Schutterstock/PavleMarjanovic, printskrinKroz pesmu "Uskliknimo s ljubavlju", Srbi širom sveta ponosno pevaju, ne samo u crkvama, već i na proslavama, školskim priredbama i porodičnim okupljanjima
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Jedna od najlepših i najpoznatijih himni u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, "Uskliknimo s ljubavlju", nije samo pesma, već simbol neuništivog poštovanja prema Svetom Savi, osnivaču Srpske pravoslavne crkve i jednom od najvećih srpskih svetitelja. Njenih nekoliko jednostavnih, ali snažnih stihova koji pozivaju na ljubav i zajedništvo pevaju se širom Srbije, ali i u srpskoj dijaspori, kao iskaz vere, ljubavi i nade.
Ova pesma je duboko ukorenjena u srpskoj duhovnoj tradiciji i danas je simbol svetosavskog duha koji ujedinjuje verne na svakom koraku. Međutim, misterija koja se veže za nju nije u njenoj snazi i emotivnom uticaju, već u njenom autoru. Himna Svetom Savi nastala je, pretpostavlja se, ili krajem 18. veka ili u periodu između 1804. i 1817. godine. Originalni rukopis nije sačuvan, već samo prepis iz 1832. godine, zbog čega je autor pesme i dalje nepoznat.
Printscreen
Ikona Svetog Save
Iako je mnogima dugo bila pripisivana autorstvu Vasa Živkovića, sveštenika iz Novog Sada, verovatno zbog njegove veze sa pisanjem drugih himni, današnja istraživanja ne potvrđuju ovu pretpostavku. Pomenuti su još neki autori, kao što su Pavle Stamatović i Jovan Grigorijević, obojica sveštenici, međutim, ni njihova autorstva nisu potvrđena. Analizom stila teksta i pominjanjem Srema, pretpostavlja se da je himna nastala u ovom regionu i da je njen pisac bio monah, čiji je rad bio duboko prožet ljubavlju i poštovanjem prema Svetom Savi.
Sigurno je da je pesma postala prva srpska himna novog veka. U vreme kada se u srpskoj kulturi tek počeo razvijati običaj stvaranja himni, pesma o Svetom Savi nije bila samo religiozna, već i nacionalna. Nije postojala tradicija nacionalnih himni kao što je danas poznajemo, te je Svetosavska himna postavila temelje za sve buduće himne i pesme koje slave narodnu, kulturnu i duhovnu baštinu.
Facebook
Svoju verziju pesme "Uskliknimo s ljubavlju" uradili značajni srpski kompozitori poput Stevana Mokranjca, Davorina Jenka i Petra Krstića
Prvi notni zapis himne zabeležio je 1858. godine Kornelija Stankovića, neposredno nakon proslave Svetog Save u Beču, čime je ova pesma postala još prisutnija u liturgijama i crkvenim bogosluženjima. Kasnije su svoju verziju pesme uradili značajni srpski kompozitori poput Stevana Mokranjca, Davorina Jenka i Petra Krstića, čime je ona postala nezaobilazni deo srpske duhovne i muzičke tradicije.
Bez obzira na to ko je zapravo autor, pesma "Uskliknimo s ljubavlju" ostaje najlepši izraz duhovnog poštovanja prema Svetom Savi i sveobuhvatnoj ideji svetosavske misli. Njeni stihovi nas podsećaju na to koliko je važno očuvati veru, tradiciju i jedinstvo među svim Srbima, bez obzira na geografske granice. Njena simbolika nije samo religiozna, već i nacionalna, jer podseća na važnost zajedništva i ljubavi kao temelja za svakog vernika i narod.
Foto: SPC
Prikaz Svetog Save na jednoj od fresaka
Kroz nju, Srbi širom sveta slave Svetog Savu i ponosno pevaju, ne samo u crkvama, već i na proslavama, školskim priredbama i porodičnim okupljanjima. "Uskliknimo s ljubavlju" nije samo himna, ona je poziv na duhovno buđenje, na oživljavanje svetosavskog duha u svakom verniku, ali i podsećanje na to da je ljubav temelj svake pravoslavne porodice i svakog naroda. Ona je poziv na ljubav prema Bogu, prema svetosti, prema svom narodu i njegovoj tradiciji.
Sveti Sava, čija se duhovna baština u pesmi slavi, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Srbije i srpskog naroda. Osnovao je Srpsku pravoslavnu crkvu, utemeljio školstvo i obrazovanje, i postavio temelje za duhovnu obnovu naroda. Himna "Uskliknimo s ljubavlju" osvežava te temelje, podsećajući nas da ljubav prema Bogu i svetosti nije samo čin u crkvi, već i svakodnevni poziv na život u skladu sa vrednostima koje su nam ostavili naši preci.
Facebook
Pesmu "Uskliknimo s ljubavlju", Srbi širom sveta ponosno pevaju, ne samo u crkvama, već i na proslavama, školskim priredbama i porodičnim okupljanjima
Kroz stihove ove himne odzvanja ne samo duboko verovanje, već i poruka ljubavi i vere koja traje, koja podstiče na jedinstvo i zajedništvo. Ova himna nije samo muzika; ona poziva na život ispunjen ljubavlju, poštovanjem i u skladu sa svetosavskim vrednostima.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Sveti Jakov Tsalikis u svojoj mudrosti otkriva duboku istinu o prisutnosti anđela čuvara u životima svih vernika, koji nas štiti, vodi kroz životne izazove i brani pred Bogom. Ova duhovna poruka podseća nas na važnost očuvanja tog božanskog saveznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.