Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
U srcu istočne hrišćanske duhovne tradicije, razmišljanje o pravičnosti jedne bogoljubive majke predstavlja polazište za razumevanje lične hrišćanske vrline unutar porodice. Prepodobna Anastasija Srpska, majka Svetog Save, svojom postojanom ljubavlju, kao vrhunskom vrlinom, neprestano isijava svetlost i daruje spasenje svima onima koji za njim žude.
Wikipedia
Mozaik sa prikazom Prepodobne Anastasije Srpske nalazi se u u Hramu Prepodobnog Simeona Mirotočivog
Prepodobna Anastasija, svetovnog imena Ana, rođena 1125. godine u porodici plemićkog porekla. Rani život ove svete žene obavijen je velom tajne, što verovatno odražava njenu želju da njena najveća postignuća budu duhovne prirode. Kao što je Blagoslovena Djeva Marija rodila Hrista, tako je Ana, kao mlada princeza, rodila Savu, hristolikog spasitelja pravoslavnog srpskog naroda.
Oko 1150. godine, Ana se udala za velikog srpskog župana Stefana Nemanju, čime je učvrstila političke i religiozne veze između Kraljevine Srbije i Vizantijskog carstva. Poput Jelisavete, majke Jovana Krstitelja, Ana je rodila svog sina Savu u poznim godinama (imala je skoro 50), usrdno moleći Gospoda za to blagosloveno dete.
Foto: SPC
Ikona Svetog Save
Na praznik Blagovesti, 25. marta 1196. godine, zajedno sa suprugom, Ana je primila monaški čin, preuzimajući ime Anastasija. Preostale godine svog života provela je u manastiru Kuršumlija, gde je mirno usnula u Gospodu 21. juna 1200. godine, u 75. godini života.
Prepodobna Anastasija Srpska ostavila je dubok trag u srpskoj pravoslavnoj tradiciji. Njen život, ispunjen vrlinama posvećene vere i ljubavi prema Gospodu, osvetljava put ka spasenju i postaje uzor svima onima koji teže duhovnom ispunjenju.
Centralna figura ove freske, jedan je od sedam velikih angela serafima i igrao je ključnu ulogu u najvažnijim hrišćanskim događajima, od najave rođenja Presvete Bogorodice Marije i Isusa Hrista, do prenošenja vesti o Hristovom vaskrsenju, čime je postao simbol nade, vere i čuda.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
Episkop lipjanski i vikar patrijarha Porfirija, posetio je srpski manastir na Svetoj gori, gde je služio arhijerejsku liturgiju povodom praznika Svetog Jovana Šangajskog, podsećajući na važnost duhovne veze sa ovim svetim mestom i monaškim nasleđem Svetog Save.
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U Galeriji SANU od 15. maja do 19. jula biće prikazan Karejski tipik, uz ikone, relikvije i umetnička dela koja osvetljavaju duhovni i istorijski trag Svetog Save kroz osam vekova srpske istorije.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.