Hram posvećen Vaskrsenju Hristovom, skromnih dimenzija, podiže u Koštunićima zahvaljujući ljubavi i verovanju jedne porodice, dok će meštani iz svih krajeva sveta dolaziti da slave najveći dan u hrišćanstvu.
Na pitomim padinama Suvobora i Ravne Gore, u srcu Srbije, gde svaka staza nosi priču o prošlim vremenima, niče nova svetinja koja će večno svedočiti o veri, ljubavi i opredeljenju jedne porodice i meštana ovog kraja. Crkva posvećena Vaskrsenju Hristovom, koja već od prošle jeseni stasava na temeljima vere, predstavlja ne samo duhovnu, već i istorijsku simboliku.
Na ovom mestu, u selu Koštunići, gradnja je započeta zahvaljujući entuzijazmu, ljubavi i predanosti meštana i starosedelaca ovog kraja, a osvećenje temelja predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u ovom procesu.
RINA
Nova crkva u Koštunićima posvećena je Vaskrsenju Hristovom
Inicijator izgradnje ove buduće svetinje je Gvozden Nikolić, poznati srpski reporter, koji je sa svojom porodicom preuzeo ovu svetu misiju. Crkva će biti podignuta zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vernika, što samo još jednom potvrđuje snagu zajedništva i uverenja da u veri nije samo veličina zida važna, već snaga molitve koja ga ispunjava.
- Ne verujem u slučajnosti, verujem da su me neke nebeske sile predodredile da ponesem i ovaj krst, ali ne bunim se, znam da ću ga izneti. Nisam sam, uz mene je čitava moja porodica, a ima nas bogami trinaest i, ako dragi Bog da, uskoro će nam se pridružiti na ovom svetu i četrnaesti član - rekao je Nikolić, skromno i sa zahvalnošću prema darovima koje je primio.
RINA
Meštani Koštunića
- I istina je da smo ne tako davno samo nas dvoje, ja i supruga, planinski siromašci, nejaki i mali krenuli sami u svet. Zahvalan sam pre svega dragom Bogu na ovom zadatku. Zahvalan sam i na blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina koji odluči da u ovim usamljenim visovima Suvobora i Ravne Gore zalivenim krvlju, kostima i znojem naših predaka, jedna mala svetinja ponese ime najvećeg praznika u hrišćanskom svetu - dodao je Gvozden.
Crkva koja se podiže ima skromne dimenzije – osnovu od devet metara puta četiri, dovoljnu da primi dvadesetak vernika, ali Sveti oci često nas podsećaju da nije veličina hrama ta koja određuje njegov značaj, već snaga molitve koja odjekuje u njegovim zidovima.
RINA
Sveštenstvo Eparhije žičke na temeljima nove crkve posvećene Vaskrsenju Hristovom
- Svakog Vaskrsa, od sada pa ubuduće, na ovom mestu slavićemo najveći dan za čovečanstvo, ovde ćemo se zbirati sa prijateljima iz cele Srbije i sveta. U našoj kući već odrastaju tri generacije, što znači da smo već obezbedili čuvare vere i hrama za najmanje dva naredna veka. Sve prolazi, ali ovo za navek ostaje. Sve što sam uradio i dobra doneo narodu, gradeći i dižući krovove za nevoljnike, što sam pokazao svetu kao svetle primere roda svog, biće smešteno pod ovim krovom, jer ovo je najveće i sa njim se ništa ne meri - ističe Nikolić.
Osvećenju temelja prisustvovali su i meštani ovog kraja, raseljeni po okolnim gradovima, koji su se sa radošću okupili na ovom svetom mestu. U činu polaganja kamena temeljca prisustvovao je i predsednik opštine, Dejan Kovačević, koji je, kako kaže Nikolić, sa velikim poštovanjem uzeo učešće u ovom činu. Za sva vremena ostaće upisano i da je jedan predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, pomogao podizanje temelja ove male svetinje sa velikim imenom na padinama planina, na kojima su stasavale generacije gorštaka, Obrenovića i solunaca.
SPC / Eparhija žička
Iz ovog kraja potiče i još jedan srpski predsednik, Vojislav Koštunica, kojeg narod ovih krajeva duboko poštuje. Ova crkva nije samo građevinski poduhvat, već svetionik vere, koji svetli u srcima onih koji su je posvetili. Na padinama Suvobora i Ravne Gore, gde su se stasavale generacije srpskih gorštaka, podiže se hram – skroman, ali snažan, čije će zvono pozivati na molitvu i blagoslov u svim vremenskim ciklusima, čuvajući sećanje na prošlost, a veru u budućnost.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.