Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
U nastojanju da se duša pripremi za susret sa Hristom u Svetoj tajni pričešća, mnogi vernici nailaze na raznolika tumačenja svetih otaca i otaca Crkve, koja, iako prožeta duhovnom brigom, često izazivaju nedoumicu i nemir. Umesto smirenja koje pričešće donosi, usled različitih pravila i pristupa pripremi, vernici se neretko pitaju da li su ispravno postupili, da li su dostojno pripremljeni, da li su ispunili sve što se od njih očekuje.
Jasno je da u pojedinim pomesnim pravoslavnim crkvama postoje izvesne razlike u vezi s pripremom, ali suština je uvek ista – pričešće je susret sa Živim Bogom, tajna ljubavi i sjedinjenja sa Hristom.
tolga ildun / Shutterstock.com
Sveta tajna pričešća
Srpska pravoslavna crkva temelji svoje učenje na svetootačkom predanju, a pravila koja je utemeljio njen duhovni rodonačelnik, Sveti Sava, jasno su zapisana u njegovom Nomokanonu, u kanonu broj 228. Njegove reči, sačuvane kroz vekove, pružaju jasne smernice o tome kako se vernici treba da pripremaju za ovaj sveti trenutak, uz smirenje, post, molitvu i dostojno bogosluženje.
“Svi su sveštanoslužitelji dužni sa čašću koja priliči hramu Gospodnjem, tvoriti službe svoje i starati se da se tajne češće primaju. Parohijski sveštanik parohijane svoje tome da poučava, da se i muško i žensko pomogućstvu na velike praznike, a ako ne, svakako da se makar u 4 godišnja posta za to spremaju”, navodi se u Nomokanonu Svetog Save, a o pripremama u nastavku se kaže:
“Oni su dužni da sa smirenjem i u telesnoj čistoti pristupaju ovim božanskim tajnama. Ko hoće da pristupi svetome pričešću van ova 4 posta, treba da predhodno posti 7 dana, prebivajući u crkvenoj i ličnoj domaćoj molitvi, ako nije neka nužda, ako jeste, onda 3 ili makar 1 dan da posti i da se priprema za podrobno ispovedanje grehova svojih. Koji su u braku, od bračnih odnosa obavezno da se u te dane uzdržavaju.
Printscreen
Ikona Svetog Save
Uoči 8. dana, pred sveštenikom da ispovede sve grehe svoje i ništa od večeri da ne okuse. Ko ne može, zbog mladalaćkog uzrasta ili zbog starosti, neka okusi uveče nešto malo. Od ponoći svako da se uzdržava, od bilo kakve hrane i pića, spremajući se po svojim silama, molitvom, metanijama i duhovnim razmišljanjem.
Ko ne ume da čita, i daleko je od hrama, neka usvoji pravilo kakvo mu njegov sveštenik odredi. Posle uobičajanih molitava, crkvene službe i jutrenja, svi koji hoće da se pričeste, a ne umeju da čitaju, da ostanu u hramu i slušaju kako sveštenik čita molitveno pravilo pred pričešće i časove. Ko ume da čita, može kod kuće pročitati.
Na početku svete liturgije, svi da se saberu u hram i svu svetu službu sa strahom i pobožnoću da prestoje, moleći se i slušajući. Za vreme pričešća, da prilaze pristoйno, u dubokom smirenju, u Hristu istini tome, koji u svetim tajnamo prebiva pod vidom hleba i vina. Do zemlje svako da se jednom pokloni, držeći ruke krstoliko, skupljene na grudima, i Hrista raspetoga ispovedajući, i ljubav prema Hristu imajući.
Wikipedia
Nomokanon Svetog Save, Ilovički prepis iz 1262.
Kad prime svetinju, valjano da je progutaju, i kad im sveštenik svojom rukom, pomoću pokrovca ustne obriše da celivaju rub svete čaše, kao samo rebro Hristovo, iz koga isteče krl i voda, i malo se udaljivši da se poklone, ali ne do zemlje, zbog primljenih svetih tajni, i da stoje na svom menestu, ne pričajući jedan s drugim, niti da plюju, dok ne uzmu naforu, i vino s mlakom vodom ukropom pomešanu. I do kraja svete liturgije da čekaju neizlazeći i da očitaju blagodarstvene molitve posle svetog prićeća”, zaključuje se u kanonu 228 Nomokanona Svetog Save je u ovo Zakonopravilo utkao svoj autorski pečat tako što je norme iz vizantijskog prava prilagodio društvenom kontekstu Srbije.
Shutterstock
Putir i prosfora
U duhovnom hodu ka Hristu, važno je imati na umu da se suština pripreme za Svetu tajnu pričešća ne ogleda u slepom pridržavanju pravila, već u smirenju srca, iskrenoj veri i živoj ljubavi prema Bogu. Sveti Sava nam u svojim kanonima ne daje samo spoljašnja uputstva, već nas upućuje na unutrašnju obnovu, na post kao sredstvo duhovnog uzrastanja, na molitvu kao most između čoveka i Boga, i na svetu liturgiju kao vrhunac zajedništva sa Hristom.
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Ekumenska molitva u Minhenu, na kojoj su učestvovali pravoslavni mitropolit, katolički kardinal i luteranski biskup, ponovo je otvorila pitanje granica dijaloga i kanonske opravdanosti zajedničkih bogosluženja sa nepravoslavnim denominacijama.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz biblijske primere objašnjava kako anđeli pomažu pravednicima i zašto su vera, molitva i pokajanje važni za Božju milost.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu mati Paraskevu, Svetu Petku, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Nestora. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Sabine Avilske, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.