Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
U tihom kutku Gložana, sela pokraj Svilajnca, okružena drevnom bukovom šumom, stoji svetinja koja vekovima prkosi zubu vremena - Miljkov manastir. Njegova istorija je obavijena velom tajne, ali se zna da je ranije nosio naziv Bukovica, pa ga je obnovio despot Stefan Lazarević, a kasnije i meštanin Miljko Tomić, trgovac iz Gložana, po kome dobija sadašnje ime Miljkov manastir. Miljko je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u porti manastirskoj.
RINA
Miljkov manastir čuva više od 40 čestica svetitelja
Miljkov manastir nije samo svedočanstvo prošlosti, već i mesto gde se duhovno i fizičko isceljenje spaja u jedno. Monahinja Mihaila, čuvarica ove svetinje, svojim tihim glasom i blagim osmehom prenosi priče o čudima koja se ovde dešavaju:
- Manastir je nadaleko poznat po mnogim znamenitostima, a u samoj crkvi nalazi se više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć. I najmanji delić ima isceliteljsko dejstvo – kaže monahinja Mihaila, a potom objašnjava:
- Prvo smo dobili mošti Svetog Jovana Šangajskog. Njegove cele mošti su u San Francisku, a prethodna igumanija je tražila da nam dostave jednu česticu. On je pola Srbin, pola Rus, i kao dečak od 15 godina prispeo je ovde sa grupom ruskih kaluđera emigranata, proteranih od komunista – pripoveda mati Mihaila.
RINA
Relikvije Miljkovog manastira
U ovom manastiru se nalazi i ikona Majke Božije, koja je stigla iz malenog ruskog grada Ahtrike. Ispred nje su se dešavala velika čuda i isceljenja. Ono što ovu ikonu čini posebnom jeste to da je jedina na kojoj Bogorodica u naručju nema Hrista, već se u uglu nalazi krst. Mati Mihaila veruje da baš to omogućava ispunjenje želja onima koji se mole.
- Jednu ženu sam videla sa velikom korpom cveća u manastiru. Rekla mi je da je to donela u znak zahvalnosti Majci Božijoj, jer su se molili njoj i ona im je želju ispunila, a tada je značajno pogledala u detence koje je držala za ruku – kaže ova monahinja, a potom se priseća još jednog od brojnih čuda:
RINA
Polovinom 18. veka manastir je obnovio Miljko Tomić, koji je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u manastirskoj porti
- Žena iz Beograda nam je takođe ispričala da njenoj bratanici osam meseci niko od doktora nije mogao da skine temperaturu. Doveli su je u manastir i nakon očitane molitve ta boljka, koja je dugo trajala, nestala je kao rukom odnesena. Zato ja uvek kažem pre nego što pođete kod doktora, možete pre toga doći u crkvu - dodaje mati Mihaila, prenosi agencija Rina.
U ovoj svetinji, gde se duhovno i zemaljsko prepliću, Miljkov manastir i mati Mihaila nastavljaju da svedoče o veri i isceljenju, pružajući utehu i nadu svima koji ovde pronađu svoje utočište.
Nakon akcije u Suvom Grlu, Crkva upozorava da se malobrojne zajednice dovode na ivicu izdržljivost i apeluje da se spreči produbljivanje straha među porodicama koje su odlučile da ostanu na svojim ognjištima.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Tirona po starom i Svetog Teodota Kirinejskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Čada od Mercije, muslimani su u svetom mesecu ramazanu, dok u judaizmu započinje Purim.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.