Vernica koja je s podsmehom prišla Svetoj čaši postala je svedok nečega što je zauvek promenilo njen pogled na svetu Tajnu pričešća.
U jednoj grčkoj crkvi odigrao se dirljiv i poučan događaj koji svedoči o svetosti i sili Svete tajne pričešća. Protojerej Dimitrije Panagopulos, sveštenik Grčke pravoslavne crkve, govori o ženi koja je, donoseći prosforu kao prilog za crkvu, naizgled s dubokim poštovanjem stajala među vernicima. Međutim, kada je došao trenutak da pristupi Svetoj čaši, na njenom licu pojavio se podsmeh. Reči sveštenika, koje su odjeknule hramom, izazvale su u njoj sumnju:
– Pričešćuje se sluga Božiji, primajući Telo i Krv Hristovu…
U sebi je pomislila s nevericom: „Kako može da kaže tako nešto? Pa ja sam mesila brašno i spremala prosforu! Kakvo telo i krv?“
Međutim, kada je primila Svetu tajnu pričešća, ono što je uzela iz Svete čaše pred njenim očima pretvorilo se u pravu krv i meso! Užasnuta, izgubila je svest i srušila se pred svima.
Shutterstock
Putir i prosfora
Prisutni su je izneli iz hrama, pokušavajući da je povrate polivajući je vodom. U tišini ispunjenoj strahopoštovanjem, sveštenik je pažljivo odložio putir na Sveti presto, zatim izašao na amvon ispred ikonostasa i sa suzama u očima zamolio narod za oproštaj:
– Braćo i sestre, oprostite mi, ja sam grešan, i zbog mene se dogodilo ovo čudo.
Tada je žena došla svesti, a iz njenih usana izbio je potresan krik:
– Ne, oče, ovo nije bilo zbog tebe! Ovo se dogodilo zbog mene, neverne! Jer, dok sam prilazila Svetoj čaši, u sebi sam imala sumnju… Nikada nisam mogla ni zamisliti da ću biti svedok ovakvog čuda!
Njena iskrena ispovest bila je izraz pokajanja, a u tom trenutku Sveto pričešće se ponovo pokazalo u obliku hleba i vina. Potpuno preobražena, sa suzama u očima, pristupila je Svetoj tajni pričešća zajedno sa ostalim vernicima.
Ovaj neverovatan događaj ostao je duboko urezan u srcima svih prisutnih, podsećajući da Sveto pričešće nije simbol, već živa Tajna Hristovog Tela i Krvi, data verujućima na spasenje.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.