NE OTVARAJ DUŠU SVAKOME: Veliki duhovnici pravoslavlja otkrivaju kako tajna može da spasi život
U svetu prepunom reči, najmoćnije je ono što ostane neizgovoreno. Neka duša ostane skrivena – ne iz straha, već iz mudrosti.
U svetu prepunom reči, najmoćnije je ono što ostane neizgovoreno. Neka duša ostane skrivena – ne iz straha, već iz mudrosti.
Otac Vasilije jasno ukazuje na zamku demona i na taj način jasno ukazuje kako da je prepoznamo, ako se i sami nađemo u njoj.
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Imajući u vidu da pričamo o veličanstvenoj umetnici, koja je ostavila neizbrisiv trag - osobi koja ima pokriće da priča o uspehu, nije na odmet da otkrijem i kakav je njen odnos sa Bogom bio.
Njegovi citati se svakodnevno i neprestano traže na različitim mestima - od članaka na internetu preko starih časopisa...
Svojim životom i delom je postao duhovni predvodnik srpskog naroda.
Igumanija manastira Vraćevšnica kaže da je Gospod jedini pravedni sudija, koji će da svakom da po njegovim delima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.