Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Velikodostojnici Ruske zagranične crkve, pred praznik Vaznesenja gospodnjeg, u Srbiju su doneli svoju najveću svetinju, koja je na Spasovdanskoj litiji krsnim hodom proneta ulicama i trgovima prestonice. Prvo čudo ove jedinstvene ikone na kojoj su zlatni oreoli oko glave Bogorodice i Isusa Hrista protkani dragim kamenjem, datira još s kraja 13. veka.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Doček ikone Presvete Bogorodice Znamenje ispred Vaznesenjske crkve u Beogradu
U vremenu nemira i razaranja, kada su tatarske horde pod vodstvom Batija rušile ruske gradove, u opustošenoj oblasti Kurska, 1295, jedan lovac iz grada Rilska otkrio je čudo koje će vekovima kasnije biti izvor nade i vere za mnoge generacije. Hodajući obalom reke Tuskari, lovac je na korenu drveta pronašao ikonu okrenutu licem prema zemlji. Podigavši je, prepoznao je lik Presvete Bogorodice. Tog trenutka, na samom mestu gde je ikona ležala, potekao je izvor bistre vode. Ovo prvo čudo ubrzo je postalo poznato knezu Vasiliju Šemjaku iz Rilska, koji je sa strahopoštovanjem preneo ikonu u grad.
Tokom invazije krimskih Tatara na južne predele Rusije, sveta ikona je bila prenesena u Kursk, dok je njena verna kopija postavljena u Korenskoj pustinji. Car Boris Godunov, suočen s glađu, molio se pred ovom svetinjom, darujući joj brojne poklone u znak zahvalnosti za zaštitu Kurska.
SPC
Čudotvorna ikona Znamenje u rukama premijera Miloša Vučevića
Godine 1612. stanovnici Kurska su doživeli još jedno čudo. Kada su poljske trupe opseli grad sa velikom vojskom, mnogi su videli na gradskim zidinama Bogorodicu kako ih osenjuje sa dve svete ikone. U očaju, žitelji su organizovali krsne hodove oko grada, moleći za pomoć i obećavajući da će, ukoliko budu spaseni, izgraditi manastir u čast Presvete Bogorodice i postaviti u njemu čudotvornu ikonu. Kako su se molili, tako su neprijatelji odstupili od grada kao da ih neko goni, ostavljajući Kursk netaknutim.
SPC
Ikona Presvete Bogorodice na Spasovdanskoj litiji
Velika čuda ove ikone nastavljala su se kroz vekove. Godine 1684. i 1689. carevi Jovan i Petar Aleksejevič poslali su kopiju ikone u Korenski manastir i pravoslavnoj vojsci, čime su osigurali duhovnu podršku u vojnim pohodima. Tokom Napoleonove invazije 1812, kopija ikone je poslana knezu Kutuzovu, koji je, izražavajući zahvalnost, pisao da će Kursk uvek biti bezbedan pod zaštitom Presvete Bogorodice.
SPC
Ikona Znamenje
Svake godine, u znak sećanja na prvo javljanje ikone 1619. godine i njen prenos iz Moskve u Kursk, organizuje se krsni hod. Mnoštvo vernika prati ikonu iz Kurska u Korensku pustinju, gde ostaje do 13. septembra. Ovaj događaj okuplja verne u tolikom broju da su očevici tvrdili da takvo okupljanje nije viđeno ne samo u Rusiji, već u celoj Evropi.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zbog ovih čudotvornih lanaca crkva se bila nadaleko pročula, pa su „pod te sindžire da nađu spasa" u nju dolazili ne samo lokalni Grci, Turci i Srbi već i nevoljnici čak iz Persije i Egipta.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.