U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Božićne poslanice patrijarha Srpske pravoslavne crkve oduvek su bile svetionik u vremenu, reči koje prodiru do dubina duše, noseći poruku nade, pomirenja i večnih istina. Od prvih poslanica koje su slali naši patrijarsi, ove reči su imale istorijsku ulogu – da u trenucima izazova, sukoba ili stradanja osvetle put ka jedinstvu i ljubavi, podsećajući nas da je Hristovo rođenje temelј nade i spasenja za svakog čoveka.
Ovogodišnja poslanica patrijarha Porfirija, osvetljena jubilejom 850 godina od rođenja Svetog Save, duboko promišlja o veri, stradanju i potrebi da budemo dostojni naslednici našeg velikog prosvetitelja. Izražavajući molitvu za nevino stradale u tragedijama koje nas pogađaju, patrijarh nas poziva da iz tih iskušenja crpimo pouke o bratoljublju i da svakodnevno osnažujemo duh zajedništva i dobrote. Njegove reči su podsetnik da Crkva ne deli, već poziva na mir i zajednicu ljubavi, odbacujući svaku dehumanizaciju i podelu.
Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVIC
Patrijarh srpski Porfirije
- Molitveno vapijemo Bogu da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici privije u naručje svoje. Gledamo u svoja srca, i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz toga tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni, suštinski dobri – istakao je patrijarh o dalje u božićnoj poslanici podsetio da ove godine slavimo 850. godišnjicu rođenja Svetog Save i ukazuje na dve činjenice, a u svetlu zabrinutosti zbog sadašnjih dešavanja u našem narodu:
- Prvo, svojim odlaskom u Svetu goru, mladi Rastko je, poput mladića iz jevanđelske priče koji je uputio Hristu najradikalnije pitanje: "Učitelju dobri, šta da učinim da zadobijem život večni?", potvrdio činjenicu da je mladost gladna i žedna večnosti, odnosno punoće, istine, pravde, dobrote, ljubavi, lepote, uopšte smisla. Međutim, za razliku od pomenutog mladića, Sveti Sava je dobrovoljno i radosno pošao za Hristom. Na njegovom primeru, kao i na primeru mnogih mladih ljudi kroz istoriju, vidimo da nije dovoljna samo blagoslovena glad i žeđ za smislom. U svetlu njegovog primera pozvani smo da s pažnjom osluškujemo mladost, da je poštujemo, čuvamo i osnažujemo u svemu što je dobro i čestito.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije je poručio da Crkva ne osuđuje, ne deli, ne pravi razliku među braćom, nego nas podseća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi:
- Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg, potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rečnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem. Setimo se kobnih posledica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su, nažalost, mnogobrojni! Setimo se naše prošlosti i podela od kojih do danas ne možemo da se oporavimo! Budimo dostojni naslednici Svetog Save mirotvorca i njegove braće, a ne naslednici Kaina, prvog bratoubice, koji je samome Gospodu Bogu uputio najstrašnije reči: "Zar sam ja čuvar brata svojega?"
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Patrijarh srpski Porfirije
Osvrćući se na hrabrost Srba na svetoj zemlji Kosova i Metohije, patrijarh je poručio:
- Osećamo očinsku potrebu da i ovog Božića svoj saborni glas uputimo, pre svega, našoj duhovnoj deci na Kosovu i Metohiji, ali i svima do kojih stiže apel Crkve svetosavske. Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan. Mi vas, braćo i sestre naše na Kosovu i u Metohiji, gledamo s ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću. Divimo se vašoj veri, vašem junaštvu, vašem strpljenju i trpljenju. Kao što verujemo rečima Gospodnjim da su "blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi", isto tako verujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vasceli naš narod zasjati sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde Njegove, poručuje patrijarh u poslanici.
Patrijarh je pozvao svu braću i sestre u Hristu da, gde god da žive, premošćuju međusobne jazove, slušaju jedni druge, uvažavaju stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovu kada su drugačija od naših:
- Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rešavanja problema i nesuglasica! Po svaku cenu gradimo mostove razumevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani s obe obale. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja! Mir Božji, Hristos se rodi!
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
Uoči praznika Rođenja Hristovog, srpski patrijarh je u kripti Hrama Svetog Save podelio božićne paketiće deci bez roditeljskog staranja, učenicima bolničkih škola i mališanima iz ugroženih porodica, uputivši im poruku ljubavi, vere i zajedništva.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
U atmosferi političkih pritisaka i snažnih medijskih kampanja polemika oko predstojatelja Srpske pravoslavne crkve uklapa se u širu borbu oko Kosova i Metohije, istorijskog pamćenja i duhovnog identiteta srpskog naroda.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.