Hram posvećen Vaskrsenju Hristovom, skromnih dimenzija, podiže u Koštunićima zahvaljujući ljubavi i verovanju jedne porodice, dok će meštani iz svih krajeva sveta dolaziti da slave najveći dan u hrišćanstvu.
Na pitomim padinama Suvobora i Ravne Gore, u srcu Srbije, gde svaka staza nosi priču o prošlim vremenima, niče nova svetinja koja će večno svedočiti o veri, ljubavi i opredeljenju jedne porodice i meštana ovog kraja. Crkva posvećena Vaskrsenju Hristovom, koja već od prošle jeseni stasava na temeljima vere, predstavlja ne samo duhovnu, već i istorijsku simboliku.
Na ovom mestu, u selu Koštunići, gradnja je započeta zahvaljujući entuzijazmu, ljubavi i predanosti meštana i starosedelaca ovog kraja, a osvećenje temelja predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u ovom procesu.
RINA
Nova crkva u Koštunićima posvećena je Vaskrsenju Hristovom
Inicijator izgradnje ove buduće svetinje je Gvozden Nikolić, poznati srpski reporter, koji je sa svojom porodicom preuzeo ovu svetu misiju. Crkva će biti podignuta zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vernika, što samo još jednom potvrđuje snagu zajedništva i uverenja da u veri nije samo veličina zida važna, već snaga molitve koja ga ispunjava.
- Ne verujem u slučajnosti, verujem da su me neke nebeske sile predodredile da ponesem i ovaj krst, ali ne bunim se, znam da ću ga izneti. Nisam sam, uz mene je čitava moja porodica, a ima nas bogami trinaest i, ako dragi Bog da, uskoro će nam se pridružiti na ovom svetu i četrnaesti član - rekao je Nikolić, skromno i sa zahvalnošću prema darovima koje je primio.
RINA
Meštani Koštunića
- I istina je da smo ne tako davno samo nas dvoje, ja i supruga, planinski siromašci, nejaki i mali krenuli sami u svet. Zahvalan sam pre svega dragom Bogu na ovom zadatku. Zahvalan sam i na blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina koji odluči da u ovim usamljenim visovima Suvobora i Ravne Gore zalivenim krvlju, kostima i znojem naših predaka, jedna mala svetinja ponese ime najvećeg praznika u hrišćanskom svetu - dodao je Gvozden.
Crkva koja se podiže ima skromne dimenzije – osnovu od devet metara puta četiri, dovoljnu da primi dvadesetak vernika, ali Sveti oci često nas podsećaju da nije veličina hrama ta koja određuje njegov značaj, već snaga molitve koja odjekuje u njegovim zidovima.
RINA
Sveštenstvo Eparhije žičke na temeljima nove crkve posvećene Vaskrsenju Hristovom
- Svakog Vaskrsa, od sada pa ubuduće, na ovom mestu slavićemo najveći dan za čovečanstvo, ovde ćemo se zbirati sa prijateljima iz cele Srbije i sveta. U našoj kući već odrastaju tri generacije, što znači da smo već obezbedili čuvare vere i hrama za najmanje dva naredna veka. Sve prolazi, ali ovo za navek ostaje. Sve što sam uradio i dobra doneo narodu, gradeći i dižući krovove za nevoljnike, što sam pokazao svetu kao svetle primere roda svog, biće smešteno pod ovim krovom, jer ovo je najveće i sa njim se ništa ne meri - ističe Nikolić.
Osvećenju temelja prisustvovali su i meštani ovog kraja, raseljeni po okolnim gradovima, koji su se sa radošću okupili na ovom svetom mestu. U činu polaganja kamena temeljca prisustvovao je i predsednik opštine, Dejan Kovačević, koji je, kako kaže Nikolić, sa velikim poštovanjem uzeo učešće u ovom činu. Za sva vremena ostaće upisano i da je jedan predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, pomogao podizanje temelja ove male svetinje sa velikim imenom na padinama planina, na kojima su stasavale generacije gorštaka, Obrenovića i solunaca.
SPC / Eparhija žička
Iz ovog kraja potiče i još jedan srpski predsednik, Vojislav Koštunica, kojeg narod ovih krajeva duboko poštuje. Ova crkva nije samo građevinski poduhvat, već svetionik vere, koji svetli u srcima onih koji su je posvetili. Na padinama Suvobora i Ravne Gore, gde su se stasavale generacije srpskih gorštaka, podiže se hram – skroman, ali snažan, čije će zvono pozivati na molitvu i blagoslov u svim vremenskim ciklusima, čuvajući sećanje na prošlost, a veru u budućnost.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija, u četvrtu nedelju Velikog posta, mitropolit žički Justin rukopoložio je đakona Dušana Arsenijevića u čin prezvitera, darujući Crkvi novog pastira.
Bratstvo ove nemanjićke svetinje tvrdi da mitropolit žički pokušava da komercijalizuje manastir, dok mitropolit Justin ističe da postupa u skladu sa crkvenim pravilima. Vernici sa zabrinutošću prate razvoj situacije.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.