Hram posvećen Vaskrsenju Hristovom, skromnih dimenzija, podiže u Koštunićima zahvaljujući ljubavi i verovanju jedne porodice, dok će meštani iz svih krajeva sveta dolaziti da slave najveći dan u hrišćanstvu.
Na pitomim padinama Suvobora i Ravne Gore, u srcu Srbije, gde svaka staza nosi priču o prošlim vremenima, niče nova svetinja koja će večno svedočiti o veri, ljubavi i opredeljenju jedne porodice i meštana ovog kraja. Crkva posvećena Vaskrsenju Hristovom, koja već od prošle jeseni stasava na temeljima vere, predstavlja ne samo duhovnu, već i istorijsku simboliku.
Na ovom mestu, u selu Koštunići, gradnja je započeta zahvaljujući entuzijazmu, ljubavi i predanosti meštana i starosedelaca ovog kraja, a osvećenje temelja predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u ovom procesu.
RINA
Nova crkva u Koštunićima posvećena je Vaskrsenju Hristovom
Inicijator izgradnje ove buduće svetinje je Gvozden Nikolić, poznati srpski reporter, koji je sa svojom porodicom preuzeo ovu svetu misiju. Crkva će biti podignuta zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vernika, što samo još jednom potvrđuje snagu zajedništva i uverenja da u veri nije samo veličina zida važna, već snaga molitve koja ga ispunjava.
- Ne verujem u slučajnosti, verujem da su me neke nebeske sile predodredile da ponesem i ovaj krst, ali ne bunim se, znam da ću ga izneti. Nisam sam, uz mene je čitava moja porodica, a ima nas bogami trinaest i, ako dragi Bog da, uskoro će nam se pridružiti na ovom svetu i četrnaesti član - rekao je Nikolić, skromno i sa zahvalnošću prema darovima koje je primio.
RINA
Meštani Koštunića
- I istina je da smo ne tako davno samo nas dvoje, ja i supruga, planinski siromašci, nejaki i mali krenuli sami u svet. Zahvalan sam pre svega dragom Bogu na ovom zadatku. Zahvalan sam i na blagoslovu arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina koji odluči da u ovim usamljenim visovima Suvobora i Ravne Gore zalivenim krvlju, kostima i znojem naših predaka, jedna mala svetinja ponese ime najvećeg praznika u hrišćanskom svetu - dodao je Gvozden.
Crkva koja se podiže ima skromne dimenzije – osnovu od devet metara puta četiri, dovoljnu da primi dvadesetak vernika, ali Sveti oci često nas podsećaju da nije veličina hrama ta koja određuje njegov značaj, već snaga molitve koja odjekuje u njegovim zidovima.
RINA
Sveštenstvo Eparhije žičke na temeljima nove crkve posvećene Vaskrsenju Hristovom
- Svakog Vaskrsa, od sada pa ubuduće, na ovom mestu slavićemo najveći dan za čovečanstvo, ovde ćemo se zbirati sa prijateljima iz cele Srbije i sveta. U našoj kući već odrastaju tri generacije, što znači da smo već obezbedili čuvare vere i hrama za najmanje dva naredna veka. Sve prolazi, ali ovo za navek ostaje. Sve što sam uradio i dobra doneo narodu, gradeći i dižući krovove za nevoljnike, što sam pokazao svetu kao svetle primere roda svog, biće smešteno pod ovim krovom, jer ovo je najveće i sa njim se ništa ne meri - ističe Nikolić.
Osvećenju temelja prisustvovali su i meštani ovog kraja, raseljeni po okolnim gradovima, koji su se sa radošću okupili na ovom svetom mestu. U činu polaganja kamena temeljca prisustvovao je i predsednik opštine, Dejan Kovačević, koji je, kako kaže Nikolić, sa velikim poštovanjem uzeo učešće u ovom činu. Za sva vremena ostaće upisano i da je jedan predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, pomogao podizanje temelja ove male svetinje sa velikim imenom na padinama planina, na kojima su stasavale generacije gorštaka, Obrenovića i solunaca.
SPC / Eparhija žička
Iz ovog kraja potiče i još jedan srpski predsednik, Vojislav Koštunica, kojeg narod ovih krajeva duboko poštuje. Ova crkva nije samo građevinski poduhvat, već svetionik vere, koji svetli u srcima onih koji su je posvetili. Na padinama Suvobora i Ravne Gore, gde su se stasavale generacije srpskih gorštaka, podiže se hram – skroman, ali snažan, čije će zvono pozivati na molitvu i blagoslov u svim vremenskim ciklusima, čuvajući sećanje na prošlost, a veru u budućnost.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Na Keju žrtava Racije, uz molitve je obeležena 83. godišnjica jednog od najtežih zločina u istoriji Novog Sada – pogroma koji je zauvek obeležio grad na Dunavu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki petak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Jezekilja, dok Jevreji obeležavaju šabatski dan nakon Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija, u četvrtu nedelju Velikog posta, mitropolit žički Justin rukopoložio je đakona Dušana Arsenijevića u čin prezvitera, darujući Crkvi novog pastira.
Bratstvo ove nemanjićke svetinje tvrdi da mitropolit žički pokušava da komercijalizuje manastir, dok mitropolit Justin ističe da postupa u skladu sa crkvenim pravilima. Vernici sa zabrinutošću prate razvoj situacije.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.