BOGORODIČIN POJAS VIŠE NIJE NA SVETOJ GORI: Monasi se okupili - evo gde nose najsvetiju reklikviju (VIDEO)
Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom.
Posebno mesto u tome zauzimaju određeni psalmi, koji, kada se čitaju sa verom i smirenjem, donose duševni mir, radost i blagodat.
U duhovnom životu postoje molitve koje se izdvajaju svojom snagom. Starci Svete gore, među njima i Sveti starac Pajsije Svetogorac, svedoče da je Psaltir proroka i cara Davida jedno od najmoćnijih duhovnih „oružja“ protiv svakog zla.
Posebno mesto u tome zauzimaju određeni psalmi, koji, kada se čitaju sa verom i smirenjem, donose duševni mir, radost i blagodat.
Jedan od tih psalama je Psalam 69 (prema grčkoj i crkvenoslovenskoj tradiciji – Ψαλμός ΞΘ’). Sveti oci kažu da, ako se ovaj psalam čita svako jutro, ništa zlo ne može da se približi čoveku koji se moli. On postaje oklop vere i izvor utehe.

Donosimo vam ovaj divni psalam, kao podsećanje i poziv da ga uključite u svoju svakodnevnu molitvu:
Psalam 69:
"Bože, pohitaj da mi pomogneš,
Gospode, dođi brzo u pomoć moju!
Neka se postide i posrame oni koji traže dušu moju.
Neka se povuku nazad i posrame oni koji mi žele zlo.
Neka se odmah postide oni koji mi govore: „Ha, ha!“
Neka se raduju i vesele u Tebi svi koji Te traže, Bože,
i neka svagda govore:
„Veličanstven da je Gospod!“ -
svi koji vole spasenje Tvoje.
A ja sam ubog i siromašan.
Bože, pohitaj k meni!
Ti si pomoćnik moj i izbavitelj moj -
Gospode, nemoj kasniti!**
Amin."
Ova kratka, ali duboko sadržajna molitva je poziv duši da se s pouzdanjem preda Bogu.
Njome prizivamo Božiju pomoć u svim nevoljama i svakodnevnim borbama.
U ovim vremenima nemira i duhovne rasejanosti, neka nam ovaj psalam bude ustaljena molitvena navika i svetlo koje nas vodi.
BONUS VIDEO: ČUDA I ISCELJENJA SVETE KSENIJE PETROGRADSKE
Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Imajući u vidu da pričamo o veličanstvenoj umetnici, koja je ostavila neizbrisiv trag - osobi koja ima pokriće da priča o uspehu, nije na odmet da otkrijem i kakav je njen odnos sa Bogom bio.
Njihovo objedinjavanje u jedan broj vodi ka centralizaciji moći i potencijalnom totalitarizmu.
Premijer Grčke Kirijakos Micotakis došao je u srce monaške republike sa finansijskom podrškom za očuvanje svetinja i prirode, dok istovremeno šalje poruku mira i solidarnosti u regionu zahvaćenom sukobima.
Nakon snažnog podrhtavanja tla u februaru, a zatim ponovo 7. juna, mnogi svetogorski manastiri upozoravaju da su ostavljeni bez adekvatne zaštite, dok se sveti prostor suočava s ozbiljnim oštećenjima i potpunim izostankom konkretnih mera.
Pismo se završava uveravanjem da lični broj nije sredstvo nadzora niti kontrole, već garant "jednakog pristupa svih građana društvenim dobrima" poput zdravstvene zaštite i socijalnog osiguranja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.