Aktuelno iz SPC 10.04.2025 | 09:57

SVETLOST BLAGOVEŠTENJA OBASJALA SENKU OVČARA: Manastirska slava u jednoj od najstarijih svetinja Ovčarsko-kablarske klisure

Autor: Saša Tošić
SVETLOST BLAGOVEŠTENJA OBASJALA SENKU OVČARA: Manastirska slava u jednoj od najstarijih svetinja Ovčarsko-kablarske klisure
Foto: preuzeto sa spc.rs

Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.

Među stenama Ovčarsko-kablarske klisure, koje vekovima čuvaju molitvenu tišinu srpske duhovnosti, zasijao je još jedan praznik nebeskog sjaja – slava manastira Blagoveštenja. Kao što anđeoska vest donese radost Prečistoj Djevi, tako je i ovaj praznični dan doneo duhovnu utehu i blagodat svima koji su došli da se pod svodovima ovog svetog mesta sjedinjuju u molitvi i ljubavi.

Svetou liturgiju, ao vrhuncem praznovanja, služio je mitropolit žički Justin. U duhu sabornosti i bratske ljubavi, sasluživali su arhimandriti Sava iz manastira Vujna i German iz Rače, jeromonasi Ilarion iz Preobraženja i Pantelejmon iz Rujna, protojereji Miroslav Petrov i Milan Filipović, kao i đakon Stefan Simić. Sveštenoslužitelji, okupljeni oko Trpeze Gospodnje, svojim prisustvom i molitvama učvrstili su zajedništvo koje nadilazi reči i granice.

Duhovnoj lepoti liturgije doprineli su i glasovi čiste molitve — protopsalt Ivan Trajković, sestrinstvo manastira Blagoveštenja, protojerej Srboljub Stojković, kao i Teodora Zelenković sa horom „Sveti vladika Nikolaj Žički” iz Čačka. U jedinstvu glasa i srca, nebo se spustilo nad Ovčar Banju, a duhovi prisutnih ispunjeni su tišinom nadahnutom Božanskom lepotom.

Kao svedočanstvo monaške povezanosti, slavlje su uveličale monahinje iz brojnih manastira: Sretenja, Kamenca, Nikolja, Vavedenja, Ježevice, Voljavče, Jovanje i Uspenja. Njihova tiha prisutnost, natopljena molitvom, učinila je ovaj praznik istinskim saborom duhovne porodice.

Igumanija Mihaila, domaćin u čijem liku se sabiraju blagost, mudrost i gostoljubivost, sa svojim sestrama i ovogodišnjim kolačarima, pripremila je trpezu ljubavi — skromnu po obliku, ali bogatu po duhu. U toj trpezi, kao i u svemu što dolazi iz srca monaštva, osećala se vera koja ne traži da bude viđena, već da bude doživljena.

Slava Blagoveštenja u Ovčar Banji nije bila tek liturgijski događaj, već živi dodir nebeskog sa zemaljskim. U vremenu koje često zaboravlja tišinu i sabranost, ovakvi praznici podsećaju da su mir, molitva i ljubav najuzvišeniji oblici postojanja. U manastiru koji nosi ime radosne vesti, blagovest se i danas širi — tiho, ali snažno, iz duše u dušu, iz pokolenja u pokolenje.