Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Velikodostojnici Ruske zagranične crkve, pred praznik Vaznesenja gospodnjeg, u Srbiju su doneli svoju najveću svetinju, koja je na Spasovdanskoj litiji krsnim hodom proneta ulicama i trgovima prestonice. Prvo čudo ove jedinstvene ikone na kojoj su zlatni oreoli oko glave Bogorodice i Isusa Hrista protkani dragim kamenjem, datira još s kraja 13. veka.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Doček ikone Presvete Bogorodice Znamenje ispred Vaznesenjske crkve u Beogradu
U vremenu nemira i razaranja, kada su tatarske horde pod vodstvom Batija rušile ruske gradove, u opustošenoj oblasti Kurska, 1295, jedan lovac iz grada Rilska otkrio je čudo koje će vekovima kasnije biti izvor nade i vere za mnoge generacije. Hodajući obalom reke Tuskari, lovac je na korenu drveta pronašao ikonu okrenutu licem prema zemlji. Podigavši je, prepoznao je lik Presvete Bogorodice. Tog trenutka, na samom mestu gde je ikona ležala, potekao je izvor bistre vode. Ovo prvo čudo ubrzo je postalo poznato knezu Vasiliju Šemjaku iz Rilska, koji je sa strahopoštovanjem preneo ikonu u grad.
Tokom invazije krimskih Tatara na južne predele Rusije, sveta ikona je bila prenesena u Kursk, dok je njena verna kopija postavljena u Korenskoj pustinji. Car Boris Godunov, suočen s glađu, molio se pred ovom svetinjom, darujući joj brojne poklone u znak zahvalnosti za zaštitu Kurska.
SPC
Čudotvorna ikona Znamenje u rukama premijera Miloša Vučevića
Godine 1612. stanovnici Kurska su doživeli još jedno čudo. Kada su poljske trupe opseli grad sa velikom vojskom, mnogi su videli na gradskim zidinama Bogorodicu kako ih osenjuje sa dve svete ikone. U očaju, žitelji su organizovali krsne hodove oko grada, moleći za pomoć i obećavajući da će, ukoliko budu spaseni, izgraditi manastir u čast Presvete Bogorodice i postaviti u njemu čudotvornu ikonu. Kako su se molili, tako su neprijatelji odstupili od grada kao da ih neko goni, ostavljajući Kursk netaknutim.
SPC
Ikona Presvete Bogorodice na Spasovdanskoj litiji
Velika čuda ove ikone nastavljala su se kroz vekove. Godine 1684. i 1689. carevi Jovan i Petar Aleksejevič poslali su kopiju ikone u Korenski manastir i pravoslavnoj vojsci, čime su osigurali duhovnu podršku u vojnim pohodima. Tokom Napoleonove invazije 1812, kopija ikone je poslana knezu Kutuzovu, koji je, izražavajući zahvalnost, pisao da će Kursk uvek biti bezbedan pod zaštitom Presvete Bogorodice.
SPC
Ikona Znamenje
Svake godine, u znak sećanja na prvo javljanje ikone 1619. godine i njen prenos iz Moskve u Kursk, organizuje se krsni hod. Mnoštvo vernika prati ikonu iz Kurska u Korensku pustinju, gde ostaje do 13. septembra. Ovaj događaj okuplja verne u tolikom broju da su očevici tvrdili da takvo okupljanje nije viđeno ne samo u Rusiji, već u celoj Evropi.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Zbog ovih čudotvornih lanaca crkva se bila nadaleko pročula, pa su „pod te sindžire da nađu spasa" u nju dolazili ne samo lokalni Grci, Turci i Srbi već i nevoljnici čak iz Persije i Egipta.
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.