Vernici širom srpskih zemalja danas sa pobožnošću proslavljaju ovu dvojicu ugodnika Božjih koji su ostavili dubok trag u srpskoj duhovnosti, čija čudotvorna isceljenja svedoče veru Hristovu i podsećaju nas da molitve otvaraju put ka spasenju.
O životu i podvizima Prepodobnog Zosima Tumanskog nema sačuvanih istorijskih podataka, osim narodnih predanja o njegovoj nedužnoj smrti, koja su zabeležena tek u XIX veku. Pripada grupi monaha isihasta, poznatih pod imenom Sinaiti, koji su u vreme kneza Lazara, naselili Srbiju.
Po predanju, u Srbiju je došao sa svojim duhovnim učiteljem Svetim Grigorijem Gornjačkim u Gornjačku klisuru, odakle je vremenom, želeći usamljeniji i skrovitiji život, prešao u Podunavlje, nastanivši se u nepristupačnim tumanskim šumama, koje do danas postoje. Za mesto svoga tihovanja odabrao je pećinu isposnicu u kojoj je uredio prostor za život i bogosluženje.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Zosima Tumanskog
Podvizavajući se revnosno i istrajno, nije ostao nepoznat narodu, koji je sa ljubavlju zapamtio ime i mesto njegovog podviga. U narodu braničevskog kraja vekovima živi predanje da se Prepodobni Zosim Sinait upokojio kada ga je nehotice ranio Miloš Obilić, koji je imao dvor u neposrednoj blizini Manastira Tumane i koji je u njegovoj okolini obično lovio. Svi putopisci koji su se našli u Tumanu tokom XIX veka sa manje i više detalja opisali su spomenuto predanje.
Sveti Jakov Tumanski, rođen kao Rade u selu Kušiću, na padinama Ravne Gore, na ovom svetu je ostvario mnogo toga što bi za mnoge predstavljalo vrh životnih uspeha. Dva doktorata u Francuskoj, ambasadorski položaj u Parizu i život posvećen medicinskim i pravnim naukama nisu bili dovoljni da zadrže dušu ovog čoveka u svetovnom životu. Sudbina ga je vodila ka duhovnim visinama, a na tom putu, ključna tačka bio je susret sa svetim Vladikom Nikolajem Velimirovićem, koji je uticao na Rada da se posveti Crkvi.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Jakova Tumanskog
Kao monah Jakov, služio je sa Vladikom Nikolajem, pisao, prevodio i širio reč Božiju među vernim narodom, čak i u najtežim vremenima. Njegova vera i revnost nisu mogli biti ugušeni ni pod komunističkom vlašću, koja je nastojala da uguši glas onih koji su sledili Hrista. Prebijen na putu između Požarevca i Rabrova, ovaj svetitelj položio je život svoj, svedočeći o svojoj vernosti do samog kraja. Iako sabrat Manastira Žiče, po svojoj želji sahranjen je u Manastiru Tumane.
Mošti Svetog Jakova Tumanskog, otkrivene su netruležne 2014. godine i tako su postale svedočanstvo njegove svetosti i Božijeg blagoslova. Već godinama, oni koji sa verom pristupaju njegovim moštima u Manastiru Tumane, svedoče o čudesnim isceljenjima i duhovnoj utehi. Ovaj dan posvećen njemu podseća nas na silu vere i nadu koju nam donose svetitelji, čiji životni putovi, iako prepuni iskušenja, vode ka večnom životu u Hristu.
Neka molitve Svetom Zosimu Tumanskom i Svetom Jakovu Tumanskom budu uteha i donesu spasenje svima koji im se sa verom obraćaju.
U srcu Sankt Peterburga, na Smolenskom groblju, u skromnoj kapeli posvećenoj ovoj svetiteljki počiva netruležno telo ove zaštitnice siromašnih i nevoljnika, čija svetost privlači vernike iz celog sveta.
Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Prevarant koji se predstavljao kao jerej Grčke pravoslavne crkve iskoristio nevolju žene u invalidskim kolicima, obećavajući joj isceljenje molitvama i nestao sa novcem koji je uzeo.
Nakon što je arhiepiskop Elpidofor poklonio predsedniku Sjedinjenih Američkih Država zlatni simbol hrišćanstva i uporedio ga sa Svetim carem Konstantinom, usledila je oštra reakcija iz Turske – od zahteva za oduzimanje pasoša do poziva na progon.
: U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu vođen je razgovor pun uzajamnog poštovanja i podrške srpskoj zajednici u Mađarskoj, potvrđujući neraskidivu snagu duhovnih i istorijskih veza koje vekovima povezuju naša dva naroda.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U svetogorskim manastirima, gde se vekovima neguje umetnost pripreme posnih jela, jednostavni sastojci postaju specijaliteti bogati ukusima i duhovnim značenjem. Otkrijte recept za jelo koje Svetogorci nazivaju „sfungato“ – monaški specijalitet pripreman s pažnjom, uz poseban dodatak koji mu daje osvežavajuću aromu.