U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Božićne poslanice patrijarha Srpske pravoslavne crkve oduvek su bile svetionik u vremenu, reči koje prodiru do dubina duše, noseći poruku nade, pomirenja i večnih istina. Od prvih poslanica koje su slali naši patrijarsi, ove reči su imale istorijsku ulogu – da u trenucima izazova, sukoba ili stradanja osvetle put ka jedinstvu i ljubavi, podsećajući nas da je Hristovo rođenje temelј nade i spasenja za svakog čoveka.
Ovogodišnja poslanica patrijarha Porfirija, osvetljena jubilejom 850 godina od rođenja Svetog Save, duboko promišlja o veri, stradanju i potrebi da budemo dostojni naslednici našeg velikog prosvetitelja. Izražavajući molitvu za nevino stradale u tragedijama koje nas pogađaju, patrijarh nas poziva da iz tih iskušenja crpimo pouke o bratoljublju i da svakodnevno osnažujemo duh zajedništva i dobrote. Njegove reči su podsetnik da Crkva ne deli, već poziva na mir i zajednicu ljubavi, odbacujući svaku dehumanizaciju i podelu.
Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVIC
Patrijarh srpski Porfirije
- Molitveno vapijemo Bogu da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici privije u naručje svoje. Gledamo u svoja srca, i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz toga tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni, suštinski dobri – istakao je patrijarh o dalje u božićnoj poslanici podsetio da ove godine slavimo 850. godišnjicu rođenja Svetog Save i ukazuje na dve činjenice, a u svetlu zabrinutosti zbog sadašnjih dešavanja u našem narodu:
- Prvo, svojim odlaskom u Svetu goru, mladi Rastko je, poput mladića iz jevanđelske priče koji je uputio Hristu najradikalnije pitanje: "Učitelju dobri, šta da učinim da zadobijem život večni?", potvrdio činjenicu da je mladost gladna i žedna večnosti, odnosno punoće, istine, pravde, dobrote, ljubavi, lepote, uopšte smisla. Međutim, za razliku od pomenutog mladića, Sveti Sava je dobrovoljno i radosno pošao za Hristom. Na njegovom primeru, kao i na primeru mnogih mladih ljudi kroz istoriju, vidimo da nije dovoljna samo blagoslovena glad i žeđ za smislom. U svetlu njegovog primera pozvani smo da s pažnjom osluškujemo mladost, da je poštujemo, čuvamo i osnažujemo u svemu što je dobro i čestito.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije je poručio da Crkva ne osuđuje, ne deli, ne pravi razliku među braćom, nego nas podseća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi:
- Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg, potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rečnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem. Setimo se kobnih posledica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su, nažalost, mnogobrojni! Setimo se naše prošlosti i podela od kojih do danas ne možemo da se oporavimo! Budimo dostojni naslednici Svetog Save mirotvorca i njegove braće, a ne naslednici Kaina, prvog bratoubice, koji je samome Gospodu Bogu uputio najstrašnije reči: "Zar sam ja čuvar brata svojega?"
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Patrijarh srpski Porfirije
Osvrćući se na hrabrost Srba na svetoj zemlji Kosova i Metohije, patrijarh je poručio:
- Osećamo očinsku potrebu da i ovog Božića svoj saborni glas uputimo, pre svega, našoj duhovnoj deci na Kosovu i Metohiji, ali i svima do kojih stiže apel Crkve svetosavske. Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan. Mi vas, braćo i sestre naše na Kosovu i u Metohiji, gledamo s ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću. Divimo se vašoj veri, vašem junaštvu, vašem strpljenju i trpljenju. Kao što verujemo rečima Gospodnjim da su "blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi", isto tako verujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vasceli naš narod zasjati sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde Njegove, poručuje patrijarh u poslanici.
Patrijarh je pozvao svu braću i sestre u Hristu da, gde god da žive, premošćuju međusobne jazove, slušaju jedni druge, uvažavaju stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovu kada su drugačija od naših:
- Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rešavanja problema i nesuglasica! Po svaku cenu gradimo mostove razumevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani s obe obale. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja! Mir Božji, Hristos se rodi!
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
Uoči praznika Rođenja Hristovog, srpski patrijarh je u kripti Hrama Svetog Save podelio božićne paketiće deci bez roditeljskog staranja, učenicima bolničkih škola i mališanima iz ugroženih porodica, uputivši im poruku ljubavi, vere i zajedništva.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Ruski monah iz Pskovsko-pečerske pustinje nas podstiče da preispitamo naš odnos prema telu, lekarima i veri, i otvara temu o kojoj se retko govori javno — da li se isceljenje uopšte uvek meri nestankom bola.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Ruski monah iz Pskovsko-pečerske pustinje nas podstiče da preispitamo naš odnos prema telu, lekarima i veri, i otvara temu o kojoj se retko govori javno — da li se isceljenje uopšte uvek meri nestankom bola.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.