U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Božićne poslanice patrijarha Srpske pravoslavne crkve oduvek su bile svetionik u vremenu, reči koje prodiru do dubina duše, noseći poruku nade, pomirenja i večnih istina. Od prvih poslanica koje su slali naši patrijarsi, ove reči su imale istorijsku ulogu – da u trenucima izazova, sukoba ili stradanja osvetle put ka jedinstvu i ljubavi, podsećajući nas da je Hristovo rođenje temelј nade i spasenja za svakog čoveka.
Ovogodišnja poslanica patrijarha Porfirija, osvetljena jubilejom 850 godina od rođenja Svetog Save, duboko promišlja o veri, stradanju i potrebi da budemo dostojni naslednici našeg velikog prosvetitelja. Izražavajući molitvu za nevino stradale u tragedijama koje nas pogađaju, patrijarh nas poziva da iz tih iskušenja crpimo pouke o bratoljublju i da svakodnevno osnažujemo duh zajedništva i dobrote. Njegove reči su podsetnik da Crkva ne deli, već poziva na mir i zajednicu ljubavi, odbacujući svaku dehumanizaciju i podelu.
Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVIC
Patrijarh srpski Porfirije
- Molitveno vapijemo Bogu da i nevino stradale u padu nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici privije u naručje svoje. Gledamo u svoja srca, i gledamo se međusobno, moleći se Gospodu da nam podari snage da iz toga tragičnog događaja, ali i iz drugih pomenutih i nepomenutih zbivanja u zemlji i svetu, stalno izvlačimo opominjuću pouku o tome da jedni prema drugima moramo biti braća, biti ljudi, ohristovljeni, iskreni, suštinski dobri – istakao je patrijarh o dalje u božićnoj poslanici podsetio da ove godine slavimo 850. godišnjicu rođenja Svetog Save i ukazuje na dve činjenice, a u svetlu zabrinutosti zbog sadašnjih dešavanja u našem narodu:
- Prvo, svojim odlaskom u Svetu goru, mladi Rastko je, poput mladića iz jevanđelske priče koji je uputio Hristu najradikalnije pitanje: "Učitelju dobri, šta da učinim da zadobijem život večni?", potvrdio činjenicu da je mladost gladna i žedna večnosti, odnosno punoće, istine, pravde, dobrote, ljubavi, lepote, uopšte smisla. Međutim, za razliku od pomenutog mladića, Sveti Sava je dobrovoljno i radosno pošao za Hristom. Na njegovom primeru, kao i na primeru mnogih mladih ljudi kroz istoriju, vidimo da nije dovoljna samo blagoslovena glad i žeđ za smislom. U svetlu njegovog primera pozvani smo da s pažnjom osluškujemo mladost, da je poštujemo, čuvamo i osnažujemo u svemu što je dobro i čestito.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije je poručio da Crkva ne osuđuje, ne deli, ne pravi razliku među braćom, nego nas podseća da smo svi jedni drugima potrebni i sve poziva na mir i zajednicu ljubavi:
- Ne zaboravimo da mnoštvo nesreća, sukoba i ratova započinju dehumanizacijom bližnjeg, potiranjem ljudskosti drugog ljudskog bića. Zato je od presudne važnosti da svi, koliko nas ima, prestanemo da koristimo rečnik u kome se drugi prvo naziva strancem, zatim protivnikom, onda neprijateljem i, na samom kraju, neljudskim bićem. Setimo se kobnih posledica takvih postupaka u istoriji ljudskog roda, koji su, nažalost, mnogobrojni! Setimo se naše prošlosti i podela od kojih do danas ne možemo da se oporavimo! Budimo dostojni naslednici Svetog Save mirotvorca i njegove braće, a ne naslednici Kaina, prvog bratoubice, koji je samome Gospodu Bogu uputio najstrašnije reči: "Zar sam ja čuvar brata svojega?"
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Patrijarh srpski Porfirije
Osvrćući se na hrabrost Srba na svetoj zemlji Kosova i Metohije, patrijarh je poručio:
- Osećamo očinsku potrebu da i ovog Božića svoj saborni glas uputimo, pre svega, našoj duhovnoj deci na Kosovu i Metohiji, ali i svima do kojih stiže apel Crkve svetosavske. Srpski narod je u ovoj svojoj vekovnoj postojbini već četvrt veka najugroženiji i najnezaštićeniji narod na evropskom kontinentu. Izložen pritiscima, hapšenjima, nasilnom otimanju opštinskih samouprava, gašenju lokalnih zdravstvenih službi, otimanju zemljišta i druge privatne imovine, rušenju grobalja i spomenika kulture, neprestano biva zastrašivan i proganjan. Mi vas, braćo i sestre naše na Kosovu i u Metohiji, gledamo s ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću. Divimo se vašoj veri, vašem junaštvu, vašem strpljenju i trpljenju. Kao što verujemo rečima Gospodnjim da su "blaženi gladni i žedni pravde jer će se nasititi", isto tako verujemo da će svanuti dan kada će i za vas i za vasceli naš narod zasjati sunce pravde, Hristos Bog naš, i da ćete se i vi nasititi pravde Njegove, poručuje patrijarh u poslanici.
Patrijarh je pozvao svu braću i sestre u Hristu da, gde god da žive, premošćuju međusobne jazove, slušaju jedni druge, uvažavaju stavove i mišljenja jedni drugih, pogotovu kada su drugačija od naših:
- Odustanimo od agresije i nasilja kao načina rešavanja problema i nesuglasica! Po svaku cenu gradimo mostove razumevanja, ljubavi i mira, iako dobro znamo da graditelji mostova neretko bivaju kamenovani s obe obale. Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja! Mir Božji, Hristos se rodi!
U svojoj besedi, patrijarh srpski Porfirije poziva na odgovornost, poštovanje različitosti i zajednički rad na dobrobiti naroda, ističući važnost smirenosti i dijaloga u vreme izazova i nesigurnosti.
Uoči praznika Rođenja Hristovog, srpski patrijarh je u kripti Hrama Svetog Save podelio božićne paketiće deci bez roditeljskog staranja, učenicima bolničkih škola i mališanima iz ugroženih porodica, uputivši im poruku ljubavi, vere i zajedništva.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
U nadahnutoj besedi u crkvi na Staroj Bežaniji, patrijarh srpski Porfirije govorio o izazovima savremenog života, univerzalnoj Božjoj ljubavi i putevima koji vode ka istinskom pomirenju sa sobom, bližnjima i Bogom.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.