U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Božićne poslanice patrijarha Srpske pravoslavne crkve oduvek su bile svetionik u vremenu, reči koje prodiru do dubina duše, noseći poruku nade, pomirenja i večnih istina. Od prvih poslanica koje su slali naši patrijarsi, ove reči su imale istorijsku ulogu – da u trenucima izazova, sukoba ili stradanja osvetle put ka jedinstvu i ljubavi, podsećajući nas da je Hristovo rođenje temelј nade i spasenja za svakog čoveka.
Ovogodišnja poslanica patrijarha Porfirija, osvetljena jubilejom 850 godina od rođenja Svetog Save, duboko promišlja o veri, stradanju i potrebi da budemo dostojni naslednici našeg velikog prosvetitelja. Izražavajući molitvu za nevino stradale u tragedijama koje nas pogađaju, patrijarh nas poziva da iz tih iskušenja crpimo pouke o bratoljublju i da svakodnevno osnažujemo duh zajedništva i dobrote. Njegove reči su podsetnik da Crkva ne deli, već poziva na mir i zajednicu ljubavi, odbacujući svaku dehumanizaciju i podelu.
Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVIC
Patrijarh srpski Porfirije
- Molitveno vapijemo Bogu da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici privije u naručje svoje. Gledamo u svoja srca, i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz toga tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni, suštinski dobri – istakao je patrijarh o dalje u božićnoj poslanici podsetio da ove godine slavimo 850. godišnjicu rođenja Svetog Save i ukazuje na dve činjenice, a u svetlu zabrinutosti zbog sadašnjih dešavanja u našem narodu:
- Prvo, svojim odlaskom u Svetu goru, mladi Rastko je, poput mladića iz jevanđelske priče koji je uputio Hristu najradikalnije pitanje: "Učitelju dobri, šta da učinim da zadobijem život večni?", potvrdio činjenicu da je mladost gladna i žedna večnosti, odnosno punoće, istine, pravde, dobrote, ljubavi, lepote, uopšte smisla. Međutim, za razliku od pomenutog mladića, Sveti Sava je dobrovoljno i radosno pošao za Hristom. Na njegovom primeru, kao i na primeru mnogih mladih ljudi kroz istoriju, vidimo da nije dovoljna samo blagoslovena glad i žeđ za smislom. U svetlu njegovog primera pozvani smo da s pažnjom osluškujemo mladost, da je poštujemo, čuvamo i osnažujemo u svemu što je dobro i čestito.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije je poručio da Crkva ne osuđuje, ne deli, ne pravi razliku među braćom, nego nas podseća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi:
- Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg, potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rečnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem. Setimo se kobnih posledica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su, nažalost, mnogobrojni! Setimo se naše prošlosti i podela od kojih do danas ne možemo da se oporavimo! Budimo dostojni naslednici Svetog Save mirotvorca i njegove braće, a ne naslednici Kaina, prvog bratoubice, koji je samome Gospodu Bogu uputio najstrašnije reči: "Zar sam ja čuvar brata svojega?"
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Patrijarh srpski Porfirije
Osvrćući se na hrabrost Srba na svetoj zemlji Kosova i Metohije, patrijarh je poručio:
- Osećamo očinsku potrebu da i ovog Božića svoj saborni glas uputimo, pre svega, našoj duhovnoj deci na Kosovu i Metohiji, ali i svima do kojih stiže apel Crkve svetosavske. Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan. Mi vas, braćo i sestre naše na Kosovu i u Metohiji, gledamo s ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću. Divimo se vašoj veri, vašem junaštvu, vašem strpljenju i trpljenju. Kao što verujemo rečima Gospodnjim da su "blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi", isto tako verujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vasceli naš narod zasjati sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde Njegove, poručuje patrijarh u poslanici.
Patrijarh je pozvao svu braću i sestre u Hristu da, gde god da žive, premošćuju međusobne jazove, slušaju jedni druge, uvažavaju stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovu kada su drugačija od naših:
- Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rešavanja problema i nesuglasica! Po svaku cenu gradimo mostove razumevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani s obe obale. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja! Mir Božji, Hristos se rodi!
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
Uoči praznika Rođenja Hristovog, srpski patrijarh je u kripti Hrama Svetog Save podelio božićne paketiće deci bez roditeljskog staranja, učenicima bolničkih škola i mališanima iz ugroženih porodica, uputivši im poruku ljubavi, vere i zajedništva.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Beseda poglavara Srpske pravoslavne crkve na svetoj liturgiji u crkvi Preobraženja Gospodnjeg o dubokom značenju Božića i putu ka unutrašnjem preobražaju, pozivajući na mir, praštanje i ljubav među ljudima.
Marija i Nebojša iz Male Ježevice kod Požege sa svojom dečicom svakog praznika oživljavaju drevnu srpsku tradiciju - troje mališana odrasta uz molitvu, negovanje tradicije i ljubav, koja ruši sve prepreke.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.