Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Povodom jubileja 850 godina od rođenja Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, patrijarh srpski Porfirije služiće u hramu Svetog Save u Deževi arhijerejsku liturgiju sa članovima svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve mitropolitima: braničevskim Ignatijem, zvorničko-tuzlanskim Fotijem, raško-prizrenskim Teodosijem i episkopom gornjokarlovačkim Gerasimom.
Foto: SPC
Sveta liturgija biće služena u petak, 2. maja sa početkom u 9 časova.
Deževa kod Novog Pazara
Ovo selo trebalo bi da bude mesto srpskog hodočašća. Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Nije Deževa obično selo, ovde je Stefan Nemanja stvarao prvu srpsku državu, u ovoj dolini bili su njegovi dvori i saborna crkva, ovdašnjim stazama hodali su njegovi sinovi Vukan, Stefan Prvovenčani i Rastko, ovde su rasli i drugi veliki Nemanjići: Radoslav, Vladislav, Uroš, Dragutin i Milutin. Iz Deževske doline u svet su krenula dva srpska cara – Dušan Silni i Uroš Nejaki, piše "Politika".
Foto: SPC
Sveti Sava
Ostaci Saborne crkve Nemanjića otkriveni su sasvim slučajno, 1981. godine, dok su seljaci orali njivu, pa naišli na neki čudan kamen. Usledila su arheološka istraživanja i sada napola otkriveni zidovi sa tragovima živopisa i nekropole sa nadgrobnim spomenicima iz 13. i 14. veka svedoče o događajima pre osam vekova. Na stotinak metara od ostataka crkve i sada, mada zapuštena, postoji Kraljeva česma, koju narod zove „voda cara Simeona”. Nemanjini dvori, krunski posed Nemanjića, po pretpostavci istoričara trebalo bi da su u blizini.
BONUS VIDEO: Ponoćna liturgija u hramu Svetog Save: Vaskrs 2025
U svečanoj atmosferi Trojice-Sergijeve lavre, u prisustvu patrijarha Kirila i uglednih jerarha, srpski patrijarh ovenčan je visokim priznanjem za doprinos bogoslovlju i bratstvu dva naroda koje povezuje viševekovna duhovna veza.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.