Vernica koja je s podsmehom prišla Svetoj čaši postala je svedok nečega što je zauvek promenilo njen pogled na svetu Tajnu pričešća.
U jednoj grčkoj crkvi odigrao se dirljiv i poučan događaj koji svedoči o svetosti i sili Svete tajne pričešća. Protojerej Dimitrije Panagopulos, sveštenik Grčke pravoslavne crkve, govori o ženi koja je, donoseći prosforu kao prilog za crkvu, naizgled s dubokim poštovanjem stajala među vernicima. Međutim, kada je došao trenutak da pristupi Svetoj čaši, na njenom licu pojavio se podsmeh. Reči sveštenika, koje su odjeknule hramom, izazvale su u njoj sumnju:
– Pričešćuje se sluga Božiji, primajući Telo i Krv Hristovu…
U sebi je pomislila s nevericom: „Kako može da kaže tako nešto? Pa ja sam mesila brašno i spremala prosforu! Kakvo telo i krv?“
Međutim, kada je primila Svetu tajnu pričešća, ono što je uzela iz Svete čaše pred njenim očima pretvorilo se u pravu krv i meso! Užasnuta, izgubila je svest i srušila se pred svima.
Shutterstock
Putir i prosfora
Prisutni su je izneli iz hrama, pokušavajući da je povrate polivajući je vodom. U tišini ispunjenoj strahopoštovanjem, sveštenik je pažljivo odložio putir na Sveti presto, zatim izašao na amvon ispred ikonostasa i sa suzama u očima zamolio narod za oproštaj:
– Braćo i sestre, oprostite mi, ja sam grešan, i zbog mene se dogodilo ovo čudo.
Tada je žena došla svesti, a iz njenih usana izbio je potresan krik:
– Ne, oče, ovo nije bilo zbog tebe! Ovo se dogodilo zbog mene, neverne! Jer, dok sam prilazila Svetoj čaši, u sebi sam imala sumnju… Nikada nisam mogla ni zamisliti da ću biti svedok ovakvog čuda!
Njena iskrena ispovest bila je izraz pokajanja, a u tom trenutku Sveto pričešće se ponovo pokazalo u obliku hleba i vina. Potpuno preobražena, sa suzama u očima, pristupila je Svetoj tajni pričešća zajedno sa ostalim vernicima.
Ovaj neverovatan događaj ostao je duboko urezan u srcima svih prisutnih, podsećajući da Sveto pričešće nije simbol, već živa Tajna Hristovog Tela i Krvi, data verujućima na spasenje.
U kanonima nigde ne piše da su post i ispovest preduslov pričešća. Nigde! Ja vam garantujem. Ja sam preveo, protumačio, ali to ne znači da ne treba post i ispovedati se.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.