Printscreen/Youtube/ГРАД ЗЕЛЕНЕ БОЈЕAstronomski sat katedrale u Mesini sa večnim kalendarom na zvoniku posvećenom Svetoj Mariji, na Siciliji
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Hrišćanstvo već vekovima dosledno odbacuje i osuđuje astrologiju i sve oblike proricanja sudbine kao okultne prakse koje se kose sa učenjem Crkve. U svetlu tog stava, može delovati zbunjujuće i paradoksalno kada se astrološki znakovi pojave na ikonama ili freskama unutar hrišćanskih crkava i manastira. No, šta se zaista krije iza ovih prikaza?
Shutterstock
Veoma retka freska, koja prikazuje Isusa Hrista okruženog zodijačkim krugom, u manastiru Dekulu na Peleponezu u Grčkoj
Protojerej Goran Kovačević nudi uvid u ovu neobičnu pojavu, pojašnjavajući kontekst i značaj ovih prikaza.
- U prvi mah, ili na prvi pogled to izgleda zbunjujuće. Šta traže znaci Zodijaka, ili znaci astrologije, ili horoskopski znaci, na jednoj fresci ili više njih u crkvi ili u manastiru? Međutim, nema tu ništa skandalozno. Sami astrolozi, ti ljudi koji se bave tim okultnim radnjama, opravdavaju to kao jednu Božiju nauku ili Božije otkrovenje, tako što pokazuju i ukazuju na te freske i na te predstave - započinje protojerej Kovačević, prenosi kanal "Pravoslavne pouke".
On dalje razjašnjava da ovi prikazi nemaju nikakve veze sa okultizmom niti horoskopima:
- O čemu se radi? Verujem da većina pravoslavnih zna, ako ne i svi, da Gospodu odmah nakon rođenja na poklonjenje dolaze takozvani zvezdari. Odakle su oni došli? Pa sa Istoka. Oni dolaze iz Haldeje i nazvani su Haldejici. Gde je ta Haldeja? To je predeo Vavilona, odnosno današnjeg Iraka.
Printscreen/Youtube/ГРАД ЗЕЛЕНЕ БОЈЕ
Protojerej Goran Kovačević
Protojerej Kovačević nastavlja objašnjavajući da su upravo u Vavilonu nastali temelji astronomije, nauke o proučavanju nebeskih tela, koja je u srednjem veku bila tesno povezana sa prognoziranjem vremenskih prilika.
- Ono šta je nastalo upravo u tom Vavilonu - jeste astronomija. Šta je astronomija? To je proučavanje nebeskih tela. Na osnovu tih proučavanja, astronomi su se bavili prognozom - ono što danas rade meteorolozi danas. Prognozirali su vremenske prilike koje nas čekaju. Oni su radi izrade kalendara pratili nebeska tela. I ta sazvežđa su obeležili životinjskim i ljudskim predstavama, radi lakše prepoznatljivosti na nebu.
Kako protojerej objašnjava, dok se razvijala astronomija, paralelno je nastajala i astrologija, koja je kretanje nebeskih tela povezivala sa ljudskim sudbinama, što crkva kategorično odbacuje.
Shutterstock
Astronomski sat katedrale u Mesini sa večnim kalendarom na zvoniku posvećenom Svetoj Mariji, na Siciliji
- Istovremeno, sa tom astronomijom nastaje i takozvana astrologija, koja kretanje nebeskih tela dovodi u vezu sa ljudskim sudbinama. A to, crkva energično odbacuje i osuđuje kao đavolsko delo.
Otac Goran dalje pojašnjava da su astronomi i astrolozi koristili iste simbole:
- Astronomi i astrolozi koriste iste simbole i do razlaza ove dve, nazovimo ih, discipline, dolazi tek u 17. i 18. veku. Predstave koje vidimo na nekim freskama, uglavnom se nalaze u srednjovekovnim manastirima ili crkvama. Tu vidimo astronomsku predstavu.”
Protojerej Goran Kovačević ističe da prikazi zodijačkih znakova na freskama u hrišćanskim svetilištima imaju korene u vizantijskoj kosmologiji.
Shutterstock
Stari astrološki sat na Katedrale Gospe od Šartra, u mestašcu Šartr pored Pariza
- Tu vidimo Isusa Hrista, predstavljenog kao kosmokratora, odnosno, gospodara kosmosa. I kako se predstavlja Kosmos u to vreme? Astronomskim znacima, koje je Vizantija, odnosno Romeja, preuzela od rimsko-jelinske astronomije, a oni su to, pak, preuzeli upravo iz Vavilona. Dakle, ta predstava na pojedinim freskama nema nikakve veze sa astrologijom, već sa kosmologijom, prema viđenju astronomske nauke iz Srednjeg veka - zaključuje protojerej Kovačević.
Ipak, kao što protojerej zaključuje, percepcija ovih prikaza može biti varljiva.
- Svako vidi ono što hoće, tako i astrolozi. Dok im Hrist ne otvori oči - završava protojerej otac Goran nastojeći poručujući da prisustvo astroloških znakova u hrišćanskim svetilištima nije izraz prihvatanja astrologije, već deo bogate istorijske i kulturne tradicije srednjovekovne astronomije.
Zajednicu vernika u opštini Sunja potresao je vandalski čin u svetinji sagrađenoj 1730. godine, koja je u Drugom svetskom ratu porušena, obnovljena tek 1972. godine, ali nikada nije privedena bogoslužbenoj upotrebi, pa su verske službe obavljane u drvenoj kapeli.
Ovaj slasni tart, u kom se savršeno spajaju ukusi pistaća, urmi i crne čokolade, idealno je rešenje za sve sladokusce koji vole brzinu i jednostavnost.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
S ciljem da parohijanima usadi težnju prema dobročinstvu, otac Siniša osnovao je Vajber grupu “Dobri Samarjanin”, koja se posle brojnih uspešnih dobrotvornih akcija ujedinila sa Dobrotvornim starateljstvom Eparhije niške.
Nedavna dešavanja u Trsteniku potvrđuju da problemi u vezi sa pravom na slobodan izbor učenika i dalje traju, uprkos upozorenjima SPC i naporima državnih organa da se spreči neprihvatljivo ponašanje predstavnika nekih školskih ustanova.
Nedavna dešavanja u Trsteniku potvrđuju da problemi u vezi sa pravom na slobodan izbor učenika i dalje traju, uprkos upozorenjima SPC i naporima državnih organa da se spreči neprihvatljivo ponašanje predstavnika nekih školskih ustanova.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
Sveti Teofan Zatvornik nam u utorak šeste nedelje posle Vaskrsa postavlja pitanje zašto se iskonski izvor saznanja zanemaruje čak i u hrišćanskim logikama, podsećajući nas na važnost duha istine kao ključnog vodiča u razumevanju svega postojećeg.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
S ciljem da parohijanima usadi težnju prema dobročinstvu, otac Siniša osnovao je Vajber grupu “Dobri Samarjanin”, koja se posle brojnih uspešnih dobrotvornih akcija ujedinila sa Dobrotvornim starateljstvom Eparhije niške.
Drugog petka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nam u svojoj knjizi ukazuje na to kako unutrašnja revnost vodi ka istinskoj duhovnoj snazi i kako strogost postaje blagoslov kada izrasta iz potrebe srca, a ne kao spoljašnji teret.
Kada životne oluje zaprete da nas potonu, Sveti Teofan Zatvornik nas u delu svoje knjige namenjenom za drugi četvrtak posle Pedesetnice, upućuje da se setimo reči Gospoda, prepoznamo njegovu prisutnost i nađemo utehu u verovanju da nas on vodi kroz svaku nevolju.
Da bi supružnici danas bili u stanju da ostanu srećni i voljeni, neophodno je da sačuvaju svoje odnose kroz lično saosećanje. Da bi bračna zajednica opstala u harmoniji, na tome treba da se radi, da joj se pomogne, jer samo po sebi ništa ne predstavlja objektivnu realnost.
Netruležni ostaci tela sveca dospele su u našu zemlju zahvaljujući poznanstvu oca Jovana Milenkovića, duhovnika manastira posvećenog Pokrovu Presvete Bogorodice kod Paraćina, i profesora Mihaela Hesmena, stručnjaka za relikvije.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Tradicionalni recept sa svetog brda Atosa, sjedinjuje ukus leblebije sa aromom crnog luka, bibera, tucane paprike, peršuna i bosiljka, a kombinacija senfa i maslinovog ulja dodaje dodatnu raskoš.