Vernici širom srpskih zemalja danas sa pobožnošću proslavljaju ovu dvojicu ugodnika Božjih koji su ostavili dubok trag u srpskoj duhovnosti, čija čudotvorna isceljenja svedoče veru Hristovu i podsećaju nas da molitve otvaraju put ka spasenju.
O životu i podvizima Prepodobnog Zosima Tumanskog nema sačuvanih istorijskih podataka, osim narodnih predanja o njegovoj nedužnoj smrti, koja su zabeležena tek u XIX veku. Pripada grupi monaha isihasta, poznatih pod imenom Sinaiti, koji su u vreme kneza Lazara, naselili Srbiju.
Po predanju, u Srbiju je došao sa svojim duhovnim učiteljem Svetim Grigorijem Gornjačkim u Gornjačku klisuru, odakle je vremenom, želeći usamljeniji i skrovitiji život, prešao u Podunavlje, nastanivši se u nepristupačnim tumanskim šumama, koje do danas postoje. Za mesto svoga tihovanja odabrao je pećinu isposnicu u kojoj je uredio prostor za život i bogosluženje.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Zosima Tumanskog
Podvizavajući se revnosno i istrajno, nije ostao nepoznat narodu, koji je sa ljubavlju zapamtio ime i mesto njegovog podviga. U narodu braničevskog kraja vekovima živi predanje da se Prepodobni Zosim Sinait upokojio kada ga je nehotice ranio Miloš Obilić, koji je imao dvor u neposrednoj blizini Manastira Tumane i koji je u njegovoj okolini obično lovio. Svi putopisci koji su se našli u Tumanu tokom XIX veka sa manje i više detalja opisali su spomenuto predanje.
Sveti Jakov Tumanski, rođen kao Rade u selu Kušiću, na padinama Ravne Gore, na ovom svetu je ostvario mnogo toga što bi za mnoge predstavljalo vrh životnih uspeha. Dva doktorata u Francuskoj, ambasadorski položaj u Parizu i život posvećen medicinskim i pravnim naukama nisu bili dovoljni da zadrže dušu ovog čoveka u svetovnom životu. Sudbina ga je vodila ka duhovnim visinama, a na tom putu, ključna tačka bio je susret sa svetim Vladikom Nikolajem Velimirovićem, koji je uticao na Rada da se posveti Crkvi.
Printscreen
Ikona Prepodobnog Jakova Tumanskog
Kao monah Jakov, služio je sa Vladikom Nikolajem, pisao, prevodio i širio reč Božiju među vernim narodom, čak i u najtežim vremenima. Njegova vera i revnost nisu mogli biti ugušeni ni pod komunističkom vlašću, koja je nastojala da uguši glas onih koji su sledili Hrista. Prebijen na putu između Požarevca i Rabrova, ovaj svetitelj položio je život svoj, svedočeći o svojoj vernosti do samog kraja. Iako sabrat Manastira Žiče, po svojoj želji sahranjen je u Manastiru Tumane.
Mošti Svetog Jakova Tumanskog, otkrivene su netruležne 2014. godine i tako su postale svedočanstvo njegove svetosti i Božijeg blagoslova. Već godinama, oni koji sa verom pristupaju njegovim moštima u Manastiru Tumane, svedoče o čudesnim isceljenjima i duhovnoj utehi. Ovaj dan posvećen njemu podseća nas na silu vere i nadu koju nam donose svetitelji, čiji životni putovi, iako prepuni iskušenja, vode ka večnom životu u Hristu.
Neka molitve Svetom Zosimu Tumanskom i Svetom Jakovu Tumanskom budu uteha i donesu spasenje svima koji im se sa verom obraćaju.
U srcu Sankt Peterburga, na Smolenskom groblju, u skromnoj kapeli posvećenoj ovoj svetiteljki počiva netruležno telo ove zaštitnice siromašnih i nevoljnika, čija svetost privlači vernike iz celog sveta.
Monahinja ove svetinje nadomak Svilajnca pripoveda o brojnim čudima jedinstvene ikone, dara iz Rusije, na kojoj je Bogorodica prikazana bez Hrista, kao i više od 40 čestica mošti svetitelja koje imaju veliku moć
Na predprazništvo Preobraženja, vernici su se okupili u Sabornom hramu Svetog Georgija, gde je vladika kruševački David služio svečanu liturgiju pored ove relikvije iz Rusije.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Danas praznujemo sećanje na obnovljenje hrama i izvora životvorne vode u Konstantinopolju, kroz koji je Presveta Bogorodica pokazala milost i moć prema nama grešnim.
Mnogi, u trenucima krize, veruju da plaćaju cenu za ono što nisu učinili, ali jasna poruka iz crkvenog učenja razbija tu dilemu i vraća fokus na ličnu veru, krštenje i odgovornost pred Bogom.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
Danas praznujemo sećanje na obnovljenje hrama i izvora životvorne vode u Konstantinopolju, kroz koji je Presveta Bogorodica pokazala milost i moć prema nama grešnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetli četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Benedikta Žozefa Labra i Svete Bernadete Soubirous, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle godina zatočeništva i tamnovanja, Sveti Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu, proveo poslednje dane.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetlu sredu i Prepodobnog Tita Čudotvorca po starom, i Svetlu sredu i Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Krescencija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak Svetle sedmice donosi tumačenje događaja u kojem Hristos, prema hrišćanskom predanju, silazi u ad i donosi preokret koji se odnosi na čitavo čovečanstvo.