenjske crkve verni će imati priliku da se poklone ovom svetom znamenju, koje više od osam vekova blagosilja srpski narod. Istog dana služiće se praznično večernje bogosluženje, kao uvod u jedan od najsvetlijih dana u duhovnom životu Beograda.
RINA
Ruka Svetog Save
Na sam praznik Spasovdan, 29. maja, patrijarh srpski Porfirije služiće svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, uz sasluženje više arhijereja i sveštenstva, pokraj svetiteljevih moštiju. U podne će uslediti čin blagosiljanja slavskih darova u Skupštini grada Beograda.
Litija – hod ljubavi i molitve
Kruna proslave Spasovdana u prestonom Beogradu jeste litija – taj tihi i moćni hod u kome duše vernih hodaju zajedno sa Crkvom kroz ulice grada. Ove godine litiju predvodi upravo Sveti Sava, svojim žezlom i svetom rukom, zajedno sa svojim duhovnim naslednikom, patrijarhom Porfirijem. Simbolično, Sveti Sava se vraća među svoj narod, ne samo kao istorijska ličnost, već kao duhovni vodič kroz vreme i iskušenja.
Litija će krenuti od raskrsnice ulica Kneza Miloša i Kralja Milana, a završiće se na Vračaru, ispred Hrama Svetog Save, upravo na mestu gde je, u ognju stradanja, njegovo telo pretvoreno u pepeo, ali je vera u njegov zagovor večno ostala da gori u narodu.
U litiji učestvuju arhijereji i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve, vojnici, žandarmi, orkestri, studenti, folklorna društva, đaci i hiljade vernih duša. To je prizor duhovne i narodne sabornosti, jedinstva u molitvi za Beograd, Srbiju i čitav svet.
RINA
Mati Paraskeva pored ruke Svetog Save koja se čuva u Mileševi
Litijska sveća vekova
Litija nije samo bogoslužbeni čin, već živa istorija. Još od vremena despota Stefana Lazarevića, kada je Beograd postao prestonica Srpske despotovine, Spasovdan se proslavlja kao gradska slava. Od 1862. godine, zaslugom mitropolita Mihaila Jovanovića, oblikovana je i današnja forma litije. Posle njenog nasilnog prekida 1947. godine, kada su učesnici kamenovani, tradicija je obnovljena tek 1992. godine, pod okriljem patrijarha Pavla. Otada, svake godine, Beograd se seća, moli i diše kao jedno.
Duhovni stub Beograda
Spasovdanska litija je više od sećanja – ona je duhovna osovina Beograda. To je čin vere, sećanja i nade. Na litijskoj zastavi iz 1938. godine stoji poruka: „Ko krsno ime slavi – onom i pomaže“. To je zavet svih onih koji hodaju u veri Svetog Save, koji znaju da se narod ne čuva samo oružjem, već i molitvom, ne samo zakonima, već i ljubavlju.
SPC
U Vaznesenjskoj crkvi ruka Svetog Save svečeno će biti dočekana u sredu, 27. maja
U danima kada zemlja ište mir, a duše traže svetlost, Beograd odgovara litijom – krsnim hodom za spasenje, pomirenje i obnovu.
Molitva koja korača
Kada se 29. maja uveče stotine sveštenika, hiljade duša i svetiteljska ruka spoje u molitvi, Beograd neće biti samo prestonica – postaće hodajući hram. I svaki kamen kojim litija prođe postaće deo priče o narodu koji pamti, veruje i ide putem Svetitelja.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Tokom posete manastiru iz 13. veka, ministar kulture Nikola Selaković razgovarao je s mitropolitom Atanasijem i lokalnim rukovodstvom o rekonstrukciji Sabornog hrama i budućim zajedničkim projektima države i Eparhije mileševske.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Na praznik Prenosa moštiju, liturgijska svetlost obasjala je nemanjićku svetinju, dok su mitropolit Atanasije i episkop Nektarije uputili snažne poruke o veri, jedinstvu i nadi.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Na obeležavanju Spasovdana u Starom dvoru episkop toplički Petar poručio je da Beograd vekovima čuva identitet grada svetinja, stradanja i pravoslavnog zaveta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pahomija Velikog po starom i Prepodobnog Nikite Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Germana Pariskog, dok muslimani obeležavaju drugi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.