Često kada vidimo ljude, koji su svojim dobrim zaslugama postali poznati celom svetu pomislimo kako su rođeni pod "srećnom zvezdom", da im je uspeh predodređen, ni ne pomišljajući da iza svog tog sjaja i glamura stoji neumoran rad, vežbanje i ulaganje u sopstvenu duhovnu riznicu, ali i prisan odnos sa Bogom.
Takve ličnosti, čijih dela sjaj ne bledi godinama nakon njihive smrti su inspiracija. Primer je i Marija Kalas - jedan od najvećih soprana u istoriji opere. Njen glas je imao raspon od neverovatne tri oktave, zbog čega je mogla da otpeva sve - od najdubljeg alta do najviših sopranskih arija. Bila je u stanju da interpretira čak i pojedine tenorske komade.
Temperamentna Grkinja je blistala na operskim scenama širom sveta sredinom prošlog veka dočaravajući likove Madam Baterflaj, Toske, Norme, Karmen, dok je njena privlačnost bila magnetska, tako da je u svoje vreme bila popularnija od mnogih holivudskih zvezda...
Imajući u vidu da pričamo o veličanstvenoj umetnici, koja je ostavila neizbrisiv trag - osobi koja ima pokriće da priča o uspehu, nije na odmet da otkrijem i kakav je njen odnos sa Bogom bio.
- Postoji jedna molitva, koju često praktikujem i ona je lična, moja - započela je Kalas priču jednom prilikom, uz molbu da joj se ne smeju.
- Svako malo kažem: "Bože pomozi mi, daj mi stvari po tvojoj volji. Ja nemam izbor - bilo to dobro ili loše. Ali Gospode molim te da mi daš snage da prevaziđem to - ispričala je Marija Kalas jednom prilikom.
U ovoj ispovesti se vidi njeno poverenje i neupitnost Božije odluke, uz malu molbu da joj Bog da snage da njegovu volju ispoštuje do kraja.
Božanska - La Divina
Jedna od najupadljivijih osobina Marije Kalas, slavne operske dive koju su nazivali La Divina („Božanska“), bila je njena duboka religioznost. To jasno pokazuju njena pisma, a potvrdio je i njen suprug, italijanski industrijalac Đovani Batista Menegini.
Godine 1980. priređen je zbornik Meneginijevih sećanja pod naslovom Marija Kalas – Moja žena (Maria Callas Mia Moglie). Tokom mnogobrojnih susreta s Meneginijem, otkrio je novinarima dragocene pojedinosti iz života ove izuzetne žene – između ostalog, i detalje o privatnoj audijenciji koju su imali kod pape Pija XII u proleće 1954. godine.
Za vreme tog susreta, papa Pije XII, veliki ljubitelj klasične muzike, razgovarao je sa Kalasovom više od pola sata o delu nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Time je pokazao da izuzetno ceni mišljenje Marije Kalas o duhovnoj dimenziji Vagnerove muzike.
Menegini, koji je bio mlak katolik, rekao mi je da je njegova supruga imala „gotovo fanatičan odnos prema veri“.
- U jeziku koji je koristila, u pismima koja mi je pisala – ime Božje bilo je gotovo u svakoj rečenici. Uspeh, zdravlje, lepo vreme, sve blagodati života – Marija je verovala da su joj darovani iz Božje milosti. Imala je vrlo ličan odnos prema Bogu. Smatrala je da je Bog uvek na njenoj strani i da je štiti od neprijatelja. Čak je i svoje uspehe pripisivala Božjoj pravdi i govorila: "Bog je video moje žrtve i trpljenje, i nagradio me."
Menegini je takođe otkrio da se Marija često molila, ali „na svoj način“.
- Pre nego što bi izašla na scenu, uvek bi najpre otišla u crkvu, i ostajala dugo na kolenima – poput nepomičnog kipa. Kada bi nastupala u milanskoj Skali, morao sam najpre da je odvedem u Duomo, veliku gotičku katedralu u centru grada. Tamo bi klekla ispred statue Presvete Bogorodice, koja se tada nalazila pri samom ulazu, i ostajala u molitvi više od pola sata.
Iako je bila udata za katolika, Marija Kalas je ostala verna svojoj pravoslavnoj veri.
- Pokušavala je da se prilagodi našoj katoličkoj liturgiji - rekao je Menegini,:
- Ali više je volela svoju pravoslavnu.
U jednoj značajnoj rečenici iz pisma koje je poslala suprugu iz Argentine, leta 1949. godine, Kalasova piše:
"Juče sam bila u grčkoj pravoslavnoj crkvi i zapalila sveću za nas dvoje. Znaš, u svojoj Crkvi se osećam više kao kod kuće nego u tvojoj. To je čudno, ali tako je. Možda zato što sam rođena u toj Crkvi, a možda i zato što pravoslavnu veru osećam toplijom i radosnijom."
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.