Jeromonah iz svetinje u Tumanu za "Religiju" govori o tome kako ovo sveto mesto doživljava svoj drugi procvat, privlačeći vernike iz svih krajeva. Duhovno blago i istorijska zaostavština manastira osvežavaju se svakodnevno, uz stalne promene i prilagođavanja potrebama vernika.
Duboko u pitomim šumama Braničeva, na svetoj zemlji koju vekovima prekriva miris tamjana i zvuk tihe molitve, nalazi se Manastir Tumane, drevno svetilište Srpske pravoslavne crkve. Ovo svetovno utočište, okruženo tajanstvenom prirodom, oduvek je bilo mesto susreta neba i zemlje, duhovnog i svetovnog. Tumane nosi u sebi snagu vekovnog podvižništva, utkanu u zidove ovog manastira još od davnina, kada su prvi monasi ovde pronalazili mir i utehu.
Protekli vekovi su bili svedoci uzdizanja i padova ovog svetog mesta, kao što su i vernici, poklonici, pa čak i slučajni prolaznici, pronalazili utehu i nadu u ovom manastiru. I kao što Dunav prolazi kroz svoj tok, tako i Tumane prolazi kroz svoje duhovne epohe, donoseći sa sobom nove izazove i milosti.
ST/Vladimir Lukić
Manastir Tumane
- Ovo je, koliko mi se čini, u istoriji Manastira Tumane, drugi procvat - kaže jeromonah Teofil za "Religiju", osvrćući se na neizbrisivi pečat ruskih monaha iz tridesetih godina prošlog veka.
- Prvi je bio kada su došli ruski monasi 30-ih godina, kada je ova crkva 1924. godine podignuta. Tada je bilo njih 15 sa igumanom Lukom Radionovim na čelu.
Ali, kako se istorija neretko poigrava, Manastir je posle polako počeo da pada u zatišje. No, 2014. godina donela je novo bratstvo sa igumanom Dimitrijem Plećevićem, i od tada, kao da se sama svetlost nebeska spustila na ovaj manastir.
Foto Tumane
Kivot sa moštima Svetog Zosima
- Od tada, 2014. godine, pogotovo zbog obretenja moštiju Svetog Jakova, čija se 10. godišnjica navršava 21. oktobra ove jeseni, ova vrata Manastira, koja su primala narod koji dolazi ovde sa verom, poklonike, vernike, pa čak i one radoznale, učvrstila su se u veri sa svetiteljima Zosimom i Jakovom - kaže jeromonah Teofil, podsećajući na duhovnu zaostavštinu Zosima Sinaita iz 14. veka, za vreme kneza Lazara i Miloša Obilića.
- Sveti Zosim i Sveti Jakov, kao duhovni „cimeri“, zajedno učestvuju u radosti vernika koji im sa verom pristupaju. I tako se Manastir vremenom sve više obogaćivao vernicima - ističe otac Teofil.
Manastir Tumane danas živi u punom sjaju, neprestano se obnavljajući i prilagođavajući potrebama vernika.
- Sve što vidite ovde, ove promene za manje od 10 godina, bile su da se uskladi prostor za potrebe velikog broja vernika koji dolaze - kaže ovaj jeromonah iz Manastira Tumane, naglašavajući važnost održavanja života svetinje kroz liturgije, bogosluženja i prijem naroda na posluženje:
Foto Tumane
Kivot sa moštima Svetog Jakova
- Bogosluženja su redovna, liturgije su redovne, prima se narod na posluženje, to je preko puta gostoprimnica. Sada se gradi, polako završava na jesen, konak za prenoćište vernika. Od 2014. godine obnova se iz godine u godinu nastavlja. Nijedan manastir nije živ ako u njemu nema naroda, osim monaha koji se u njemu mole. Crkva i manastiri nisu istinski živi ako nemaju kome da služe i prime verni narod.- ističe otac Teofil i dodaje:
- Počeli smo sa ovim novim konakom za prenoćište vernika, to je najnovija akcija koju smo imali, i preko puta je konak za primanje vernika na obed, na ručak. Kao neki ekspres restoran biće. Kada je post, biće postna trepeza, kada je mrs, biće mrsna trepeza. Gledamo to da završimo da bude na korist vernika, da kada dođu tu mogu da prespavaju, da se ukrepe, da se osveže.
Tu je uvek aktuelna isposnica Svetog Zosima, koja je velika svetinja, pokloničko mesto, i to se polako sve nekako zaokružuje i privodi kraju. Bar ovaj deo manastira, jer ne znamo sutra kada manastir nastavi sa svojim životom, šta ćemo dalje raditi - zaključuje jeromonah Teofil, dajući pečat rečima koje odzvanjaju duhovnom snagom i verom u budućnost ove svete svetinje - zaključuje jeromonah Teofil.
ST/Vladimir Lukić
Jeromonar Teofil
Tako, Manastir Tumane nastavlja da bude svetionik vere, gde se svako može osvežiti duhovno i telesno, uvek pod zaštitom svetitelja i monaha koji se za njega mole.
Vernici širom srpskih zemalja danas sa pobožnošću proslavljaju ovu dvojicu ugodnika Božjih koji su ostavili dubok trag u srpskoj duhovnosti, čija čudotvorna isceljenja svedoče veru Hristovu i podsećaju nas da molitve otvaraju put ka spasenju.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dragana Jukić otkriva da njen kum nije mogao da pomera noge i da se milošću tumanskog sveca dogodilo čudo, koje svedoči o snazi vere i Božjeg blagoslova.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.