Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
Ilarion Lupulović, episkop novobrdski, dao je savet kojim bi trebalo da se vodimo, onda kada smo nesigurni u odluci - kojim putem treba da krenemo, a pažnja nam je usmerena na svet - dok ipak treba da bude usmerena u drugom pravcu.
- Vratite se sebi, da biste u sebi ugledali Boga, idite ka bližnjem, opet da biste u bližnjem ugledali Boga - i na toj relaciji živite. Treba da živimo na toj relaciji između našeg srca, u kome susrećemo Boga, i naših bližnjih, u kojima vidimo Boga.
Ističe da smisao života možemo salgedati vodeći se hrišćanskim postulatima.
- Ako vreme provodimo u tom hodu, ako prinosimo svoje vreme radi tog hoda, treba da znamo da naš život ima smisla - da hodimo ka Carstvu Nebeskom, ka carstvu večnoga smisla koje nam dolazi u susret.
Objašnjava da je na tom putu potrebno da imamo snage da sebe pogledamo u oči i nama samima priznamo sopstvene slabosti.
- Treba makar da uvidimo, da budemo spremni da uvidimo svoju grešnost - to što nas odvaja od drugog čoveka i da uz pomoć Božiju tu razdaljinu smanjujemo. Sa Bogom sve ima smisla. Sa Hristom Gospodom, koji je veći smisao i koji je postao jedan od nas, koji je zaista konkretno došao i dodirnuo naš logos iznutra.
Ko je episkop Ilarion?
YT/Monte Royal Pictures
Nekadašnji glumac Rastko Lupulović, koji se zamonašio i uzeo ime Ilarion, izabran je za vikara patrijarha srpskog sa titulom - Episkom novobrdski. Hirotonija izabranog Episkopa novobrdskog obavljena je u hramu Svetog Save na Vračaru, 2022. godine, na svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je služio patrijarh Porfirije sa arhijerejima i sveštenstvom.
Bivši glumac sve je iznenadio svojom odlukom kada se, u jeku popularnosti, 1996. godine zamonašio, da bi 2013. bio postavljen za igumana u manastiru Draganac, nedaleko od Gnjilana u Kosovskom Pomoravlju.
Rastko je rođen 1974. godine u Beogradu, a publika ga pamti po ulogama u filmovima "Biće bolje" i "Paket aranžman" i seriji "Otvorena vrata".
Na početku karijere važio je za jednog od najboljih srpskih glumaca, pa je za svoja ostvarenja, još kao mladi glumac odlikovan jednom od najprestižnijih nagrada "Sterijinog pozorja", a dobitnik je i nagrade "Zoran Radmilović". Završio je Fakultet dramskih umetnosti i bio jedan od najboljih glumaca svoje generacije. Međutim, odluku da se zamonaši smatra najvažnijom u životu.
- Nikada nisam zažalio niti sam se pokajao što sam postao monah. Naprotiv, često mi se događa da Bogu blagodarim što mi je pomogao da se opredelim za ovaj put jer, naravno, sve je zasnovano na čovekovoj slobodnoj odluci. Bez slobodne odluke svakoga od nas nema ni prave slobode. Ljubav i sloboda je ono nešto za čim sam ja krenuo - rekao je Lupulović u jednoj emisiji.
BONUS VIDEO: NOVA BESEDA OCA RAFAILA: Kako da se pripremimo za Sudnji dan
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti Alfonsus Liguori - biskup i crkveni učitelj, govorio je: "Ako prihvatimo volju Božiju u svemu, bićemo među najsrećnijim ljudima na zemlji i već ovde ćemo imati predznanje o nebeskom miru.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".