Bujanovački paroh Mićo Zelenović rekao je pre par godina da srpsko stanovništvo napušta ovaj deo Srbije.
Sveštenik stiže u bujanovačka sela, molbe meštana Levosoja i Oslara kod Bujanovca u nedelju će biti uslišene. Novi sveštenik koji će službovati u ovim selima biće rukopoložen u 26. januara, rečeno je lokalnom portalu u bujanovačkoj crkvi.
- Sveštenik za treću bujanovačku parohiju, odnosno Levosoje, biće rukopoložen u nedelju i pozivamo vernike da prisustvuju tom činu – kaže paroh bujanovački protojerej Mićo Zelenović.
Bujanovačke vesti su više puta pisale o molbama meštana Levosoja da se ovom selu dodeli stalni sveštenik.
Kako kaže Zelenović, treći bujanovački sveštenik će službovati u Levosoju, Oslaru i delu grada.
Na molbe i zahteve Levosojčana Zelenović je ranije odgovarao da se čeka odluka vladike Pahomija.
Paroh upozorio na odliv srpskih porordica
printskrin youtube/rtvranje
Mićo Zelenović
Mićo Zelenović, bujanovački paroh, rekao je pre par godina da srpsko stanovništvo napušta ovaj deo Srbije.
- Od 2012. godine, kada sam počeo da radim ovde, samo iz grada Bujanovca ne računajući sela, se odselilo oko 100 srpskih domaćinstava - tvrdi protojerej Mićo Zelenović, bujanovački paroh.
Razmere odlaska Srba iz Bujanovca, međutim, mnogo su veće, jer brojka koju je za Bujanovačke izneo Zelenović, ne obuhvata mlade koji napuštaju porodični dom i odlaze na studije ili u potragu za poslom – i više se ne vraćaju.
Naglašava da u gradu sada nema više od 550 srpskih domaćinstava, potvrđujući konstataciju o odlasku mladih.
- Upravo tako, ogroman broj preostalih domaćinstava čine samo muž i žena, od po 50-60 godina. Neki od njih samo čekaju da odu u penziju da bi se pridružili deci van Bujanovca – kaže otac Mićo.
Po njegovim rečima, uglavnom je uzrok iseljavanja ekonomska situacija.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.