Hram posvećen Vaskrsenju Hristovom, skromnih dimenzija, podiže u Koštunićima zahvaljujući ljubavi i verovanju jedne porodice, dok će meštani iz svih krajeva sveta dolaziti da slave najveći dan u hrišćanstvu.
Na pitomim padinama Suvobora i Ravne Gore, u srcu Srbije, gde svaka staza nosi priču o prošlim vremenima, niče nova svetinja koja će večno svedočiti o veri, ljubavi i opredeljenju jedne porodice i meštana ovog kraja. Crkva posvećena Vaskrsenju Hristovom, koja već od prošle jeseni stasava na temeljima vere, predstavlja ne samo duhovnu, već i istorijsku simboliku.
Na ovom mestu, u selu Koštunići, gradnja je započeta zahvaljujući entuzijazmu, ljubavi i predanosti meštana i starosedelaca ovog kraja, a osvećenje temelja predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u ovom procesu.
RINA
Nova crkva u Koštunićima posvećena je Vaskrsenju Hristovom
Inicijator izgradnje ove buduće svetinje je Gvozden Nikolić, poznati srpski reporter, koji je sa svojom porodicom preuzeo ovu svetu misiju. Crkva će biti podignuta zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vernika, što samo još jednom potvrđuje snagu zajedništva i uverenja da u veri nije samo veličina zida važna, već snaga molitve koja ga ispunjava.
- Ne verujem u slučajnosti, verujem da su me neke nebeske sile predodredile da ponesem i ovaj krst, ali ne bunim se, znam da ću ga izneti. Nisam sam, uz mene je čitava moja porodica, a ima nas bogami trinaest i, ako dragi Bog da, uskoro će nam se pridružiti na ovom svetu i četrnaesti član - rekao je Nikolić, skromno i sa zahvalnošću prema darovima koje je primio.
RINA
Meštani Koštunića
- I istina je da smo ne tako davno samo nas dvoje, ja i supruga, planinski siromašci, nejaki i mali krenuli sami u svet. Zahvalan sam pre svega dragom Bogu na ovom zadatku. Zahvalan sam i na blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina koji odluči da u ovim usamljenim visovima Suvobora i Ravne Gore zalivenim krvlju, kostima i znojem naših predaka, jedna mala svetinja ponese ime najvećeg praznika u hrišćanskom svetu - dodao je Gvozden.
Crkva koja se podiže ima skromne dimenzije – osnovu od devet metara puta četiri, dovoljnu da primi dvadesetak vernika, ali Sveti oci često nas podsećaju da nije veličina hrama ta koja određuje njegov značaj, već snaga molitve koja odjekuje u njegovim zidovima.
RINA
Sveštenstvo Eparhije žičke na temeljima nove crkve posvećene Vaskrsenju Hristovom
- Svakog Vaskrsa, od sada pa ubuduće, na ovom mestu slavićemo najveći dan za čovečanstvo, ovde ćemo se zbirati sa prijateljima iz cele Srbije i sveta. U našoj kući već odrastaju tri generacije, što znači da smo već obezbedili čuvare vere i hrama za najmanje dva naredna veka. Sve prolazi, ali ovo za navek ostaje. Sve što sam uradio i dobra doneo narodu, gradeći i dižući krovove za nevoljnike, što sam pokazao svetu kao svetle primere roda svog, biće smešteno pod ovim krovom, jer ovo je najveće i sa njim se ništa ne meri - ističe Nikolić.
Osvećenju temelja prisustvovali su i meštani ovog kraja, raseljeni po okolnim gradovima, koji su se sa radošću okupili na ovom svetom mestu. U činu polaganja kamena temeljca prisustvovao je i predsednik opštine, Dejan Kovačević, koji je, kako kaže Nikolić, sa velikim poštovanjem uzeo učešće u ovom činu. Za sva vremena ostaće upisano i da je jedan predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, pomogao podizanje temelja ove male svetinje sa velikim imenom na padinama planina, na kojima su stasavale generacije gorštaka, Obrenovića i solunaca.
SPC / Eparhija žička
Iz ovog kraja potiče i još jedan srpski predsednik, Vojislav Koštunica, kojeg narod ovih krajeva duboko poštuje. Ova crkva nije samo građevinski poduhvat, već svetionik vere, koji svetli u srcima onih koji su je posvetili. Na padinama Suvobora i Ravne Gore, gde su se stasavale generacije srpskih gorštaka, podiže se hram – skroman, ali snažan, čije će zvono pozivati na molitvu i blagoslov u svim vremenskim ciklusima, čuvajući sećanje na prošlost, a veru u budućnost.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Ako mislite da je dovoljno da posle 21. marta (kada pada prolećna ravnodnevica) izađete napolje, pogledate u nebo, pronađete pun Mesec i na osnovu toga zaključite da ćete sledeće nedelje slaviti Vaskrs, grešite! Stvar je mnogo komplikovanija!
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Tradicija i crkvena predanja se neretko kose, a farbanje jaja za Vaskrs nije izuzetak i zato se mnogi pitaju da li u vaskršnjoj korpi treba da bude 33 jaja, u čast godina koje je imao Isus Hrist kada je razapet.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija, u četvrtu nedelju Velikog posta, mitropolit žički Justin rukopoložio je đakona Dušana Arsenijevića u čin prezvitera, darujući Crkvi novog pastira.
Bratstvo ove nemanjićke svetinje tvrdi da mitropolit žički pokušava da komercijalizuje manastir, dok mitropolit Justin ističe da postupa u skladu sa crkvenim pravilima. Vernici sa zabrinutošću prate razvoj situacije.
Na praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog, mitropolit žički Justin dodelio je igumanu Germanu naprsni krst, simbol jednog od najviših monaških činova u pravoslavlju, ističući krstovaskrsni put i veličinu žrtve u služenju Gospodu.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
Nepoznati muškarac provalio je u crkvenu prodavnicu u Starom Mirijevu i odneo novac namenjen pomoći za decu sa Kosova i Metohije. Kamere su zabeležile njegov ulazak, a materijalna šteta je velika.
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Jedan od najpotresnijih zapisa o Tajni Tela i Krvi Hristove i o ulozi Presvete Bogorodice u našem spasenju – reči ruskog svetitelja iz knjige Misli za svaki dan u godini podsećaju nas zašto je Veliki četvrtak jedan od stubova pravoslavnog života.