Vernica koja je s podsmehom prišla Svetoj čaši postala je svedok nečega što je zauvek promenilo njen pogled na svetu Tajnu pričešća.
U jednoj grčkoj crkvi odigrao se dirljiv i poučan događaj koji svedoči o svetosti i sili Svete tajne pričešća. Protojerej Dimitrije Panagopulos, sveštenik Grčke pravoslavne crkve, govori o ženi koja je, donoseći prosforu kao prilog za crkvu, naizgled s dubokim poštovanjem stajala među vernicima. Međutim, kada je došao trenutak da pristupi Svetoj čaši, na njenom licu pojavio se podsmeh. Reči sveštenika, koje su odjeknule hramom, izazvale su u njoj sumnju:
– Pričešćuje se sluga Božiji, primajući Telo i Krv Hristovu…
U sebi je pomislila s nevericom: „Kako može da kaže tako nešto? Pa ja sam mesila brašno i spremala prosforu! Kakvo telo i krv?“
Međutim, kada je primila Svetu tajnu pričešća, ono što je uzela iz Svete čaše pred njenim očima pretvorilo se u pravu krv i meso! Užasnuta, izgubila je svest i srušila se pred svima.
Shutterstock
Putir i prosfora
Prisutni su je izneli iz hrama, pokušavajući da je povrate polivajući je vodom. U tišini ispunjenoj strahopoštovanjem, sveštenik je pažljivo odložio putir na Sveti presto, zatim izašao na amvon ispred ikonostasa i sa suzama u očima zamolio narod za oproštaj:
– Braćo i sestre, oprostite mi, ja sam grešan, i zbog mene se dogodilo ovo čudo.
Tada je žena došla svesti, a iz njenih usana izbio je potresan krik:
– Ne, oče, ovo nije bilo zbog tebe! Ovo se dogodilo zbog mene, neverne! Jer, dok sam prilazila Svetoj čaši, u sebi sam imala sumnju… Nikada nisam mogla ni zamisliti da ću biti svedok ovakvog čuda!
Njena iskrena ispovest bila je izraz pokajanja, a u tom trenutku Sveto pričešće se ponovo pokazalo u obliku hleba i vina. Potpuno preobražena, sa suzama u očima, pristupila je Svetoj tajni pričešća zajedno sa ostalim vernicima.
Ovaj neverovatan događaj ostao je duboko urezan u srcima svih prisutnih, podsećajući da Sveto pričešće nije simbol, već živa Tajna Hristovog Tela i Krvi, data verujućima na spasenje.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.