Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
U tihom kutku Gložana, sela pokraj Svilajnca, okružena drevnom bukovom šumom, stoji svetinja koja vekovima prkosi zubu vremena - Miljkov manastir. Njegova istorija je obavijena velom tajne, ali se zna da je ranije nosio naziv Bukovica, pa ga je obnovio despot Stefan Lazarević, a kasnije i meštanin Miljko Tomić, trgovac iz Gložana, po kome dobija sadašnje ime Miljkov manastir. Miljko je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u porti manastirskoj.
RINA
Miljkov manastir čuva više od 40 čestica svetitelja
Miljkov manastir nije samo svedočanstvo prošlosti, već i mesto gde se duhovno i fizičko isceljenje spaja u jedno. Monahinja Mihaila, čuvarica ove svetinje, svojim tihim glasom i blagim osmehom prenosi priče o čudima koja se ovde dešavaju:
- Manastir je nadaleko poznat po mnogim znamenitostima, a u samoj crkvi nalazi se više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć. I najmanji delić ima isceliteljsko dejstvo – kaže monahinja Mihaila, a potom objašnjava:
- Prvo smo dobili mošti Svetog Jovana Šangajskog. Njegove cele mošti su u San Francisku, a prethodna igumanija je tražila da nam dostave jednu česticu. On je pola Srbin, pola Rus, i kao dečak od 15 godina prispeo je ovde sa grupom ruskih kaluđera emigranata, proteranih od komunista – pripoveda mati Mihaila.
RINA
Relikvije Miljkovog manastira
U ovom manastiru se nalazi i ikona Majke Božije, koja je stigla iz malenog ruskog grada Ahtrike. Ispred nje su se dešavala velika čuda i isceljenja. Ono što ovu ikonu čini posebnom jeste to da je jedina na kojoj Bogorodica u naručju nema Hrista, već se u uglu nalazi krst. Mati Mihaila veruje da baš to omogućava ispunjenje želja onima koji se mole.
- Jednu ženu sam videla sa velikom korpom cveća u manastiru. Rekla mi je da je to donela u znak zahvalnosti Majci Božijoj, jer su se molili njoj i ona im je želju ispunila, a tada je značajno pogledala u detence koje je držala za ruku – kaže ova monahinja, a potom se priseća još jednog od brojnih čuda:
RINA
Polovinom 18. veka manastir je obnovio Miljko Tomić, koji je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u manastirskoj porti
- Žena iz Beograda nam je takođe ispričala da njenoj bratanici osam meseci niko od doktora nije mogao da skine temperaturu. Doveli su je u manastir i nakon očitane molitve ta boljka, koja je dugo trajala, nestala je kao rukom odnesena. Zato ja uvek kažem pre nego što pođete kod doktora, možete pre toga doći u crkvu - dodaje mati Mihaila, prenosi agencija Rina.
U ovoj svetinji, gde se duhovno i zemaljsko prepliću, Miljkov manastir i mati Mihaila nastavljaju da svedoče o veri i isceljenju, pružajući utehu i nadu svima koji ovde pronađu svoje utočište.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.