Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
U tihom kutku Gložana, sela pokraj Svilajnca, okružena drevnom bukovom šumom, stoji svetinja koja vekovima prkosi zubu vremena - Miljkov manastir. Njegova istorija je obavijena velom tajne, ali se zna da je ranije nosio naziv Bukovica, pa ga je obnovio despot Stefan Lazarević, a kasnije i meštanin Miljko Tomić, trgovac iz Gložana, po kome dobija sadašnje ime Miljkov manastir. Miljko je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u porti manastirskoj.
RINA
Miljkov manastir čuva više od 40 čestica svetitelja
Miljkov manastir nije samo svedočanstvo prošlosti, već i mesto gde se duhovno i fizičko isceljenje spaja u jedno. Monahinja Mihaila, čuvarica ove svetinje, svojim tihim glasom i blagim osmehom prenosi priče o čudima koja se ovde dešavaju:
- Manastir je nadaleko poznat po mnogim znamenitostima, a u samoj crkvi nalazi se više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć. I najmanji delić ima isceliteljsko dejstvo – kaže monahinja Mihaila, a potom objašnjava:
- Prvo smo dobili mošti Svetog Jovana Šangajskog. Njegove cele mošti su u San Francisku, a prethodna igumanija je tražila da nam dostave jednu česticu. On je pola Srbin, pola Rus, i kao dečak od 15 godina prispeo je ovde sa grupom ruskih kaluđera emigranata, proteranih od komunista – pripoveda mati Mihaila.
RINA
Relikvije Miljkovog manastira
U ovom manastiru se nalazi i ikona Majke Božije, koja je stigla iz malenog ruskog grada Ahtrike. Ispred nje su se dešavala velika čuda i isceljenja. Ono što ovu ikonu čini posebnom jeste to da je jedina na kojoj Bogorodica u naručju nema Hrista, već se u uglu nalazi krst. Mati Mihaila veruje da baš to omogućava ispunjenje želja onima koji se mole.
- Jednu ženu sam videla sa velikom korpom cveća u manastiru. Rekla mi je da je to donela u znak zahvalnosti Majci Božijoj, jer su se molili njoj i ona im je želju ispunila, a tada je značajno pogledala u detence koje je držala za ruku – kaže ova monahinja, a potom se priseća još jednog od brojnih čuda:
RINA
Polovinom 18. veka manastir je obnovio Miljko Tomić, koji je u poznim godinama živeo u ovoj svetinji, tu se upokojio i sahranjen je u manastirskoj porti
- Žena iz Beograda nam je takođe ispričala da njenoj bratanici osam meseci niko od doktora nije mogao da skine temperaturu. Doveli su je u manastir i nakon očitane molitve ta boljka, koja je dugo trajala, nestala je kao rukom odnesena. Zato ja uvek kažem pre nego što pođete kod doktora, možete pre toga doći u crkvu - dodaje mati Mihaila, prenosi agencija Rina.
U ovoj svetinji, gde se duhovno i zemaljsko prepliću, Miljkov manastir i mati Mihaila nastavljaju da svedoče o veri i isceljenju, pružajući utehu i nadu svima koji ovde pronađu svoje utočište.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
U vremenu kada sve manje slušamo, a prečesto zaboravljamo na poštovanje, arhimandrit Stefan podseća: pazite kako govorite majci – jer reč upućena majci, ide pravo Bogu.