Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Velikodostojnici Ruske zagranične crkve, pred praznik Vaznesenja gospodnjeg, u Srbiju su doneli svoju najveću svetinju, koja je na Spasovdanskoj litiji krsnim hodom proneta ulicama i trgovima prestonice. Prvo čudo ove jedinstvene ikone na kojoj su zlatni oreoli oko glave Bogorodice i Isusa Hrista protkani dragim kamenjem, datira još s kraja 13. veka.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Doček ikone Presvete Bogorodice Znamenje ispred Vaznesenjske crkve u Beogradu
U vremenu nemira i razaranja, kada su tatarske horde pod vodstvom Batija rušile ruske gradove, u opustošenoj oblasti Kurska, 1295, jedan lovac iz grada Rilska otkrio je čudo koje će vekovima kasnije biti izvor nade i vere za mnoge generacije. Hodajući obalom reke Tuskari, lovac je na korenu drveta pronašao ikonu okrenutu licem prema zemlji. Podigavši je, prepoznao je lik Presvete Bogorodice. Tog trenutka, na samom mestu gde je ikona ležala, potekao je izvor bistre vode. Ovo prvo čudo ubrzo je postalo poznato knezu Vasiliju Šemjaku iz Rilska, koji je sa strahopoštovanjem preneo ikonu u grad.
Tokom invazije krimskih Tatara na južne predele Rusije, sveta ikona je bila prenesena u Kursk, dok je njena verna kopija postavljena u Korenskoj pustinji. Car Boris Godunov, suočen s glađu, molio se pred ovom svetinjom, darujući joj brojne poklone u znak zahvalnosti za zaštitu Kurska.
SPC
Čudotvorna ikona Znamenje u rukama premijera Miloša Vučevića
Godine 1612. stanovnici Kurska su doživeli još jedno čudo. Kada su poljske trupe opseli grad sa velikom vojskom, mnogi su videli na gradskim zidinama Bogorodicu kako ih osenjuje sa dve svete ikone. U očaju, žitelji su organizovali krsne hodove oko grada, moleći za pomoć i obećavajući da će, ukoliko budu spaseni, izgraditi manastir u čast Presvete Bogorodice i postaviti u njemu čudotvornu ikonu. Kako su se molili, tako su neprijatelji odstupili od grada kao da ih neko goni, ostavljajući Kursk netaknutim.
SPC
Ikona Presvete Bogorodice na Spasovdanskoj litiji
Velika čuda ove ikone nastavljala su se kroz vekove. Godine 1684. i 1689. carevi Jovan i Petar Aleksejevič poslali su kopiju ikone u Korenski manastir i pravoslavnoj vojsci, čime su osigurali duhovnu podršku u vojnim pohodima. Tokom Napoleonove invazije 1812, kopija ikone je poslana knezu Kutuzovu, koji je, izražavajući zahvalnost, pisao da će Kursk uvek biti bezbedan pod zaštitom Presvete Bogorodice.
SPC
Ikona Znamenje
Svake godine, u znak sećanja na prvo javljanje ikone 1619. godine i njen prenos iz Moskve u Kursk, organizuje se krsni hod. Mnoštvo vernika prati ikonu iz Kurska u Korensku pustinju, gde ostaje do 13. septembra. Ovaj događaj okuplja verne u tolikom broju da su očevici tvrdili da takvo okupljanje nije viđeno ne samo u Rusiji, već u celoj Evropi.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zbog ovih čudotvornih lanaca crkva se bila nadaleko pročula, pa su „pod te sindžire da nađu spasa" u nju dolazili ne samo lokalni Grci, Turci i Srbi već i nevoljnici čak iz Persije i Egipta.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.