Vernici širom srpskih zemalja danas sa pobožnošću proslavljaju ovu dvojicu ugodnika Božjih koji su ostavili dubok trag u srpskoj duhovnosti, čija čudotvorna isceljenja svedoče veru Hristovu i podsećaju nas da molitve otvaraju put ka spasenju.
O životu i podvizima Prepodobnog Zosima Tumanskog nema sačuvanih istorijskih podataka, osim narodnih predanja o njegovoj nedužnoj smrti, koja su zabeležena tek u XIX veku. Pripada grupi monaha isihasta, poznatih pod imenom Sinaiti, koji su u vreme kneza Lazara, naselili Srbiju.
Po predanju, u Srbiju je došao sa svojim duhovnim učiteljem Svetim Grigorijem Gornjačkim u Gornjačku klisuru, odakle je vremenom, želeći usamljeniji i skrovitiji život, prešao u Podunavlje, nastanivši se u nepristupačnim tumanskim šumama, koje do danas postoje. Za mesto svoga tihovanja odabrao je pećinu isposnicu u kojoj je uredio prostor za život i bogosluženje.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Zosima Tumanskog
Podvizavajući se revnosno i istrajno, nije ostao nepoznat narodu, koji je sa ljubavlju zapamtio ime i mesto njegovog podviga. U narodu braničevskog kraja vekovima živi predanje da se Prepodobni Zosim Sinait upokojio kada ga je nehotice ranio Miloš Obilić, koji je imao dvor u neposrednoj blizini Manastira Tumane i koji je u njegovoj okolini obično lovio. Svi putopisci koji su se našli u Tumanu tokom XIX veka sa manje i više detalja opisali su spomenuto predanje.
Sveti Jakov Tumanski, rođen kao Rade u selu Kušiću, na padinama Ravne Gore, na ovom svetu je ostvario mnogo toga što bi za mnoge predstavljalo vrh životnih uspeha. Dva doktorata u Francuskoj, ambasadorski položaj u Parizu i život posvećen medicinskim i pravnim naukama nisu bili dovoljni da zadrže dušu ovog čoveka u svetovnom životu. Sudbina ga je vodila ka duhovnim visinama, a na tom putu, ključna tačka bio je susret sa svetim Vladikom Nikolajem Velimirovićem, koji je uticao na Rada da se posveti Crkvi.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Jakova Tumanskog
Kao monah Jakov, služio je sa Vladikom Nikolajem, pisao, prevodio i širio reč Božiju među vernim narodom, čak i u najtežim vremenima. Njegova vera i revnost nisu mogli biti ugušeni ni pod komunističkom vlašću, koja je nastojala da uguši glas onih koji su sledili Hrista. Prebijen na putu između Požarevca i Rabrova, ovaj svetitelj položio je život svoj, svedočeći o svojoj vernosti do samog kraja. Iako sabrat Manastira Žiče, po svojoj želji sahranjen je u Manastiru Tumane.
Mošti Svetog Jakova Tumanskog, otkrivene su netruležne 2014. godine i tako su postale svedočanstvo njegove svetosti i Božijeg blagoslova. Već godinama, oni koji sa verom pristupaju njegovim moštima u Manastiru Tumane, svedoče o čudesnim isceljenjima i duhovnoj utehi. Ovaj dan posvećen njemu podseća nas na silu vere i nadu koju nam donose svetitelji, čiji životni putovi, iako prepuni iskušenja, vode ka večnom životu u Hristu.
Neka molitve Svetom Zosimu Tumanskom i Svetom Jakovu Tumanskom budu uteha i donesu spasenje svima koji im se sa verom obraćaju.
U srcu Sankt Peterburga, na Smolenskom groblju, u skromnoj kapeli posvećenoj ovoj svetiteljki počiva netruležno telo ove zaštitnice siromašnih i nevoljnika, čija svetost privlači vernike iz celog sveta.
Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Patrokla i Svetog mučenika Mirona po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti patrijarsi Aleksandar, Jovan i Pavle Carigradski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Margarete Vard, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.